Zna se da većina stanovnika Srbije ima pretke koji potiču iz današnje Dalmacije ili Crne Gore.Takodje se zna i da su u odredjenom trenutku nošeni urodjenom hrabrošću popili dve litre brlje i najebali se majke turcima ili kakvim drugim nevernicima.Pojedinci su ga trpali u šupak sultaniji lično,dok je Murat ljuštio ovna ispečenog na kocu sa kojeg je prethodno neko skinut.
*Random 99% lik - Moji su ti iz okoline Ulcinja.Došao neki beg i oće da prca.Zajebo se,udario na moju čukunbabu Milevu.Moj ti čukundeda izvadi ledenicu,saspe mu medj rogove.Posle pobio celu četu Turaka.I onda morao da beži,tako smo završili u Kragujevcu,gde je uzgred budi rečeno nastavio da kolje namazane.
* 1 % nedokazano da postoji lik : Jeste,moji su ti davno došli iz Ulcinja.Udari neka glad,šta ćeš go kamen,moj čukundeda kilav bio,a žena i deca gladna.Čukunbaba se zagleda u nekog Turčina,imao hrane,a i kurac mu bio veći...Onda ovaj moj nesrećnik kad je video šta se sprema onesvesti ženu toljagom i prebace se do Šumadije.Tu je ona nastavila da se hefta a matori umro od sipnje.
Dve reči su u stvari nekoliko rečenica koje jedna osoba (najčešće ženskog pola) upućuje drugoj osobi (najčešće muškog pola).
Za "Dve reči" najčešći razlog je svađa, ili izliv besa usled nervoze osobe koja koristi "Dve reči".
"Da ti kažem ja dve reči!"
Graja u učionici.
Profesorka: Tišina!
- Muk -
Random lik: Šušušušušuš blablablabla...
Profesorka: Petroviću! Da ti kažem ja dve reči: Ti si jedno nevaspitano, bezobrazno, drsko derište koje ne može da bude mirno i da ćuti ni pet sekundi. Kako te nije sramota da ovako ometaš čas, a pride sam te i upozorila ranije! Još samo dve reči: Sada si prevršio svaku meru i više ne mogu da ti dozvolim da ometaš čas, zato MRŠ kod direktora, reci mu da sam te ja poslala da ti kaže dve reči i reci mu šta si uradio! Stoko nevaspitana. I da, još nešto: Da su ti se roditelji nacrtali sutra u 18:00 u školi da im kažem dve reči o tebi. Eto! Sad se teraj kod direktora i ne izlazi mi više na oči!
Petrović (u sebi): Dam ti ja dve reči, pola sata mi je srala...
Primamo.
Riba smrdi od glave.
Jedan od indikatora koji pokazuje stepen zabijenosti u pičku materinu neke zemlje. Pokazuje bananizam jedne države.
Odeš u normalnu državu Švecku i pitaš "Je l' primate evre?", a kao odgovor dobiješ, u skladu sa viševekovnim skandinavskim gostoprimstvom, prekršajni nalog plus eventualno čeličnu imitaciju Torovog malja u čelenku. M'rš iz moje avlije! Osim, naravno, ako bi pitao neku sisatu Helgu duge plave kose. Od nje bi kao odgovor verovatno dobio: "Ne znam, nikad nisam stavljala sto evra u pičku, al' probaću, i analno."
U nas štošta može svakako. Kad jednu godinu rovare cestu, da naprave kanalizaciju, pa asfaltiraju, pa opet na godinu rovare da sprovedu gas; kad jedan čovek može da bude direktor doma zdravlja, poslanik u skupštini, predsednik mesne zajednice, u predsedništvu civilne zaštite, u predsedništvu foruma za bezbednost, predsednik odbora za budžet i finansije i predsednik komisije za sport, onda je sasvim jasan odgovor na pomenuto pitanje.
Vreo proletnji dan. Grad je pun studenata iz Bosne, Crne Gore i unutrašnjosti. Danas je živo u prčvarnici pored random autobuskog stajališta u Beogradu. Puna je! Dobro je - ima posla! Cene su nagruvane, ali tu niko i ne dolazi u redovnu kupovinu osim tri babe iz komšiluka i četiri studenta iz privatnog smeštaja koji svraćaju po svoje dnevne doze dvoguzih. Kasirka se preznojava. Klima već odavno ne radi, a škrti gazda neće da popravi. Ovaj 'oće kolu, onaj cigare, onaj žvake, neki peti dva'es' deka salame, jedna od baba iz komšiluka došla po hleb - mnogo nepoznatih likova se vrzma. Pare lete na sve strane, uzima, prima, vraća kusur, žvake. Na red dolazi verovatno student bosanac (poznala ga je po glavi) i traži litar kole. Ova mu polako pakuje u kesu.
- "Primate li evre?"
Kasirka diže pogled, ruke joj se tresu. Gazda je rekao da mora, ali i da leti napolje ako je uhvati inspekcija. Odjednom, sva šarolikost faca u radnji se preliva u samo jednu boju - boju inspektora. I glavati bosanac joj postaje sumnjiv. Sve se dešava u sekundi. Šta da radi? Na pamet joj pada i onaj kredit koji ima kad je kupovala mašinu za suđe. Bosanac već stoji sa ispruženom crvenom desetkom. Još jedan kratak sken faca i nek ide sve u tri pičke materine!
- PRIMAMO! Može kusur u dinarima?
Termin kojim definisemo osobe koje su sklone da komentarisu neki dogadjaj, delatnost, ili praksu, ulazeci u srz problema, a da za to nisu ni malo kvalifikovane.
Ovo je termin koji se prvo pojavio pored fudbalskih terena i na tribinama. Medjutim, kasnije se poceo primenjivati u svim drugim oblastima zivota.
Fudbalski primer:
Random lik na tribinama konstantno vredja fudbalere na terenu, govoreci kako su vezare, mamini i tatini sinovi. Inace ima nekih 30 godina, jede semenke i pljuje svuda po tribinama.
Dva ortaka, bivsa fudbalera sede ispod.
Jedan se obrati drugom:
"Brate, sad cu ovog debila iznad da naduvam kurcem. Samo sere nesto, a pojma nema!"
Drug mu mirno kaze:
"Pusti bre budalu, sta da se raspravljas sa njim...TAJ NIJE SUTNUO MACKU S' PRAGA!"
Random situacija:
Malo vece staro drustvo iz srednje se okupilo u kaficu posle skoro godinu dana od poslednjeg vidjanja. Svi pricaju o svojim usponima i padovima u minuloj godini.
Medji njima je osoba A.
Devojka uspesnih roditelja, koja je u srednjoj uvek bila simpatisana od strane muskaraca. Vrlo vredna i inteligentna. Zavrsila je finansije u Engleskoj kao stipendista fakulteta. Sada radi kao broker.
Medju njima je i osoba B.
Osoba B je muskarac koji se oduvek potajno lozio na osobu A. U poslednjih par godina igra basket u kraju, sedi sa ortacima na gajbi ponekad i igra preferens kao ZMAJ!
Osoba A ugalvnom prica kako je zadovoljna poslom, nadovezujuci se na prioce svih pre nje. Uglavnom svi imaju nesto lepo da kazu.
Dolazi red na osobu B, koja izmedju ostalog kaze:
"Ja jos trazim posao jbg. Nismo svi deca uspesnih matoraca kao A, pa da nam tece med i mleko. Ja sam dete radnicke klase. Ja sam multimedijalna osoba. Brokeri su ljudi koji znaju samo matematiku. Jednacine...Kad ustanu vide brojeve. Ja mislim da je svet u problemu upravo zbog toga...Cela ova ekonomska kriza..sve je to zbog vas JER NE RADITE SVOJ POSAO KAKO TREBA..."
Ljudi za stolom ga gledaju jedva zainteresovano.
Osoba A ga pita:
"Izvini, a od kad si ti pa toliko strucan za te stvari? Zavrsio si fax u medjuvremenu? Zaposlio se?"
Jedna od osoba za stolom smiruje situaciju, obracajuci se osobi A:
"A, pusti ga. Uvek je isti takav bio.Sta te nerviraju njegovi komentari, ON NIJE MACKU S' PRAGA SUTNUO, to sto prica ne sme da te nervira."
Nadahnuće, volja za stvaralaštvom. Ne mora nužno da se odnosi na umetnost.
Primer 1
Kritičar: Na koji način ste za tako kratko vreme uspeli da napravite ovakvo jedno remek delo?
Umetnik: Šta da vam kažem inspiracija...
Primer 2
Nastavnica: Popoviću, ja sam zapanjena! Mislim da nikad lepši pismeni zadatak nisam pročitala...
Popović: Šta ćete, inspiracija, jednostavno mi je legla tema...
Primer 3
Random Vukajlijaš: Au, matori, svaka čast, tri defke za redom u odabranima!
Ponosni autor: Jebiga, batice, inspiracija...
Primer 4
Steva: Đole, brate, šta će ti ovoliki primerci ''Skandal''-a i ''Svet''-a na gajbi? Molim te reci mi da nije tvoje, jer sam te, bar do sad smatrao pametnim čovekom...
Đole: Opušteno matori, to mi je inspiracija...
Steva: Opet me zajebavaš? Kakva crna inspiracija?!
Đole: Još si ti zelen... Vidiš, to mi služi kao wc literatura... Kad ne mogu da obavim posao na wc šolji krenem da čitam jedno od ovih sranja i odmah dobijem inspiraciju...
Poznato je da naši sugrađani, vozači gradskog saobraćajnog preduzeća, poznatiji kao majstori, na dnevnoj bazi na svoj račun čuju, ili ne čuju, u svakom slučaju prime veliki broj uvreda. Bilo da je zbog pogrešnog uključivanja u žutu traku sa kružnog toka kod Novobeogradske opštine, ili zbog naglog kočenja na stanici, neko će u svakom slučaju, bili oni krivi ili nedužni da im jebe mater bez razloga. Većina njih samo čuje psovku i nastavi sa svojim monotonim poslom za državnu platu, jer ih, prosto rečeno, boli kurac šta neka bakuta sa Karaburme ili debeli taksista kod Ušća misle o njegovoj vožnji.
Ovo poređenje prikazuje neverovatnu staloženost i smirenost određenih osoba u situaciji kada bi većina drugih uzela najbliži predmet, veličine i težine Nokia 3310 telefona i na fin i kulturan način, razbila glavu sagovorniku, bez imalo straha od griže savesti.
2 random lika u Forumu igraju PES 2012, jedan sa Starom damom, drugi sa Barsom:
:1-0: za Juve
Barsa lik: Usralo te, pičko jedna.
:2-0:
Barsa lik: Jebem ti mater usersku, pičko jedna papučarska, idi se vrati onoj tvojoj drolji, govno jedno malograđansko.
Juve lik: Hmm.
:3-0: kraj
Barsa lik: Jebem li ti mrtvu kevinu kevu, a jebem ti i mrtvu kevu i njenu sestru što je sahranjena pored nje na groblju u onom vašem selu. Govno jedno smrdljivo usersko, znači ja nikad nisam video da nekog šupka tako sere, jebem ti sve živo što hoda, a i sve živo što ne hoda, stoko jedna pederska, buljašu. Da bog da te crnci nabili na kolac, a onda jebali u ta tvoja raspala usta, mrš.
Juve lik: Samo lagano, tebra. Evo sledeću te puštam.
Barsa lik: :razbija monitor i kobejnuje:
Pseudonim koji je opšte prihvaćen među lokalnim "selebretijima" i koji oni obilato koriste kada žele da se šta bilo piše o njima u printanim i onlajn medijima.
Standardni naslov u "SVET-u":
SEKA : "KAJEM SE!"
Tekst: Sinoć je Seku Aleksić, nakon sto je vozila svog novog BMW-a 200km/h na autoputu, zaustavila saobraćajna patrola. Prilikom toga su joj u zamjenu za kaznu tražili da im se potpiše na prsa.
Nakon tog incidenta saznali smo iz izvora bliskih našoj zvijezdi da je Seka ponizno pojadala svojim prijateljima : "Kajem se! Shvatam da sam sinoć vozila neoprezno i da sam stavila tuđe živote u opasnost. Ali ja sam od sinoć preporođena i više nikad neću napraviti ovakvu glupost."
op.a. :
1.
Uz tekst ide njena slika pored nove bengule i spisak "diskoteka" sa datumima njenih nastupa u istim za sledeći mjesec i poveznica za neki od njenih hitova.
2.
Seka je za ovu definiciju izabrana random metodom od strane autora. Autor nema ništa protiv dotične. Bar ništa efikasno.
Prolazak kroz groblje, u večernjim časovima, za normalnog čoveka nikako ne može predstavljati prijatnu i jednostavnu stvar - čula se izoštre sama od sebe a pod kožu mu se uvuku nelagoda i nekakav potmuli nemir, i on se trza na svaki šum, ubrzava korak, i jedva čka da se dokopa ulice i sveta živih iz kog je na dug i mučan trenutak bio potisnut.
Jer - kada muka natera čoveka da noću krene kroz groblje, i usput, iza kakvog spomenika iskrsne kakav šum ili pokret - u njemu oživljavaju davno pokopani strahovi i bapske priče i niknu mu pred očima zaboravljene prikaze veštica, duhova i utvara, i on samo moli Boga da što pre i po mogućstvu čitav stigne do izlaza i utekne sa strašnog mesta (po pravilu, iza spomenika se sunjaju pas ili mačka koji samo traže hranu, i svako traumiranje je smešna i nepotrebna stvar).
Sa druge strane, kada muka natera Dilan Doga da noću pešaci kroz groblje, i nešto šušne u pomrčini, on mirne duše i sasvim nezainteresovano konstatuje-pa dobro, neki jadan pas ili mačka cunjaju po groblju i traže nesto da pojedu (po pravilu, iz tame iskaču vampir, tiranosaurus, čudoviste sa osam glava ili kakva druga napast koja se vešto skrivala i čekala da ga ubije).
Medjutim, kada čoveka u Srbiji nevolja primora da noću prepreči do kuće kroz groblje, i nešto se mrdne iza spomenika i odvuče mu pažnju, u sećanje automatski krenu da mu naviru priče o drekavcima i vešticama i ludom komšiji koji se povampirio i sekirom ubio baba Jovanku, seti se scena iz Leptirice i Glave šećera i našminkanog Taška Načića u ulozi davitelja...I Srbin čovek smelo staje, okreće se, krsti se tri puta, pljuje u stranu i viče prema provokatoru-alo bre ukleta žgadijo, nemoj sad tamo da vam dodjem majke li vam povampirene i nevaspitane, malo mi je moje muke pa mi samo vi još falite (jebem li vam seme repertoar). No-po pravilu, iz pravca gustog i proždrljivog mraka iskaču novi predsednički kandidat sa nedvosmislenim dokazima boljitka, novi broj kurira i informera, kasapin u službi erste/aik/adiko/komercijalne...banke sa novim neverovatnim ponudama, Vučićević i Mitrović, džihadista sto u Alepu odseca glave iz nikom jasnih pobuda i maketa Beograda na hlebu i vodi, uvećani račun za struju, lik što plače nad sudbinom slane plazme, neka random kurva sa hepi televizije i Nada Macura...jednom recču-stoglavo čudovište koje baulja grobljem i hrani se dućama nesrecnih koji su primorani da tuda prolaze. I čovek se brže-bolje okrene i ubrza korak i moli Boga da se živ i zdrav dokopa izlaza i granice sa Madjarskom/Rumunijom/Bajramom (Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija), gde na trenutak uspe da odahne i odakle gleda da nastavi svoj put u pičku lepu materinu.
EDIT
Pisano pre tačno 5 godina, mislim u trećoj smeni dok sam još radio u jednom hotelu. Kačim ovde jedino iz razloga što se ništa nije promenilo (sem što nisam više u hotelu, to je dobro).
Česta pojava svuda u svetu, ali je kod nas i više nego zastupljena za razliku od mnogih drugih u svetu, a pogotovu na našem kontinentu.
Kad si mali sanjaš da budeš pilot kad porasteš, a završiš za konobara, i na kraju upišeš neki IT smer, i za par godina završiš na građevini.
Uspevaju samo oni retki, jer moraš da budeš uporan kao palestinac, da bi postigao ono što si zacrtao da želiš da budeš. Može da bude veoma opasno za ljude i okolinu, ako jednu školu ili neki zanat završiš, a počneš da se baviš nekim drugim, sa kojim nisi imao nikakve dodirne tačke u svom životu.
:Bolnica:
- Doktoreee,doktoreee...
- Dobro je Mićo, pa šta se dereš?
- Hitno dođite u salu, pa došao nam je pacijent od malopre što su javili!
- Svašta, pa zar nije javljeno da je u pitanju običan krpelj, pa lako ćemo sa tim!
- Jeste doktore, ali ovaj novi što smo ga zaposlili u hitnoj, kad je pacijenta nosio na kolicima iz kombija, pa istresao ga ispred vrata k'o od šale. On nam je onomad onaj šut sklanjao sa kolicima, kad su njegovi radili fasadu na bolnici.
- E krv ti jebem! Kakvo je stanje?
- Prelom rebara, kičmeni stub i svašta još nešto...
.
.
.
:Studio Pink:
JJ: Meni je moja majka kad sam bila mala uvek govorila:" Veruj u sebe, i nemoj se predavati nikom nikada, i nikada..."
Gost random estradni umetnik: Pre da, ali sada u ovo doba...
Onako, kroz priču spomenuti lažni, izmišljeni događaj - koji je proizvod vaše mašte a opet uspeva, ako ne i previše, da asocira na onaj tajni, pravi, istiniti događaj, o kojem ste upravo razgovarali sa sagovornikom, koji uporno pokušava da zataška istinu guranjem pod tepih; jer je naravno, i sam bio deo te 'tajne' akcije, te vam govori laži i skreće sa teme ne bi li se izvukao. Kroz smešak, bebinim koracima i laganom, tihom pričom, sarkastično govoriti o događaju za koji ste tajno čuli od druga, te drugi ni ne slute da znate pravu istinu.
-Šta ti je bilo sa okom? :oko je naravno, natečeno, jer je isto osetilo bejzbolku:
-Ma pao niz stepenice, pijan došao i grada, otišao na sprat u sobu, krenula povraćka i ja trk dole do kupatila, kad ono onako pijan, okliznem se i padnem. Sranje.
-Da, ja sam jednom isto jednom sjeb'o oko, slično kao tebi sad bilo, raspravljao se sa nekim random likom u kafani o politici, pobijemo se mi i ja flašu o glavu. On u bolnicu na šivenje a ja ostao. Kad ono međutim došao njegov stariji brat i tako me je iscepao nekom palijom, da sam prebrajo sve moguće zvezde.
--------------------------------------------------------------------
-Što si u kazni?
-Ma uhvatili me moji za travu, ćale paf - lupio test i eto. :pritom je u kazni zbog ocena:
-Šteta brate, večeras će da bude ludnica e! Znači svašta smo nabavili. Bilo bi bolje da si u kazni zbog ocena, ono, kažeš popravićeš i to pa te možda i puste, a ovako - kurac brate! Neš moći napolje Bog zna kol'ko.