Najslađa kazna. San svakog od nas. Situacija koja od stipse izvuče i cenera za kafu šalteruši kad joj bude plaćao kaznu.
Facu drota koji ti napiše potvrdu da si imao pablik pamtiš čitav svoj život. Ne zbog para, ponavljam, nego zbog toga što je to možda i prva osoba koja te vidi kako jebeš, još te uz to nagrađuje. Car si pube, svaka ti čast. Nakon toga ti dani bivaju popunjeni sa jedno desetak ''Jebote, koliko sam ja moćan!'' momenata.
Ćale je prvi put sretan što ti daje veću svotu novca. Opsuje mamu drotovsku par puta, ali iz (vidljivo niskog) poštovanja prema tom ološu i iz navike, ništa strašno.
U očima svoje ekipe si veći nego u svojim u trenutku primanja kazne. Telefon ti neprestano zvoni, piješ više kafa nego u završnici ispitnog roka.
-Mogao si ga bar izvaditi dok nam je pisao kaznu. -Nisam, jer mi nikad u životu veći nije bio.
Veoma cest izraz kod nas, naoricito medju mladima. Veliki san vecinu ljudi koji zive na ex-YU prostorima. San im je da odu preko grane (granice). Nema veze gde, samo da se ode iz ove proklete zemlje, pa makar bilo i gore, samo da nisam tu. Valjda je lepse drzati motiku preko grane nego kuci. A ti isti ljudi nisu svesni koliko su srecni i bogati... sve dok ne odu preko grane. E onda vecini smeta novi sistem, i nedostaje im sve ono sto su ostavili u otadzbini. Pljuju po novoj drzavi i zakonu, rade ko konji, zive ko klosari i san im je da se jednoga dana vrate nazad, posto za sada samo idu na odmor ne bi mogli jos ziveti. I tako dani, sedmice, meseci, godine, pa cak i decenije prolaze, a oni uporno ponavljaju jednu te istu pricu, lazuci druge i sebe.
San svakog srbina , kada čuje da električna energija ponovo treba da poskupi.
- E ako ovi još jednom poskupe s`struju ću renoviram dedinu vodenicu i pravim hidro-elektranu - Pa jel se razumeš ti u struju? - Ih pa to naš čovek napravio...
Udjes u bilo koji kafic u Beogradu,a unutra kao u SF filmovima,Zoni Sumraka ili u GTA San Andreasu nalazis 150 djevojaka-isto obucenih,isto nasminkanih,isto iskvarcovanih,iste boje frizure..
Demonstrativno se okreces i ides ispred MAXI-ja da cirkas dvolitarku.
Džukela iz visoke klase. Ona je san mnogih običnih džukaca; vučjaka, rotova, dobermana... Isto k'o što bih ja voleo da nataknem Paris Hilton...
Jazavičar i Mastif kuliraju na ulici. Odjednom iz nadrkanog "Audi"-ja izviruje prekrasna njuška uredno podšišane pudlice, sa crvenom mašnicom na glavi:
Jazavičar: "Av avavaav, rrrrraf, raf..." (Au, vidi onu buržujku iz onih kola) Mastif: "Vau vau vau, rrraf, rrrrraaavvv" (Jbt, kakva pička... dao bih pola kože da je pojebem)
San u podne. Kažu da se tada najbolje ubije oko. Ne demantujem.
- Razija, imena ti tvog, de ti meni reci šta je u onoj bijeloj kanti na stepenicama. - Jupol. - E do kurca! Ja mislio kiselo mlijeko, sasuo sam najmanje tri deca u grlo. - Ludovino jedna, pa što ne gledaš šta piješ?! - Đe da gledam? Odspavao jednu podnevsku, kad sam se probudio traži mi se nešto kiselo, pa se sjetim da si ti jutro kravu pomuzla. Otkud sam mog'o znat... - Dobro je dok ti se kiselo traži, problem će biti kada pređeš na slatko...
Opisuje osobu koja ima izuzetno jak san. Po hijerarhiji, ''ne bi ga probudila ni granata'' je ispod ovog izraza.
-Gde si pacijentu, šes puta sam te zvao na mobilni!!?? -A znaš da kad zaspim ne mogu da se probudim ni da mi se piša, a kamoli da me probudi govno od mobilnog.