Provodadžija. Treći član, ali ne prosti držač sveće, već aktivni posrednik, asistent koji sugeriše, vešto diže atmosferu, dozirano doliva ulje i ubrzava određenu reakciju, ostvarivanje veze.
Palivatra, trol zadužen za nemir i kontinuirano odvijanje. Iz cele priče na kraju izlazi nepromenjen, najčešće bez ikakvog benefita osim onog duševnog zadovoljstva proisteklog konzumiranjem spletki i intriga.
... random čekaonica, neka tetka iz komšiluka... - Je l' znaš ti sine moju unuku Veru? - Kako ne znam, pa išli smo zajedno u osnovnoj. (Auuu...) - Eto moja Vera sama, ne udaje se, a godine prolaze... Ti isto lep momak, obrazovan... - Izvinite tetka Smiljana, izgleda da su me upravo prozvali. ----------------------------------------------------------------------------------------------- - Ha, gledaj ga! Opet će da zasere. - Stvarno, već treću turu obrće a ništa ne pokušava. - E idem da pomognem čoveku. - Kako da mu pomogneš? - Pa da provodadžišem malo. - Čekaj, a ja? - Pa izbleji tu okolo, brzo se vraćam! ... - Pa je l' se onako provodadžiše? - Brate morao sam da smaram malo drugaricu od ove, blokirala ih, taman da ostanu jedan na jedan... veruj mi to je najbolja pomoć. - Ma šta mi reče!? ----------------------------------------------------------------------------------------------- popio batine: E momci, eno ih ona dvojica što sam vam pričao. pufer: Daj brate, mani se više toga, bilo šta bilo i kraj. A i znaš da si na uslovnoj. katalizator: Šta da se mane bre? Idemo da im se najebemo keve!
Kad nalijeće murija, pokušava se što ležernije najaviti dolazak anđela u plavom. U moru mnogih izraza tipa: Spuštanje anđela sa nebesa, raid u najavi, itd., postoji i ovaj, šifra tutanj. Tutanjaće oni koji imaju razloga (višak alkohola u krvi, oni koji nemaju će po sistemu 'Dobarveče gos'in policajče, kod nas sve u dure'. Policija koja nekog safata sa pivom i cigaretom u rukama, a da nema zakonom propisanu granicu od 18 god., ima običaj da odvede dotičnog u stanicu i malo ga propita podatke, sve to začinjeno pozivom roditeljima, kojima baš i neće biti milo vidjeti sina/ kćerku u policijskoj stanici.
Osoba #1 (poznanik osobe #2, sticajem okolnosti sjedi u kafiću koji se nalazi preko puta policijske stanice, a usput je načuo razgovor dvojice policajaca koji su sjedili tu, pili kavu i ležerno pričali o poslu.) Pajkan #1 pajkanu #2 (ustajući): Ajd' da vidimo šta ima u nekom random kafiću (Osoba #1 zna da u tom kafiću stvari u ovo vrijeme dolaze do usijanja, i preventivno zove svoje drugove) Osoba #1 (vija telefon): Lepi, šifra tutanj o't'len, anđeli krenuli u đir po kafanama, kroz dva minuta su tu. Hvatajte štraftu dok se ne smiri situacija, ili se uhvatite kole i kisele vode. Osoba #2: Fala starac, računaj na kavu sutra ojtra. crvena slušalica (izlazi iz WC-a gdje obavio razgovor) ALO STOKO, BJEŽ' ODAVDE ILI FATAJ KISELU, POLICIJA U NAJAVI!
Prisiliti radi izvlačenja neke informacije. Upotrebiti određene mere koje vode ka tom cilju. Najčešće se koristi u policijsko-kriminalnim krugovima kada je dejstvo sile i način na koji se ona ispoljava direktno srazmeran izvlačenju priznanja. Dakle, 'oće i da biju.
- Šefe, ovaj ništa neće da prizna! - Kako, bre, neće? - Pa neće. - Sigurno ga niste dobro pritegli. Beskorisni ste! - Pritegli smo ga. Pendrekom. Klečao je i na kukuruzu, al' mrka kapa.
...
Prepiska sa PVT-a: Mod vs. Random Vukajlijaš
- Drexy99, ulogovao si se sa iste IP adrese kao The_Samsung, Mustafa1389 i Fred Kremenko. Je l' su ti to neki duplaci?! - Gospodine Moderatore, ne znam o čemu pričate. - Nemoj tu da lažeš. Jasno se vidi da daješ pluseve sam sebi, jebem li ti pročelje božije. - Nisam. - Jao, jao. Banovaću te u vrednosti tvoje težine. Kokosi težak?! - Ko si ti, bre, pa si me pritegao ovde?! Što se izdrkavaš na meni? :( - Dečko, priznaj! - PUSXI KOORATZ, MAJMUNEEEEE!
Banovani članovi:
Drexy99 na123456 dana
Napušava moderatora muškim polnim organom + samolajkuje se sa duplih. THE_SAMSUNG, EEEE!!1 Odmori "malo".
Jedan od indikatora koji pokazuje stepen zabijenosti u pičku materinu neke zemlje. Pokazuje bananizam jedne države. Dokaz da se Kinez toliko razbaškario u tvojoj zemlji da otvoreno nameće svoje grozne običaje. Odeš u normalnu državu Švecku i u restoranu pitaš "Imate li škevre?", a kao odgovor dobiješ, u skladu sa viševjekovnim skandinavskim gostoprimstvom, pojavu Hogara iz društva za zaštitu životinja u vidu španske inkvizicije, spremnog da te izloži javnom linču. Helgu ne'š jebati!
U nas štošta može svakako. Kad jednu godinu rovare cestu, da naprave kanalizaciju, pa asfaltiraju, pa opet na godinu rovare da iskopaju septičku; kad jedan čovjek može da bude direktor doma zdravlja, poslanik u skupštini, predsjednik mjesne zajednice, u predsjedništvu civilne zaštite, u predsjedništvu foruma za bezbjednost, predsjednik odbora za budžet i finansije, predsjednik komisije za sport, političar, preldžija i autor na Vuki, onda je sasvim jasan odgovor na pomenuto pitanje.
Vreo proljetni dan. Grad je pun studenata iz provincije koji nemaju žutu banku da svrate u prčvarnicu od restorana pored random autobuskog stajališta u Sarajevu. Niko da uđe ni majku da opsuje. Konobar se kuva, ni promaja ne pomaže. Odjednom, ulazi sredovječni Kinez i sjeda za sto. Konobar prebaci salvetu preko ruke i uljudno ga upita šta želi da naruči.
- Imate li škevre?
Al', ga naruči, pizda mu materina! Traži škevre! Ni kuče, ni štene, ni malog kera, nego baš - škevre! Naučio precizan lokalizam jebomatersvooo-ju! Konobar pogleda u pekinezera sa tužnim očima koji se vrzmao ispred ulaza, i bi mu ga žao. Ali... radi već četiri sata i ništa nije zaradio...
- Imamo, ba, jarane, k'o za tebe! Samo ćeš morati ti da ga zakolješ - spremanje je naša briga!
Neizostavni deo "prateće opreme" muzičara iz naslova. Bez obzira gde se trenutno nalazi, Bora spremno vadi svesku iz čarape (ukoliko okolnosti dozvole) i interpretira javnosti svoj novi, potencijalni hit. Ili možda hoće da oplete neki sistem pa računa broj kombinacija?
Gostovanje Bore Đorđevića u random emisiji
- Da zamolim Boru ako može neki novi stih da nam otkrije? - Kako da ne? (lista svesku) Samo da nađem, sekund. Evo je!
...*U ovoj državi nema više sreće, kada prcaš malo a najebeš mnogo, verujem da sutra bolje biti neće, jer i tada ti ćeš zgaziti u vnogo...*
Haris: Borisave, samo nešto pišeš? Slušaš li kandidate uopšte? Bora: Čekaj malo, brkati. Haris: He, Ceco, vidi šta piše? Ceca: Stavlja neke brojeve. Bora: Ceco, Frajburg ili Ajntraht? Ceca: Nemam pojma. Da je Obilić, lako bi skarabudžili nešto.
- Mali, prrrrrrrrrrrr! - Šta ti je, Jasmina? - Obukla sam nešto za tebe. - Sačekaj malo, samo da izračunam ovaj trojni integral. - Ali maco, gorim. - Samo malo. Za minut završavam. - JEBOTE, OSTAVI SVESKU. KOJI SI BORA ĐORĐEVIĆ, NE VERUJEM! - Ali kolok... - OŠ TI DA JEBEŠ IL' DA JEDEŠ GOVNA?!
Predstavlja ultimatum svim neartikulisanim hvalisanjima. Jedan od najkvalitetnijih načina za stavljanje možda i trajne tačke na određene teme. Kratka "objasnio" fraza kojom osoba iskazuje svoju svesnost i veštinu u određenoj socijalno-uzdizačkoj temi. Bio tamo, radio to. Prostudirao.
Lokalna kladionica
- Vidi. Vidi, gledaj! Tiket 500 000, maksimalni! Sve ide, IDE! Za sat vremena biću polumilioner! Aaaaa! - Znam. Odradio sam pre sličan tiket, malo manji izlaz. Prošao, video da imam umeće, i zajeb'o.
-------------------- Random gajba
- E baš tu gde ti sediš, pre neko veče guzila se kraljica diskoteke "Malošište". Kakav samo ubod to veče, kakav samo šmek imam, kako bre žarim i palim, aman... - Seks, da, probao sam to jednom, video sam da znam, da mogu, i cenim - šta'š više...
-------------------- Basket teren u kraju
- Ohoho, idemo, biće vaspitnih, Džordi se zagrej'o, sad ćemo malo krosover, malo rolover, malo dvokorak, malo testiranje klinaca, sve pomalo. Nego što ti ne igraš? - Malopre odigrasmo jednu, ubih Boga, baš mi je prijalo, vidim ide mi i dalje, umem, mogu i dosta je, šta sad.
Negativac u društvu. Protivnik svih ideja. Antipod hiperaktivnog, zabavnog lika. Sušta suprotnost onoga koji podiže raspoloženje i atmosferu, kako svojim humorom tako i pokretima. On je u katatonom stupor. Sve odbija i ništa ne primećuje. Sve je NE! On je bledoliki! Partibrejker kojem je potrebna pomoć zbog mogućih flešbekova koje vuče iz detinjstva. Dakle, onaj koji sedi u ćošku, usporen, ukočen i zaboden. Večito izgubljen u svom imaginarnom svetu.
-A da zovnemo Mikija? -Ne! -Što? -Jebeno se ponaša kao poluinvalid! Ubica rasloloženja! Prošli put kad smo vadili znak ''Stjepanovićevo 100 m ---->'' seo je na jebeni spomenik i mrdao nije! A kad smo išli da ga sečemo, otišao je kući! Pre toga nije hteo zvonimo na random kuću i ispišamo se po bravi! ---------------------------------------------- -Dragi, malo mi je dosadilo ovako. Ništa ne radimo! Ne družimo se, ne jebemo se! Ništa, ama baš ništa! -Znam, ali to je samo... -Seksualno smo zaostali! Uradimo nešto novo, obradi me mašinama! -Nisam raspoložem... -Jebeni ubico raspoloženja! Šta je brak nego da sa nekim pokušaš sve crne seksualne misli koje gajiš u sebi?!! -Draga, je l' te otac zlostavlj'o? ---------------------------------------------- -Haha, sad kad zveknemo busknu jednu! -Kakvu buksnu? -Buksnu brate! -Ja neću! -Ne seri! -Neću. -Dobro, idemo da pijemo onda. -Neću! -Šta hoćeš?! -Neću!
Džambo pakovanje glave, toliko velike da ima svoje gravitaciono polje, te tera okolne objekte da orbitiraju oko nje. Vidno asocira na abnormalan stepen inteligencije jer velika glava se vizuelno povezuje sa velikim mozgom i natprirodnim sposobnostima nosioca iste.
Negde u nekom šoping centru par ortaka nailaze na random NPC likušu:
- Matoriiii, snimi čelenku ovoj što sad prođe. Koji glavaturn, kru te jebo! - Ko platno kino projektora... - Baš vala. Ona ne sanja, nego svako veče ima premijeru u Sinestar bioskopu.
Scena na nekom aerodromu negde u belom svetu, mlađi gospodin čeka poziv za ukrcavanje kada ga neko potapša po ramenu:
- Druže, je li znaš kad stiže let iz... Uuu jeboteee kol'ka ti je glava! - Molim!? - Alo druže, pa što trošiš pare na ove komercijalne letove, ono, sa tol'kom glavom glat mo'š da se teleportuješ na odredište. - Mrš stoko nekulturna! - Hello Enterprise, one to beam up, ekekekeke. Ma šalim se ja malo, izvini. Nego da li bi ikako mogao da mi transportuješ neke bušilice iz Štokholma, cijenim tebi je to samo trepneš i ono se materijalizuje. Nema carina i tih bakrača...
Rođen 29.11. 1939. godine na Čenti. Osnovnu školu završio u selu Gnusno Duboko, niže razrede gimnazije u Frulašinu i Slavonskom Brodu, a višu gimnaziju sa maturom u Kraljevu. Otac Žikin, Vuk Obrećković je bio oficir vojske Kraljevine Jugoslavije koji je poginuo u Sloveniji 1989. godine. Školske 1968/69, godine upisao se na Filološki fakultet u Beogradu na grupu za jugoslovensku i manjinsku književnost. Nije nikada diplomiro.
Prvu pjesmu je štampao kao gimnazijalac 1977. u „Masnoj kulturi". Obrećkovićevi prozni i poetski tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na domaćim i stranim scenama. U Narodnom pozorištu u Beogradu je 1998. godine izvedena „Leđa Vuka Masnitoga“, a potom monodrame „Reče mi jedan čukur“ i „Ne znaš ti njia“.
U Zagrebačkom teatru „ITD“, „Kazalištu mastnih“, „Mljazavcu“, „Teatru M&M“, Srbskom narodnom pozorištu, „Klubu Mnjuh“, izvedene su pozorišne predstave po Obrećkovićevim tekstovima.
U Savremenom pozorištu u Beogradu izvedena je 1960/61. komedija „Beograd nekad i Novi Sad - sad“, sa istoimenim komedijama Sterije i Nušića. Napisao je dve televizijske drame i dve jednočinke za djecu koje je Televizija Beograd emitovala 1986. i 1987. godine.
Adaptirao je (sa Borislavom Obrećhajlovićem Džihadom) „Morski Žijenac“, predstava je izvedena na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Dramska poema „Mljeuč - tragedija koja traje“ (sa Dušanom Radovićem) prevedena je na njemački jezik (Mliäwsch-Tragödie, Frankfurt am Main 1969) i engleski (Mlieuwch: Permanent tragedy, New York 1970).
Zapisi iz knjige „O međunožju“ prevedeni su na engleski pod nazivom „Random Targets“ 1970. godine.
Za svoje pjesništvo Obrećković je dobio nagrade: Milan Dakić Daka, Oktombersku, Sedmojulsku Žiču, Zmajevo, Disovo prolešće, Belovodsku klozetu, Zlatni krst kneza Lazara Hrebeljanovića Hrebeljana, Ravnomorsku, Stefan Mitrov Ljumiša, Veliku Bazjašku povelju, Odzivi Filipu Višnjiću, Biblios, Nagradu Vukove zadužbine, Njegoševu nagradu, Žičku vlasulju itd. Za poemu „Ćeraćemo ga još“ dobio je nagrade Tipar, Zlatni bestseler, Jovan Dučić i Laza Kostić.
Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991. godine. Njegova supruga se zvala Vera Obrećdoljska (njoj je posvetio jednu od njegovih najpoznatijih pesama, koju je kasnije izvodio Arsen Dedić) i sa njom ima ćerke Bludmilu i Geljanu.
Akademik Obrećković je jedan od retkih akademika koji su Slobodana Šiljoševića kritikovali još 1991. godine (npr. "Srpska vojska je zauzela Skadar i Jedrene, a ova ne može Ćorovo Selo i Ženje (Vreme, 2. 12. 1991.)). Tokom njegovog režima učestvovao je na brojnim protestnim skupovima. Obrećković je blizak prijatelj Miroslava Prštunice. Obrećković aktivno podržava Demokratsku stranku Srbije na čijim je mitinzima više puta i govorio. Od 2009. godine je Predsednik Fonda Slobodan Jovanović u Beogradu
Rođaka koju bi kar'o. Island je udaljeno ostrvo u severnom Atlantiku sa nekih 300,000 stanovnika sa najstarijim parlamentom na svetu (930. godina), poznato po vulkanima, jezerima i Gudjonsenu, ali po srpskoj percepciji najbitnije je što je za tih 1000 godina tu verovatno svako svakog plodio. Okolo svugde vodurina, led i gejziri pa šta ćeš, jebi ga, ljubi bližnjeg svoga.
::Random srpska svadba, tri ujutru, svugde pepeo i dim, policija odvela mladoženju, pola ciganskog orkestra još živo i duva u trube, mlada, svekrva i kum se prcaju ispod stola, stari svat puca na Junajted forse koji nabijaju ciganinu baklju u usta koji ih moli da prestanu jer je on polubrat Predraga Luka, ostali pohvatani u vozić dok Ćana peva Bajagu i Moji su drugovi::
- Strejt Straja: E izvini, nemoj da mi nabadaš sise u lice mi smo duplo rod, tvoja tetka je mom stricu svastika po mom ocu, a po majci ti otac meni treće ujak
- High pwawuchitza: Šta fali, šta bi da smo Islandjani, teli ne teli morali bi da se karamo.