„šumadijski čaj“

Tačno ta rečŠumadijski čaj4 definicije →

Hteo - ne hteo, svako u nekom periodu dođe u situaciju ozbiljne nejebice prouzrokovane brojnim internim i/ili eksternim faktorima. Takva nejebica dovodi do stanja u kom standardne priče ne prolaze, samopouzdanje je srozano, a sve radnje s pozitivnom istorijom bivaju devalvirane. Elem, u svakom vidu života, samopatetika nekad može poslužiti kao sredstvo izlaza iz određene nelagodne situacije.

U redu, mnogi će reći da svaka žena za sebe želi dobrog, jelte, jebača i da ne želi trošiti vreme na nekog metiljavog balavca. Ima smisla, ali amatersko frojdovanje može dovesti i do drugih zaključaka. Zamislimo, na primer, nekog krezavog seljaka Miku Glavonju iz Kličevca kod Požarevca, koji je prvi skinuo mrak tada nearifmisane cakane Rade Manojlović. Verovatno je sad već pijan, nema pola zuba, ali je bio na pravom mestu u pravo vreme kad je maloj Radi uneo novu notu u život. Istom analogijom možemo zamisliti neku raspalu droljetinu iz Oklahome na kojoj je Bred Pit arčio pre holivudske karijere. Ko zna ima li zdravu nogu, ili kuk, ali ona ima šta da priča svojoj deci i unukama, ako me razumete. Ovi primeri su esencijalni za razumevanje mehanizma na koji se ovaj metod oslanja, a to je buđenje Mice Trofrtaljke u ženskoj osobi od koje želiš dobiti jebačinu iz sažaljenja. Mica Trofrtaljka, kao metafora, predstavlja ženu koja daje, al' onako prijateljski i s poštovanjem, da nekome nešto lepo učini i unese na bilo koji način radost u nečiji život.

Elem, da pređemo na praktični deo. Ključna stvar - identifikovanje tipa žena. Po modernm životnom obrascu, ljudi su izopačena i sebična bića, što znači da se ne može od svakog očekivati da učini lični napor samo da bi trećem licu ulepšao život. S toga, ciljna grupa su žene 25-35 godina starosti, koje uglavnom sede same, ili u društvu nekom, ali kao pojava deluju tužne i povučene. To je tip žene koja je imala dve ozbiljne veze, koje su zamalo dovele do braka, ali je u zadnji čas bila šutnuta ili prevarena s dobrom drugaricom. Ona je duboko povređena, ali se neće sad potpuno pustiti u promet i 'vatati prvog na kog naleti, već će se nadati da postoji neko ko je razume, a takav se jedini u trenutnom emotivnu statusu dotične može nadati pogotku.

Akcija može početi. Prilaziš hladnokrvno, jer nemaš šta da izgubiš, u suštini - nejebicu ti niko neće oduzeti. Naravno, ovaj metod podrazumeva da si do sad nešto, jelte, opalio, ali se standardne metode već neko vreme ne pokazuju efikasnim. Elem, trudi se da započneš kakav-takav razgovor, tek toliko da se priča razvije. Gutaj knedlu i postavljaj joj šablonska pitanja tipa "Šta slušaš?", "Šta studiraš?" i slično. Nikako nemoj reći da si nevin, već je pametno navodi da sama uvidi da joj se "otvaraš". Opcija "nevin" je u ovoj situaciji mnogo bolja od situacije "i ja sam prevaren", jer se uspostavlja u startu veći nivo otvorenosti i podele intime. Na njene žalopojke pravi neku Odri Tatu facu sa blago telećim pogledom, ne bi li pokazao kako je razumeš i kako ti je žao. Svoje žalopojke moraš ozbiljno maskirati. Nemoj direktno govoriti da si u kurcu, već joj ostavi prostora da ona to baš tako protumači, jebi ga, ipak si ti muško. U određenom momentu, kad se seti kako ju je prethodni šutnuo, plakaće ti na ramenu i tu je kraj. Ako je zadovoljena referentna doza patetike, ovo je zicer. Odvedi je gajbi na čaj (ne kafu!) i teši je kako je sve u redu. Spontanost će učiniti preostalo.

Ako ti ni ova ne da, onda stvarno imaš ozbiljan problem!

MSMickey Savage · 4. jan 2013.💬 12

Stanje u kome se nalazi osoba čiji je jedini cilj u datom trenutku jahanje, napušavanje, drkanje neke druge osobe sa svrhom rešavanja svojih emocionalnih problema potisnutih verovatno još od detinjstva. Što je, naravno, vrlo pogrešno.

Džokej mod se javlja kod manje-više svake osobe. Ne može se predvideti kada će nastupiti, a opaljivač ovakvog ponašanja ume da bude i najbanalnija stvar koja evocira uspomene npr. zgažen prut od lipe, gotovo identičan onom kojim je ćale redovno šibao našeg džokeja. I ostale trice i kučine.

E, u tom modu (iliti stanju), uvek se napenali neka osoba ni kriva ni dužna (bar ne džokeju u datom trenutku), ali dovoljno mirnog duha da bude osedlana (jer je dobro poznato da se, pored sve dobre volje, divlji konji ne mogu jahati). Džokej zatim zauzima stav 'a la kenjam na wc šolji', prvo bocne svoj predmet jahanja, a zatim kreće da ga bičuje otpozadi u S&M fazonu i prosto možete videti kako u naletima doživljava pravi mali mentalni orgazam.

(momak dolazi kod devojke, vrata stoje na kratko otvorena dok se on izuva)
- Jesam ti sto puta rekla da zatvaraš vrata?
- Ok, ok, izvini, evo. (zatvaraju se vrata)
- I taj šal, koliko puta treba da ponovim da ti GROZNO stoji uz tu jaknu?
- Što, meni se baš sviđa i jakna i šal su crni i baš čuče zajedno.
- Ne, ne, ne, O-ČAJ-NO.
- Ok, kako god. (ulazi, skida jaknu, spušta je na krevet i seda)
- Ne znam da li si primetio da imamo čiviluk.
- Jebote, evo okačiću. Šta ti je koj' moj pa danas?
- Ništa, samo ti kažem. Hoćeš nešto da popiješ? Kafa, sok?
- Može sok. (uzima čašu, stavlja je na podmetač i spušta na sto)
- ŠTA RADIŠ TO?!
- A?
- Šta misliš, da se ti podmetači STVARNO koriste? To je samo kao ukras brate. 'Ajde lepo ga vrati tamo odakle si ga uzeo i smiri se već jednom, ok?
- A da sjašeš ti s mene malo, a?
- Šta reče?
- To što si čula. Ne znam da li PMS-iraš ili si zalomila nokat ili ti je nešto drugo krenulo uz kurac ali ti taj džokej mod očajno stoji, naročito kada sam ja predmet jahanja. Odoh sad polako, pa kad rešiš da okačiš bič o klin, javi se.
MEmessalina · 12. jan 2013.💬 4

Ponekad čoveku dođe da ne želi nikoga da vidi, nigde da ide, ništa da ne radi...
Da ceo vikend provede sam u stanu. Da ne čuje telefon niti zvono na vratima.

Kao i u svakoj firmi koja nije državna, radio si i u subotu.
Kao i u svakoj firmi koja nije državna morao si da ostaneš na poslu malo duže.
Nema veze što je subota. Subota je redovan radni dan.
Dokobeljao si se nekako do stana, mrtav umoran naravno.
Srušio si se u krevet. Hteo si malo da pogledaš TV, ali si zaspao u roku od odmah.
Probudio si se u 10 uveče. Izlazak u grad? Jurenje pički? Druženje sa ortacima?
I tako će se sve završiti teškim pijanstvom koje briše sve događaje iz sećanja.
Tuširanje? Jebeš tuširanje. Da vidimo šta ima na TV-u. A na internetu?
Cigara po cigara. Svanulo. Hajde da se spava. Svlačenje? Jebeš svlačenje.
Buđenje u podne. Treba da se kupi nešto da se jede. Nema veze.
Ima nešto u frižideru. Nema. Bajat hleb od pre neki dan. I džem. Gozba.
Nema mleka. Glupo je da jedeš džem i bajat hleb. Skuvao si čaj. Odlično.
Nedelja. Mir. Telefon ne zvoni. Sportsko popodne. Arena. Sport klub 1,2,3.
Izgleda da si opet zadremao. Pao je mrak. Treba izaći napolje po cigare. Može.
I da se kupi burek sa mesom i jogurt za večeru. Prava stvar.
Kratka šetnja po burek i cigare. Tuširanje, brijanje. Spavanje.
LUlud · 29. okt 2014.💬 0

Važna studentska informacija za test koji sleduje. No, ovde je interesantno testirati samo pitanja zatvorenog tipa nasuprot pitanju nešto slobodnijeg mladića i kakvu prolaznost oni imaju na testu.

Pitanja zatvorenog tipa

20h Nalaženje.

- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Ok. Hoćeš li da prošetamo?
- Ja bih pre sela u neki kafić.
- Gde bi volela?
- Svejedno.
5 minuta pauze
- Pa reci slobodno gde bi volela da idemo.
- Rekla sam ti da je svejedno.
- Dobro, idemo u onaj kafić dole.
Dolazak u kafić i smeštanje.
- Izvolite.
- Ako može jedan hladni mućeni Nes sa manje mleka i čašu vode.
- Vi gospodine?
- Čaj.
Konobar odlazi.
5 minuta pauze, neprijatna tišina.
- I, kako ti je na faksu, nisam te pitao?
- Nisi me pitao.
- Kako nisam, sad sam te pitao.
- Šalila sam se.
- Aha. Dobro.
5 minuta pauze.
- Meni je dobro na faksu. Jel imaš neki kolokvijum?
- Da, kakvo ti je to pitanje, svi imaju kolokvijume...?
- Da, svi imaju kolokvijume, to si u pravu.
Dolazi piće.
- Izvolite.
Dvoglasno hvala.
Konobar odlazi.
Pauza pet minuta.
- Kako ti je mama?
Devojka se okreće na drugu stranu.
- Molim vas, jel može račun?

Pitanja otvorenog tipa

22:30 šmekersko vreme za nalaženje.

- Ćao, izvini što kasnim, morala sam da osušim kosu.
- Čekaj, sređivala si se zbog mene?
Devojci izmamljen osmeh.
- Ajde, vodim te na jedno mesto, dopašće ti se.
Dolazak na odredište.

- Izvini, a šta je ovo?
- Tu ja živim.
- A šta ćemo ovde samo da te pitam?
- Šta, neš se jebeš?
BRBracalesku · 13. nov 2012.💬 1

Voditi politiku kao Englezi kroz istoriju i izmanipulisati nekoga da uradi nešto što vama koristi a njemu baš i ne ide u prilog.

- Vidi onog lika što te popreko gleda. Zar ćeš to da dozvoliš? Na tvom mestu ja bih ga momentalno ščepao za gušu, šta ima veze što je krupniji i što trenira borilačke veštine, mislim da možeš da ga središ, sećaš se kad si onda jednom osvoio seoski turnir u badmintonu?
- Šta se praviš Englez. Hoćeš da se mi pobijemo da bi ti mogao da tešiš njegovu curu dok nas kupi marica.

----------------------------------------------------

- Halo, Finska, nećeš valjda da pustiš da vas Sovjeti maltretiraju? Kakva razmena teritorije, kakvi bakrači?! Šta ima veze što je artiljerija napredovala pa sad sa granice može da se granatira njihov drugi najveći industrijski centar i što vam nude mnogo veću teritoriju na drugom mestu u zamenu da se granica pomeri za par kilometara na tom mestu kako moderna artiljerija ne bi mogla da dobaci, to je fora, hoće da vas prevare. Samo vi to lepo odbijte, a ako probaju nešto, eto nas da vas branimo. Šta kažeš? Sovjetski ministar spoljnih poslova pije čaj u Helsinkiju? Već su vas okupirali? Uzeli su mnogo više teritorije nego što su početno tražili i sad traže 20% vaše industrije? Veza nešto prekida, moram tetki da odnesem lek, čujemo se posle... Halo, Norveška, nećeš valjda da dopustiš da vas Nemačka maltretira? Ne, ne, nismo vam mi potopili brod, Nemci su, majke mi...
СПСплинтер · 19. dec 2020.💬 2

Super heroj radničke klase, al' bogme i neradničke. Jednostavno, junak, veliki junak, ali samo za sebe.

Pomoći će bližnjem u nevolji, ali samo pod uslovom da mora da pomogne iz nekog razloga, dobra volja kod njega je razvijena kao šarm kod debelog prodavca prasića.

Za sve ostalo - mrš u kurac bre! Ako vidi pred kućom da se šibaju neki idioti, počešaće se po mudima, uzeće kokice i gledati. ZAŠTO? Zato jer jebeno nije njegov problem što se idioti mlate pred njegovom kućom, nek' sami rešavaju svoja govna.

U principu, Vatevrmen je vrlo inteligentna osoba sa urodjeno visokim nivoom sarkazma. Smiren i staložen, čeka svoj momenat da ga utrpa nesudjenoj žrtvi. Bilo verbalno, ili analno, zavisi od situacije.

Ne previše ambiciozan, zadovoljan onim što ima, mada smatra da bi uvek mogao bolje - samo da hoće. Ali dok mu egzistencija nije ugrožena do tačke kada mora da pomeri bulju, to se neće dogoditi. Kao snajperista, odlagaće pomeranje iz svoje super pozicije, sve dok ne skonta da će najebati ako ostane tu.

Zakopan u svoju rutinu kao vombat u pećini, nema nameru da iz nje izlazi, osim po hranu i pivo.

Jednostavno, Vatevrmen je heroj svakodnevnice. Neki bi rekli nakon svega, anti-heroj! NE! Heroj! On nije zao, samo ga boli kurac za zlobu koja na njega ima 0% uticaja.

Pošto volim da serem u poeziji više nego li u prozi, ja sam sastavio Rambovsku numeru na ovu temu da bih vam bolje dočarao ideju ove definicije. Ko će da mi zamera zbog toga - pogle' naslov.

Kad pitanje je posla,
tu sam vrlo postan,
biram samo najbolje,
jer nikada ga ne bude.

Štekam se na kauču,
furam jednu papuču,
nadrkan k'o Pikaču,
jer pukao sam kladžu.

Ja sam lord, ja nisam paor,
Sisam čaj i gutam meze,
gledam Srem i mrtvi Javor,
jer ukinuše nam Engleze.

Trebao sam fudbal drati,
al' mi nije dala mati,
sad stičem radne navike,
na poljima paprike.

Znam da ne bi trebalo,
da skirmišujem verbalno,
al' promili čine čuda,
jer naleveluju muda.

Jer ja sam Vatevrmen,
superheroj raspad klase,
vat ju kent du, aj vil en aj ken,
da prdnem u busu, ukradem ti prase.

Ja sam Vatevrmen,
smrdim jer odbijam pederske kreme,
ja sam Tupak, Ipče i Šejn!
I bole me djole za vaše probleme.

Devojku nemam jer me ne zanima,
umesto toga, sapunjam ga satima,
odbijam grad zbog fensera i smradina,
sisajte tuki, bre, ja budžim paladina.

TV mi jednu radost daje,
koju radim pritajen.
U skupštinske sate,
posmatram primate.

Došlo je vreme,
da uvažim probleme,
da su deo mene,
i akcija da krene.

Posao da nadjem,
i meso malo mladje,
da ne sprdam kondome,
praveći balone.

Stiže signal mi od svesti,
propustio sam čitanku,
zemlja Srpska će me stresti,
k'o ciganče napolitanku.

Jer ja sam Vatevrmen,
loš za saradnju, priglup za šverc,
vat aj dont vont tu, aj em kaz aj'm lejm,
ambicija u brzini level: rikverc.
CHChavez · 20. okt 2012.💬 6

Odvaljivač svakojakih gluposti; štono kažu - brz na jeziku. U svom opusu ima pozamašnu kolekciju viceva, pošalica, ali i psovki koje u maniru Ramba ispaljuje na sagovornike pre nego li promisli da li je to u datom trenutku nepodobno. Kao i svaki nizač epiteta, ne prestaje dok ne prekardaši pa ga neko ne ispečatira.

- Kraven Roud 7, London, sedište Dilana Doga, istraživača noćnih mora -

Dilan: Gručo, pa što ne kažeš da imamo klijenta. Klijentkinju tačnije... :merka uplašenu žensku:
Klijentkinja: Ja, ovaj...
Gručo: Znam šefe, al' meni je u opisu posla da ti dobacim pištolj kad okolnosti to nalažu, a s obzirom da nismo imali takvu vrstu posla nedeljama, dajem sebi za shodno da proćaskam sa ovom lepotinjom...
Dilan: Hoćeš li ućutati više? Elem, gde smo stali? Ja sam Dilan, ne obraćajte pažnju na ovu budal...
Gručo: Kad smo kod budala, kako zovete budalu koja u ruci drži mitraljez? Gospodine! :Povlači dim iz tompusa:
Dilan: Gručo, a da odeš da nam skuvaš čaj malo, a? Uđite, raskomotite se...
O čemu je reč?
Klijentkinja: Pa znate, imam te noćne more koje se ponavljaju...
Gručo: I ja ih imam, kad god mi žena dođe kući s posla... :šeretski kez:
Dilan: AMAN ZAMAN, ČO'EČE BOŽJI, IZVALJUJEŠ GLUPOSTI K'O NELSON PO FRANCUZIMA! U SVAKOM STRIPU ISTO! BEŽ' MI SOČIJU, ZOMBIJI TE IZELI!
JOjocko · 28. mar 2015.💬 1

Logičan zaključak velikog broja kladioničara kada vide da neki klub gostuje u Rusiji. Inicijalna kapisla koja ih tera da sve pare stave na domaće baćuške koje su, po njihovom mišljenju, navikli da glume Eskime i sasvim im je normalno da pikaju lopte na debelom minusu.
Nema tu velike mudrosti; mator je dekica pa na konto toga zna kako je ruska zima sjebala Hitlera, a Bože moj, zašto ne bi nekog tamo sa Pirinejskog poluostrva. Jer, po njemu, ne postoji toliko kvalitetna gostujuća ekipa koja može da anulira Sibirski kijamet i vrati se iz tog pakla uzdignute glave. A samo se jednoprocentni udeo popunjivača tiketa seti da nije svaka država Lesoto ili Burkina Faso, pa na osnovu toga, sa velikim uspehom ume da razlikuje pahulje snega od vune Merino ovce.

Lik svraća u kladionicu, uzima listu dok usput priča sa nekim na telefon.

-Evo me u Mocartu. Kako misliš šta radim tamo? Hoću da uzmem neki dinar. Da. Znam da nikad nisam uzeo pare na kladionici ali osećam da je danas taj dan. Nemoj da brineš, kad platim stanarinu od tih para, kupiću ti one čizmice koje ti se sviđaju a za resto možemo da skoknemo do Mauricijusa na čaj od divlje trešnje. Buci, buci. I ja tebe volim. Ćao.

Celu situaciju posmatra vremešni čilac, pije espreso jer po ceo dan provodi u kladionici pa se radnica sažali na njega, a onaj lik mrmlja nešto sebi u bradu.

-Hm, na 20 kinti da uzmem milionče?! Zašto da ne? Aj da stavim ove Peruance što se igra na neutralnom terenu. Nadmorska visina tri 'iljade metara. Ma to je to. :uključuje se čilac:
-Dečko! Zajebi te Peruance. Domaći igraju bez centarfora koji je zadobio opekotine trećeg stepena kada mu je bojler spao dok se tuširao pa ga spržio k'o licnu od kamionske sajle. A i jebeš fudbal. Pare se uzimaju na basketu.
-Pa šta mi preporučujete?
-Da mi daš 100 kinti da odigram nešto.
-Ma, bre, za basket pitam.
-A to. Najveći fiks kola ti je ovaj Jenisej. Jes' da mu gostuje Barselona, ali znaš ti šta je minus pedeset, leptejebo. Mrzne ti se Eustahijeva tuba a kamoli šake. Umlatiće ih Jenisej kao majka ludo dete.
-Deda?
-A?
-Koja, bre, zima, kad igraju u dvorani? Tamo toplije nego u mojoj sobi, koji kurac!
ЧЕЧеги · 18. dec 2013.💬 8

misao koja nas navodi da zadajemo sebi cilj(eve)...da idemo ka njima i da ih osvajamo..neki ciljevi ne proizilaze samo iz naših želja...već su "posledica" realnih potreba

nije mi namera da vas smorim primerom... on je rezultat moje potrebe da to nekome ispričam...kao pismo..napisano nikome...ali će stići tamo gde sve reči stignu...kad-tad

treba mi stan... prostor...da od njega sebi napravim dom....treba mi sobica i kupatilce i kuhinjica...sve je namerni deminutiv...da se ne moram baviti brojkama...zamislila sam da je moj dom u sklopu stare kuće ili zgrade...sa nekoliko stepenika koji vode do ulaza...volim stare kapije koje su obrasle puzavicom...i sve što sam zamislila prilično je rustično, ali moj dom..srce mog doma je potpuno drugačije...volim boje....volim da izmišljam koješta...da spajam nespojivo i u tome pronalazim sebe...volela bih da nekim starim stvarima posvetim pažnju...mislim na komade nameštaja..da sama obojim zidove...mada znam da nisam rođeni moler, volim da prođem "molerovom ulicom"...da se okružim svim svojim sitnicama ...da pesme, meni dragih bića...pesme "mojih" pesnika ispisane mojom rukom stavim na zid..pored kreveta, baš u visini očiju i tako ih iščitavam po ko zna koji put..dok ležim...volela bih da kroz prozor mogu da vidim nebo i da sunce ponekad proviri u moju sobu...ali su mi dragi i oni tmurni..kišni dani...stvoreni za dokolicu...leškarenje...poželim dom pun prijatelja..kojima je prijatno kada su kod mene...koji sami sebi kuvaju kafu..čaj ću ja pripremiti i dodaću mu malo ruma..čisto da podgrejemo dan, jer tako volim...ali obično takvim danima budem sama

volela bih da me moji prijatelji iznenade..dođu nenajavljeni...da pripremamo neka nova jela od svega zatečenog u frižideru...da pijemo vino...da bude radost...

volela bih...rekoh
NMnadlanu.mom · 6. sep 2009.💬 15

Relativitet za sirotinju.

Lep dan u Beogradu danas, meteorološki gledano. Oterali smo još jednu zimu. April, polen u vazduhu, žagor dole na ulici. Deca na poslu, unuci u školi... Sedim na balkonu, hladan čaj na stolu, neprelistane novine do šolje. Čitao sam juče, dosta za ovaj život.

Star sam toliko da sam sa sobom na Vi. Sve češće vežbam sklopljenih očiju. Dok me misli golicaju, svodim neke račune, prebiram po sećanju, čeprkam... Lepo me je služilo, sve ove dane. Setih se kratkih nogu, očevih ramena, majčinih ruku. Kako toplo, kako jako! Kroz tamu sklopljenih kapaka promiču slike, zvuci detinjstva. Nisu čula ta koja me šalju tamo. Sećam se ljubavi, mirisa kože. Očiju tužnih. Nakon šezdeset aprila, sve je i dalje tu. Taj datum što sam ga učinio posebnim, dajući mu neodoljivu gorčinu. Taj dan. Jedan jedini, od svog vremena. Setih se plača, sitnih koraka, velikih boginja. Straha i slabašnog pogleda sićušne glave iz dubine kreveta. O, kako sam srećan što sam bio tu! Setih se nekog zagrljaja i para reči, staračkih, snenih. Spremnosti za tugu, pomiren i sa osmehom. Setih se odlaska na odmor, čvrstog stiska ruke i prećutnog poštovanja. Setih se samoće, prazne čaše pa mi srce postade hladno, samo na tren, do naziranja osećaja nove pripadnosti, vraćanja starog duga...

Setih se da nisam povukao vodu, a sad će deca do dodju, bruka, pod stare dane.

I pričaju neki, da nije bitno kad ne traje, a i to što traje prodje za čas... Ali ono što vredi, nastavlja da teče, kroz nas, kroz sećanje. Jedino tako je moglo i da postoji.

"To je dobro. Treba da se sjećaš. Nema ništa bez sjećanja".
CAcaplin · 14. apr 2012.💬 6
prethodnijoš rezultata