„gajiti cveće“

Tačno ta rečGajiti Cveće1 definicija →

Osoba koja sve svoje slobodno vreme provodi u gradskom autobusu, ljubazno upućujući svakoga ko se zatekne pored nje u svoju životnu priču (na opšte nezadovoljstvo slušaoca).

-Slobodno?
-Sedi, sedi... Jao što ste lepe, mlade... Jel na Štrand idete? Ja sam nekada bio glavni macan tamo, jedini sam smeo da preplivam Dunav! I onda me zaskoče devojke! I nema veze što sam umoran bio, ja ih onako privatim, njih deset... A sad radim kao menadzer jednog kafića... Ej, mukotrpan pos'o! Ne znam šta je, ali nešto nema posla, a ovaj pored mene svaki dan pun! Ja potrošim dvaes' 'iljada na cveće, mislim ajde to je lepo, privuće masu, ma ništa! Sve mi dođe da pitam goste što dolaze 'vamo pored, a šta znam, možda im je neko rod, pa će mu preneti... Možete vas dve doći sa nekim frajerima, pa da napravimo biznis... He, he! Samo se javite, i imate besplatno piće! Sad sam se setio, moram na pijacu danas... Voće je najzdravije! Ja sam ceo život na voću i povrću, i vidi me! A jednom smo krali kajsije od komš...
-Doviđenja!
-Ajte, deco... Nemojte u duboku vodu! (okreće se ka drugim žrtvama) A jesam vama možda prič'o kako me je vir u'vatio jednom... To je bilo taman pre nego što ćemo ići da krademo kajsije...
MJMrs. Jackson · 16. jul 2011.💬 1

Gorčina koja obuzima i zaplenjuje čula... okusiš je, utapaš se u gorko, curi ti na nos, bališ. Na neki način prija. Radosno pružaš zagrljaj podu. Ne znaš koji je sat, dan, pa i mesec. Ne želiš da znaš. Postavljaš se van sebe, lebdiš, kerebečiš se na priliku koja se previja. Hranljiva.
Malo jasnije: način na koji osećaš neki bol, gorak je, gorak, a na neki način i sladak, uživaš i hraniš se njime.

Ne znam zašto silazim na kej.
Možda zbog čamaca. Uvek ima toliko puno čamaca, načičkanih i raznobojnih, sve tako veselo, u blizini onaj mostić sa cvećem prikačenim na visoke stubove. Oduvek me je interesovalo ko to cveće zaliva i zašto bi se neko bavio tim. Jedna od večitih misterija.
Reka miriše na prljavo i na ribu, sasvim fin miris, ako se čovek navikne. Razmišljam da li da sednem na betonsku klupu, ali ipak ne, 'ladan je to beton. Vrpoljim se. Pored mene prolazi neko mečkasto pseto, podosta pitomo za svoju zversku pojavu. Vrši nuždu u blizini, šapom zakopava svoje delo. Pobogu, pas koji zakopava izmet. Zar nisu mačke te koje to rade?
Kao da dan ne može biti dovoljno skenjan.
Idem uz kej, pa niz kej, i tako u krug, hodam, tapkam svojim malim starkama, navlačim kapuljaču svoje male karirane jakne, bez razloga. Toplo je, nema kiše. Samo mi se stavlja nešto na glavu. Ljudi verovatno misle da mi nije dobro.
Glupavi parovi. Kroz noć se šunjaju glupavi parovi. Neka devojka sedi na klupi, dečko stoji pored nje, i on je navukao kapuljaču na glavu, priča nešto dozlaboga interesantno, nema sumnje. Druga devojka hoda uz ivicu, onu uzvišenu, onako kako rade deca, dečko je drži za ruku. Uf, ala smo zabavni! Bedak.
Ma, priznajem, lepo je to.
Momci, moguće, spuštaju svoje šape na svoje devojke, neko kuče, manje, avće u prazno, automatski, bez smisla. Ja stojim i samo sišem gorčinu, dišem gorčinu, proždirem gorčinu. Ona proždire mene. Obuzimamo se pipcima, tupi udarci mi biju u lobanju, svaka pora je obuzeta i svaka tačka, i svaki sastojak ovog sklepanog tela.
Ako, neka je.
I gorko je, gorko, gorko. I slatko, slatko. I isto nema smisla.
Živela patetika!
MBmaloletna budala :) · 11. nov 2010.💬 28

46 hromozoma koji se nalaze u tijelu čovjeka izgrađuju ga u jedinstvenom i neponovljivom obliku. U obliku koji svaki čovjek treba da predstavlja, nadopunjuje i izgrađuje do sebi zacrtanog cilja.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
No međutim, inferiorne pičke, oni koji u društvu služe jedino kao fizičke pojave koje privlači sila gravitacije, traže način da se u tom društvu istaknu, da pokažu da vrijede. Da izvojevaju pičku. Traže put, probavaju na sve načine, i na kraju pronalaze zaobilaznicu.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
Ta zaobilaznica se zove naglašavanje vlastitih sposobnosti i mogućnosti koje niko ne može da primjeti. Zašto neko ne može da ih primjeti? Zato što su nevidljive. Zato što ne postoje. Zato što ih vidi samo taj koji ih naglašava.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
Pribjegavanje ovoj jadnoj zaobilaznici sa sobom nosi štošta dobro. Na primjer, svi ti hvalospjevi na svoj račun ustvari predstavljaju suprotnost karakteristika koje čine onoga koji ih sebi upućuje.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.

Šest mjeseci je prošlo od moje poslednje posjete stricu, onom mlađem. Starijeg posjećujem svake nedelje. Odem na groblje, zapalim svijeću i ostavim cigaru koja gori pored njegovog groba. Malo je odmaknem, da mu dim ne grize oči.

Mlađi stric, don Vito Korleone moje porodice. Tako bar on misli. Misli da drži sve konce u svojim rukama. Caka je u tome što ispod tih konaca gori vatra koju on ne vidi. Konci su odavno popucali, ali on ih onako raskomadane i dalje čvrsto drži i ne prepušta ih nikome.

-Ooo, pa gdje si ti sinovac? Ko nas zavadi majka mu stara?
-Niko striko, nemam vremena od faksa.
-Stisni taj faks, ali stisni malo i žene hehe.
-Ma imam djevojku, Stašu, upoznao si je na slavi.
-To je taj gen nas Tenorovića! Magnet u krvi, prosto ih privlačimo sebi. Jesam li ti pričao ja kako sam osamdesetih po Splitu...-
-Jesi, jesi.
-Dođem dole, one sve padaju ko pokošene, pogotovo misice Splita. Ali eto, ja oženim Vanu. Trebala mi je žena koja će da mi dizati djecu dok ja radim, žena koja će prema meni gajiti poštovanje!
-A ne upitah te, gdje je strina? Navikao sam da bude tu za računarom kad dođem, ili da igra jamb na balkonu.
-Otišla je do prodavnice, doće uskoro.
-Aha. A Simona i Jelena? Jesu li u sobi?
-Da da, uče. Ispiti krenuli, pa povazdan bdiju nad knjigom.
-Odo da ih pozdravim. Žurim, obaveze zovu.

Potapša me po leđima, i okrenu se na stranu da gleda neku indijsku seriju. Nasuo sam sebi vode, destilovane, i eto me pred vratima sobe mojih nerođenih sestara.

-A jesi mamurna brate dragi, hoćeš da ti odem kupiti kiselu, jogurt, bilo šta?
-Tiše idiote, čuće te tata.
-Varaš se, serija mu odvlači svu pažnju, jedva da je i mene primjetio. Nego, došao sam samo da te pozdravim, žurim na neke konsultacije. Aj javi se za kafu ovih dana, i pozdravi Jelenu.
-Važi, prozvaću te.

Nema kašike za obuvanje cipela, pa mi se jadni palac napati ko Isus. Ispao sam dobar čovjek danas, učinio sam dobro djelo - posjetio sam porodicu. Karmo, očekujem da me ispoštuješ, kao strina koju gledam kroz mali prozor pekare kako kleči pred Krkušom, razvozačem hljeba, prvim komšijom mog strica i potencijalnim momkom moje sestre Jelene.
ЛТлош тенор · 20. sep 2013.💬 9

Fatalna greška koju, ukoliko je napravi, svaka domaćica pamti za života, a i onaj ko je popio.

Zašto fatalna? Pa znate kako narod kaže "Lolo, kakva ti je kafa, možeš da se udaš!".

Neopisivi osećaj blama, ostavlja duboke traume, nakon čega će domaćica doživotno držati so i šećer na različitim krajevima kuhinje... Ili neće?

Svekrva: Ijao sine videla sam Nenu juče, znaš kako se prolepšala! Prava je lutka!
Sin: Koju Nenu majko?
Svekrva: Pa kako koju Nenu? Tvoju Nenu bre! Micinu ćerku! Kako je to dobro dete... Šteta što niste ostali zajedno... Deca bi vam bila lepa kao anđeli!
Sin: Jeste, i mlatila bi ih oklagijom svakih pet minuta da ti ne jedu cveće...
Snajka: Živka, Vi pijete kafu sa tri kašičice šećera, je l' da?
Svekrva: Jeste dete, al' donesi ti meni šećer na sto, da je ne presladiš.
Snajka: Neka, neka, staviću odmah u džezvu, ne valja posle da se meša kašičicom, hoće soc da se digne. (Daću ja tebi Nenu...) Evo, stigla kafica! Živka, za Vas sam sipala u najlepšu šolju koju imam, dobila sam je iz Amsterdama.
Svekrva: Lepo od tebe dete, nisi morala. Baš je lep ovaj list, liči mi na javor.
Snajka: Jeste Živka, to im je državni simbol. Nego pijte kafu, da se ne ohladi.
Svekrva: SRK
Sin: Dušo, skoro nisi ovako dobru kafu skuvala. Je l da mama da bolje kuva kafu od Nene? Što bi rekli, sidu leči!
Svekrva: Jeste zlato majkino, evo meni je izlečila dijabetes. Derer donesi mi bokal vode, ne treba mi čaša.
KUKuPuSaRkA · 19. sep 2014.💬 4

Ne bira šta će da popije, a ni količina ga mnogo ne uzbuđuje. Alkos i po, ali ne kao oni standardni koji se ispresavijaju pa ne mogu vrata da pogode. Ma jok bre, ovaj će sobaliti gajbu piva ko iz pičke i onda te otresti u partiji basketa. Jetru je svesno žrtvovao za dobrobit čovečanstva sprovodeći nad njom takav teror usled kojeg Tijanićeve reprize serija rekordne gledanosti na RTS-u deluju kao premijera.
Izraz je najverovatnije nastao usled urbanih legendi koje se vezuju za ruske proizvode, naročito kada su vozila u pitanju odnosno mogućnost da ih pokrenete kako bi bila funkcionalna, pa makar u njih sipali i vodu.

- Miki brate mili što mi ne reče ništa za onog tvog ortaka Peđu sunce ti krvavo jebem. Pa razbio sam se na Sandrinom rođendanu pijući s' njim, nemajući pojma da je toliki kapacitet.
- Hehehe druže bilo mi simpatično kako si se uskurčio kada je on počeo da priča koliko može da sipa u sebe.
- Pičko jedna, pa jesi mene našao da tako nameštaš? Ono nije čovek nego aždaja. Ne znam ni kako sam kući došao.
- Matori jednu stvar si morao da znaš pre nego što si uleteo u klinč sa Peđom, samo što sam ja bio dovoljno kurva da ti to ne kažem. Đape je kao ruski tenk, sve živo troši. Hemikalije koje njegova jetra može da obradi su zabranjene čak i u Azotari u Pančevu.
- Pa si se sad setio usta te jebem? Čoveče imam ozbiljno pomračenje negde od ponoći pa sve dok se nisam probudio kod kuće.
- Ma ništa strašno, otišao si u klonju i zaključao se. Naravno nisi bio u stanju da otključaš sve do pola pet, pa su ljudi pišali sa terase, a neki su čak zalivali cveće Sandrine keve u žardinjerama. Kada si konačno pogodio vrata kupatila bilo mi te žao, pa sam te odveo gajbi i spakovao u krevet.
GOgonzo · 19. sep 2012.💬 6

Idealan način da izgubite dvadesetak minuta života a ukoliko prijavljujete i odsutne ukućane možete nepovratno proćerdati čak sat vremena. Popisivače zanima apsolutno sve o vama, vašoj porodici i prostoru u kom živite.

Pitaće vas svašta, od osnovnih podataka do notornih gluposti i međusobno isključivih pitanja a njihova upornost da vam pročitaju ceo upitnik može da vas dovede u stanje manijakalne depresije u kom ne odgovarate za svoje postupke.

Popisivač : Eto, popunili smo za roditelje, sad ćemo i za vas. Ime i prezime?
Žrtva : Jovana Ristić.
Popisivač : Aha, dobro ... datum rođenja, JMBG, mesto rođenja, to ću sve prepisati iz lične karte. Idemo dalje ... jeste raseljeni sa Kosova i Metohije?
Žrtva : Vidite li da tu piše mesto rođenja i boravka Stari grad, Beograd?
Popisivač : Svejedno moram da proverim. Dalje! Bavite li se poljoprivredom?
Žrtva : Alo! Stari grad, Beograd, centar grada!
Popisivač : Dužan sam da pitam. Znači nemate neku parcelu, neki plac?
Žrtva : Nemam, imam samo 20 godina. Već sam odgovorila da ni roditelji nemaju.
Popisivač : A da niste slučajno oteli, mislim zauzeli neku parcelu i tu nešto sadite?
Žrtva : Sadim samo cveće u saksijama, u žardinjeri.
Popisivač : Jel' imate vi prihode od toga?
Žrtva : Logično da nemam!
Popisivač : Onda za poljoprivrednu delatnost ne pišem ništa. A domaće životinje nemate? Krave, koze, konje? Možda magarca? I nojevi se sad tu računaju!
Žrtva : Imam hrčka.
Popisivač : Jel' ostvarujete prihode od njega? Dlaka, krzno, mleko?
Žrtva : O, jebote! Ne, naravno!
Popisivač : Moram da pitam! Nacionalnost je pretpostavljam srpska.
Žrtva : Papua-Nova-gvinejska!
Popisivač : Kako? Rekli ste da vam je otac Srbin a majka Hrvatica! Birajte od toga!
Žrtva : Moje je pravo da se osećam kako hoću! Ne gušite mi nacionalni identitet, zvaću Kandićku!
Popisivač : Dobro, dobro! Jel' veroispovest pravoslavna ili katolička?
Žrtva : Šamanizam! Evo da ubrzamo : studiram, imam završenu gimnaziju, ne radim, nisam radila, ne tražim posao, pismena sam i znam da radim na računaru. Stan mi je u vlasništvu oca, dvoiposoban, vi to upisujete kao tri sobe, jedan WC i jedan računar.
Popisivač : Znači ne stičete dobit od rada? Niste prijavljeni ali da ne radite možda po ugovoru o delu?
Žrtva : Ne.
Popisivač : Ne radite ni u naturi?
Žrtva : Molim?
Popisivač : Izvinjavam se, tako je formulisano pitanje. Znači ne! Ko vas izdržava?
Žrtva : Molim?
Popisivač : Vi ste student, izdržavano lice. Ko vas izdržava?
Žrtva : Roditelji.
Popisivač : Za njih ste rekli da su nezaposleni, to ne mogu da zaokružim. Od nečega mora da živite. Evo ovde piše : izdržava vas lice zaposleno u poljoprivredi, u industriji, penzioner, zajmite novac ili primate socijalnu pomoć!?
Žrtva : Stavite da me izdržavaju neki bogati poljoprivrednici, nemam pojma koji, i palite dok vas ne izbacim kroz prozor!
CLCharlotte La Bouff · 1. okt 2011.💬 11

Bolest koja je okej je dok si mlad lep dvadesetpetogodišnjak, dizajner sa stalnim zaposlenjem u kreativnom, stimulativnom okruženju al' je malo jebeno kad počneš da sakupljaš karton, raniš se iz kontejnera, pričaš sa kerovima i laješ na prolaznike, nosiš 3 para gaća, 4 košulje zimski kaput, skafander i peraja, ujedaš mačke i smrdiš na kilometar.

- Dobar dan čika Dragane. Kako ste danas ?
- Zdravo Igore opet ti, evo uobičajeno, koljem se sa radovcima oko teritorije, hahahaha oni štanglama kao hahhaha pa ja imam tetanus bre AV AVAVAV. Khm, khm, KHM. Izvini zbog ovog idiota Gigo. U zadnje vreme je malko agresivan. Kako ti je brat ?
- Pa to sam ja čika Dragane, Boki ili Marko. Da vi niste malo preterali sa onim lekovima što sam vam dao prošli put ?
- Hahaha kojim lekovima bre pizda ti materina malena okupatorska. LEPO JE REKAO TITO BRE SVE ŠVABE SU BUBE. VI STE NAŠE CVEĆE. JA SAM ROBOT IZ BUDUĆNOSTI POSLAT DA UNIŠTIM SRBE. Vidi mačka, mac, mac mac...MAC PIZDA TI MATERINA MALENA.
- Izvini Gigo, Drogan se uzbunio, verovatno promena vremena.
- Marko vi ste. Konačno da popričam sa razumnom osobom danas. Zašto ne uzimate lekove koje sam vam prepisao ?
- Pa vidi vako sine, nači mleko, litre i litre jaja. Podvarak. Zašto je ova kapa na stolu, vidi kapu jebenu na stolu kapa je na stolu vidi je pogledaj pogledaj... Izvini Gigo, ovaj Marko? Dragane? Ti si Marko ?
- Vi ste Marko, ja sam Ignjat ?
- Svi ste vi moroni a sad se smirite neko kuca na vrata, izgleda da će vizita.
:svi zajdno: NE SMARAJ FILIPE.
MLMlaDiLuk · 27. jul 2014.💬 8

Često se dešava da roditelji svoju decu porede sa drugom decom i to najčešće u slučajevima kada misle da njihva deca nisu dovoljno uspešna.
Žene porede svoje muževe sa muževima svojih drugarica.
Sva ta poređenja navodno imaju cilj da osobu koja se poredi navedu ili motivišu da bude bolja poput one sa kojom se poredi. Kad osoba sa kojom se poredi napravi neku glupost roditelji, a i žene zaboravljaju na poređenje.

Mama dobio sam trojku.
A šta je Dragan dobio?
Peticu
Kako ti nisi mogao dobiti peticu, vidiš kako je Dragan uspešan. Ugledaj se malo na njega.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Mama dobio sam ukor.
Molim? Kako to sunce li ti tvoje balavo!
I Dragan je.
Šta Dragan, nemoj da mi se tu porediš sa njim znaš!

----------------------------------------------------------------------------------------------------
Dragi danas nam je godišnjica.
Jao draga skroz sam zaboravio. Toliko obaveza i problema da mi nije ni na kraj pameti.
Neka, tako mi i treba. Dok smo se zabavljali bio si pažljiv. Kupovao mi cveće i kad ne treba, kad sam očekivala da ćeš me voditi na ćevape. Zvao me svakih pola sata, išao na živce, a sada mi se javiš samo da ti vidim na teletekstu šta je uradio neki tim iz treće arapske lige. Marš đubre jedno. Kako sve moje drugarice imaju normalne muževe. Eno Jovanka, onaj njen Petar je zlato. Svaki dan joj nešto kupuje, izvodi je na večere. Ugledaj se malo na njega.
----------------------------------------------------------------------------------------------------

Draga kupio sam ti zlatnu ogrlicu.
Srećo otkud ti pare za to. Ne mogu da verujem.
Pa pitao sam Petra otkud njemu pare za sve to pošto prodaje jaja na pijaci i reče mi da je prodao neke stvari iz kuće, burmu i tako to.

Šta si ti prodao nesrećo?!
Pa burmu i auto. Sad imamo i za večeru.
Marš.
Šta je sad, pa tako je i Petar.
Jebo te Petar.
JSJankovic SU · 22. maj 2013.💬 1

Mnogi muškarci imaju problem kada je u pitanju osvajanje plena. Nekako mi se čini kao da ili da ne znaju ili ne žele da prepoznaju ženske signale. Evo nekoliko saveta kako da shvatiš da nisi poželjan devojci kojoj se udvaraš. P.S. Naravno da sam gomilu ovih stvari shvatio na ličnom iskustvu, ali na greškama se uči...

1. Ukoliko joj priđeš, a ona ti nakon tvoje druge rečenice kaže da ima dečka. Beži, ispušio si. (Nema dečka, inače ne bi polu-gola izlazila s drugaricama do 5 ujutro, samo će tako najlakše da te iskulira).

2. Ukoliko ti kaže: "Hej da li možeš malo da se pomeriš, nemam prostora da igram." Ne, ona ne tvrdi pazar, niti pokušava da igra igrice s tobom, već jebeno želi da se pomeriš kako bi mogla da igra, a dobila je želju da igra kada si se ti pojavio.

3. Pogledala te je! Sad u napad, čim te je pogledala mora da se loži na tebe. Stani malo, ne pali se. Pa ako prolaziš ili stojiš ispred nje, naravno da će da te pogleda, neće sigurno da gleda u zemlju ili plafon.

4. Upoznaš je u gradu, ostavi ti broj. Ti misliš to je to, ženiš je, organizuješ trubače, cveće, salu. Stani malo. Mnoge devojke ostavljaju broj samo da bi te iskaširale jer si ih previše smarao. Pošalji joj poruku, ako ti posle 3 dana ne odgovori, ne znači da ti udara čežnju, već da jebeno neće jer te se ne seća ili te se seća, pa opet neće. Ako ti ne odgovori na prvu poruku, ne šalji drugu, ima milion pičaka na kugli zemaljskoj, ali jedno je sigurno, ovu neš jebat...
ZZzzzzzzzzzzzzzz · 7. okt 2013.💬 2

Vekovi su trebli da bi homosapiens evoluirao i postao domaćin, da bi se otrgao iz stega robovlasništva, prestao biti potrošan materijal u rukama „bogom danih“ gospodara, koji su ničim izazvani izazivali sukobe u kojima je na glavnom meniju bio posluživan kao topovsko meso, hrana za lešinare i kusur ratnih profitera. Od najranijih vremena običan čovek je težio za slobodom i nazavisnošću, otimao ih, kupovao, borio se za iste. Dok su cene formirali trgovci smrću, njegovi dželati, vukovi u jagnjećoj koži, gospodari vremena i prostora na koje je bio osuđen, nekada rođenjem, a nekada na prevaru ili silu odveden u roblje. Biti slobodan, misleći i nezavisan ima svojih prednosti, ali košta. Puno. Danas nismo svesni toga, bar mi na ovim prostorima, jer smo slobodu nasledili, pa je lagano krckamo, kao i svaki drugi naslednik trećeg reda, koji iz nevezano dobije neki keš „od preminule tetke“ iz daleka sveta, koja na žalost, nema drugih i boljih naslednika, do nas. Ignorisanje sopstvene slobode smo doveli do savršenstva, bol u predelu malog stomaka za istu, takođe. Šta bi se mi danas nešto tu otimali i gicali, kada sve svakako šljaka i bez nas, a i lepo su nas 70 godina stari učili : Ne diraj, pokvarićeš nešto, pa ćemo se svi o jadu zabaviti. Tu lekciju smo najbolje savladali, samo što nam niko nije rekao koliki je rok trajanja slobode i šta da radimo kad zaškripi. A, počelo je škripati, otkazivati, crkavati, ne danas. Počelo je poodavno, već smo i zaboravili kada. Jednostavno, crk’o kvar! Za deceniju, deceniju i po više nećemo imati svedoke toga, smrt je egzaktna stvar, pa ćemo po našem starom, dobrom običaju opet da se bavimo posledicama, jer o uzrocima neće imati ko da priča. Pisanim tragovima će se baviti istoričari i naučnici, a opšte je poznato da istoriju pišu pobednici, a da su naučnici morali, kroz tu istu istoriju, da tvrde pod prisilom vlasti da je zemlja ravna ploča i da je heliocentrični sistem đavolja rabota. Negde, sredinom pete decenije prošlog veka, otprilke kada je komunizam (ono, cveće, proleće, med, mleko i te munje) od domaćina započeo proces stvaranja proletera, koji je za relativno kratko vreme priveden kraju. Današnje generacije imaju složen i težak zadatak, da decu i unučad proletra reformišu, kako se to popularno izvoli reći i vrate ih na početne parametre. Stvore nove generacije onih koji će stvarati nove vrednosti. Nimalo lak i prijatan posao, ali ga neko mora uraditi, a siguran sam, da svako od vas zna koje taj neko. Naravno, to smo mi. Neće sve teći kao po loju, još uvek se naš čovek nada da će se probuditi jedno jutro u (recimo) 1977 godini, sa pesmom na usnama krenuti u prvu smenu i pre isteka radnog vremena biti na putu u toplo porodično gnezdo, gde ga čeka ručak, zadovljna žena i sita i okupana dečica. Pluskvamperfekat, davno prošlo vreme je to. Revolucije su zamenile rezolucije, domaćini su se pretvorili u proletere, proleteri dalje u korisnike, a korisnik je svaki onaj koji zavisi od nečije mislosti. Bio to dečji dodatak, socijalna pomoć ili bilo koji drugi vid sitnog benefita koji se dobija zbog svoje socijalno-ekonomske ugroženosti. I tu onda prestaje sloboda, jer je korisnik ne želi i ne može da postane slobodan ili misleći i da odlučuje o sopstvenoj sudbini, već samo gleda kako da postane kategorija koja ima pravo da cedi suvu drenovinu od države. To što nema odakle, nema veze. Jer Bože moj, kako je do sada moglo? A, i prvi su počeli da nas navikavaju na proleterski život, na majke mi i dođem ti. Decenije samopregornog rada na ubijanju čovečnosti u običnom čoveku su nama danas došle na naplatu. Kvar je dijagnostikovan, nama je ostalo samo da ili izaberemo majstora koji će nam pod povoljnim uslovima pokrenuti naciju ili da sami zasučemo rukave i izvšimo generalku. Ignorisanje nije opcija, neće se samo od sebe popraviti. Krčmar život je ispostavio ceh, a niko se od prisutnih ne hvata za novčanik. Veresije nema, dozvoljeni minus nam je odavno u crvenom. Dedovinu smo proćerdali, a očevina nam je opterećena hipotekama.

Ako smo već odlučili da se proseravamo, da to onda radimo na velike gomile.
prethodnijoš rezultata