Ideje koje se radjaju u coveku prilikom dolaska nove godine..jer je to najbolji momenat da se krene od 0 i da se iskorene neke ruzne navike koje posedujemo i koje smo praktikovali cele prosle godine a boga mi i celi svoj zivot...tako da nam na pemet padaju razne pozitivne stvari i uocavamo milion nekih gresaka na koje cemo teziti da ih ispravimo...Naravno sve nas to drzi do 10 januara...kada se otreznimo...i pomislimo "kakva sam ja ona sranja lupetao o promenama"
1.Dosta sranja sa faxom od 2 januara sedam da ucim da spicim to sranje za 6 meseci i da se zaposlim...
2.Necu vise preterivati u picu,redukovacu druzenje sa ekpom...nece biti lako al moram biti jak...
3.Dosta vise zdranja pecenja,pilecih ,karadjordjevih i beckih snicli..samo zadrava hrana..
4.Krecem na sportske manifestacije znaci fudbalica,basket,bazen non-stop
5.Uclanicu se u teretanu,moram da povedem racuna o izgledu...
6.Prestacu da pusim i pijem kafu..
7.Svaki dan ustajanje u 9 ni minut duze...
8.Necu vise igrati Pes jer sam prerastao to...
Vremenski period,iscekivan tokom cele nedelje...Pruza toliko mogucnosti da dok se odlucimo za najbolju,prodje.A kad prodje,shvatimo koliko smo je bedno utrosili...
Nedelja popodne,razmisljam...
Mogla bi sa ortacima na basket...Ili bolje fudbal...Ma jok,kisa ce...Bolje PES...Ili sa ortakinjama do kafica...Ma jok,ostaje mi se gajbi...Upalim tv,nema nista,po obicaju...Mozda i krenem da ucim danas,evo,za 5 min..i tako u nedogled,od izlazenja odustanem,ucenje odlazem,vrtim sve kanale dok mi se zenice ne rastope,pa potamanim sve jestivo,i na kraju se zavalim u stolicu i ukljucim net...I tako se nedelje vrte u krug,a za svaku sledecu imamo NEVIDJENI PLAN !
Čotanje je (pomalo zaboravljeni) izraz koji služi za iskazivanje apsolutne dominacije nad protivnikom u odredjenoj disciplini.
Kada mu se najebeš keve metodom kurac-u-dupe, kada svojom igrom izazoveš osećaj penetracije kod protivnika, kada ga pošalješ u onaj kutak mozga gde u isto vreme oseća stid, bes, poniženje i nemoć da sastavi neki valjan argument za svoj poraz, kada poželi daseobesi od sramote, onda, i samo onda smeš da kažeš da si očotao nekog.
- 'Oćemo dopičimo neki PES, m?
- Kako ti ne dosadi da te derem redovno?
- 'Ajde, 'ajde ne kenjaj...
: 15 minuta psovanja, kletvi, žalbi i teorija zavere kasnije:
- Op, 8:0... Jel ti bilo dosta, ili ćeš da te čotam još malo?
- Sledeću uzimam City, nije mi bila dobra taktika malopre, dobijam te sad.
- Moguće... Daj bre brate, žao mi te, pa nije hrišćanski da te jebem više ovako... Kazniće me bog.
- 'Ajde, 'ajde, ne kenjaj.
Znam da vam na prvi pogled ove dve stvari ne idu zajedno, ali ne menjajte kanal i sve će vam biti jasno.
Nasmejana uličarka je osoba ženskog pola koja uvek, podvlačim uvek, ide nasmejana ulicom. I kad ide u prodavnicu, na posao, u grad, na svadbu ili sahranu. Svejedno je. Njenu sreću niko ne može pokvariti. Ako metodama Ilije Čvorovića dublje uđemo u polemiku ovog problema, postavićemo neke pretpostavke, i možda ćemo biti bliži odgovoru na pitanje zašto se ta dama smeje. Moguće da svakog meseca svom partneru plaća troškove amortizacije. Pretpostavimo da je psihički bolesnik, ali nije, njeni prijatelji kažu da je ona totalno normalna osoba. Probajmo dalje. Da nije možda pročitala u Blic Ženi članak da treba da se smeje svakodnevno, posebno dok šeta gradom, i da će tako zaustaviti bore. Pored svega zapitajmo se da joj ova zemlja nije toliko lepa, i ljudi u njoj tako prijatni, pa im se zbog toga zagonetno smeška. Možemo ovako nabrajati do prekosutra, ali nikada nećemo otkriti tačan uzrok njene nemerljive sreće dok šeta ulicom.
Nasmejani uličar je isto ovo, samo što ima karu u gaćama. On se smeje i ako ceo dan gubi na PES-u, i ako ide po vodu kada gubi basket čak i kada zatekne ženu sa drugim. Pošto se Ilija Čvorović potrošio u analiziranju uličarke, ovaj muški primerak će probati da raskrinka drug Đura: On ide i ima osmeh od uva do uva. Možda je srećan zato što je u ranu zoru nešto upecao na reci. Moguće je da i on ima kurac kod kuće koji ga stalno uveseljava, a ipak u tom slučaku kopira uličarku. To implicira da je on peder, a zašto pederi ne mogu biti srećni. Oni vide širi spektar boja. Oni znaju šta je šerpa-plava. Kada vidiš tim očima i duga ti je lepša, pa se možda kliberiš ulicom zamišljajući dugu. I drug Đura se umorio a nije saznao tačan razlog nenormalnog smejanja ovakvih osoba. Odjavljuje se. Orao pao
- Brate ona Maja je vrh riba, mnogo mi se sviđa!
- Sve to stoji, sise, dupe za 10. Ali ona mi nekako zalađeno izgleda, stalno se smeje kada ide ulicom!
- I za to si u pravu, prava je nasmejana uličarka!
Pulen čuvene i nadasve poštovane familije Rac, perspektivni sin Šipua, a unuk Gokua.
Nakon godinu dana provedenih u fabrici pločastih materijala u Kuala Lumpuru, gde je dogurao do radnog mesta koordinatora za iverično-šperpločni mastering, vraća se u rodni Sišikaru na Osaki. Na svoj deseti rođendan, pronalazi u zapećku porodične kuće prašnjavi album sa fotografijama iz kog saznaje da mu je otac bio vrhunski fudbaler i odlučuje da se oproba u istome sportu.
Odlazi na imanje svoga djeda, Gokua, trenutno visoko produktivnog neofeudalnog vlastelina i uživaoca halucenog pirinća, gde ga ovaj podučava naredne dve godine. Kao finalni ispit, Mlatiku pred saborom Ujedinjenih Čokerista izvodi diplomski šut - takozvani Šuriketo-Mavaši-Kapa-Lambda lob i dobija umesto diplome hromirani kantar i mapu Beograda sa ucrtanom Kvantaškom Pijacom, Mirijevskom i Kalenić pijacom i Zelenjakom uz poruku da tamo vaga papriku baburu i bostan dok ne sakupi dovoljno para za modrozelene Diadora kopačke - drevni spisi Master Kitojaho Gedanbarai-ja govore da su one preduslov za internacionalnu slavu.
Šest godina trebalo mu je za taj poduhvat, te kreće na probne treninge u svim cenjenim evropskim klubovima, poput Omladinskog fudbalskog kluba Fap, Intera i sličnih, naravno, uz talične kopačke. Ipak, sudbina ga šalje u Danski ''Mlitjoland'' gde se zaljubljuje u izraelsku emigrantkinju kojoj je napravio i četvero dece, buduću radnu snagu porodičnog fast-fuda. Preko dana, uspešan je na utakmicama, čak dovodi svoj klub u Liku Šampiona gde poentira dvaput po utakmici i potpisuje ugovor za sliku naslovnicu PES-a.
Tri godine kasnije, par gospodina upada mu u stan opremljen u slobodnom grčko-rimskom stilu, krade mu talične kopačke, obveznice stare devizne štednje i nešto tozle. Mlatiku pada u depresiju, bataljuje sport, ženi cepa papire, a dece se odriče putem teleteksta. Postaje nesposoban za sve u životu i ne uspeva da zaradi ijedan novi dinar. Vreme provodi na utakmicama petlića, gde nabeđuje očeve da im deca veze nemaju.
-Ćale, je l' bi mogo da mi daš, paa, 170 evra? Najk izbacio šuškave gilje, znaš kake su, taman si reko da se uljudim za onu svadbu u nedelju.
-Sine, mojne si mlatikurac, idi zaradi pare pa kupuj te šatlove.
Nadrealna, kafkijanska situacija. Zalutao u traganju za određenim; pogubljen u moru podataka i informacija. Izgubljen u potrazi za stazom koja vodi do cilja, uspeha i krune. Jednostavno, samoubistvo zbog nestale karte za izlaz iz zatvora. Situacija bez izlaza. Kao kad Pipin i Meri ulaze u prašumu Fangorn, samo što ovde nema Enta da te spase. Ili kad Neša Galija slučajno objavi da voli kobas u rču, pa posle to ne može da povuče. Ispeci pa reci, Nešo!
Zanimljivo je da će se uvek, ali uvek, naći pametnjakovič koji će vas ispravljati i ukazivati vam na greške postavljajući sebe u sitaciju u kojoj ste vi. 'Moglo je ovako' , 'Kako nisi razmišljao, i onako je moglo!' , jer jelte, valjda on zna.
'A budalo, mogao si uzeti balon neki, staviti na kurac i jebati, jebeš kondom... Pa šta ako je kruva, šta ako ima bolest?!'
-Gde ćeš uveče?
-Kući.
-Što?
-Ne smem ni u jedan fićka.
-Haha, kakve su to fore?
-Jesi luuud? Jebeni sam štakor u lavirintu. U kavanu 'Kod Žike' ne smem, imam duga kršine. Ako odemo u diskoteku, onu 'Fontanu' , tamo je Milena sa burazerom.
-Pa prebićemo ga, šta ako si okačio na net snimak kad ti ga puši?
-Ma beži, mafijaš neki.
-A u 'Pablik'?
-E tamo je Zoran, sigurno, večito je za šankom, a uzeo sam mu džojstik za PES, meni se sjebao i sad ga izbegavam.
-E jebaj ga, baš si štakor u lavirintu. Ja bi' pio kući!
-PA TI PIJ!
Sinković koji i od najgrđe sedeljke napravi lom parti.
-Jao brate, propade mi žurka. Vidi ovo, DJ mi pušta neke kancone, ribe se grupisale na terasi, ona petorica igraju PES u WC-u, Rajko, Sima i Dragiša slušaju Sinana na mobilnom, ekipa iz Smedereva čita Novosti od juče, ode sve u kurac. A taman mi ćale i keva zapalili na plac posle šest meseci. Koji sam ja baksuz.
-Ma daj bre, zovi Sinišu Gedoru, ima sve da ih digne na noge.
-Ma gde Sinišu, si lud? On sluša neki gruzijski rep, sjebaće nam žurku.
-Nema šanse, Siniša ti je za žurke kao Nada Topčagić, za pola sata će da bude lom žurka.
Koristi se kad hocemo da kazemo da nesto nismo mogli da uradimo kako treba,odnosno kad lice A ne moze da ostvari odredjeni cilj.
Mile: E matori,kako bilo u subotu,jel imalo sta?
Slavko: Ma braaate,sta da ti pricam,ja se u petak otkinuo,sutradan nisam mogo da opepelim,samo supice i ladnu vodu ceo dan.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mile: Crni,sta uradio Jankela onomad?
Crni: Ma kuuraac brale,nije mogo da opepeli...jebo mu je onaj kevu.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Mile: KaaAaako je Slavkoni,sta ima? Cujem pokid'o te Crni u PES-u juce,kao svinja mrsan dzak..
Slavko: Sta? On mene? Sine,si ti normalan? Nije bre mogo da opepeli ..
Sportisti koji kao kakvi fantomi ogrnuti velom misterije izviru niotkuda k'o pečurke posle kiše i u veoma kratkom roku za njih zna svako od 7 do 107.
Ko je baja, okle je doš'o - to niko ne zna, možda tek poneki tvrdokorni sportski pratilac. Tip igrača za koga ni baba Vanga nije mogla predvideti da će uspeti u životu, njegov tok karijere ni sam crème de la crème sportskih stručnjaka nije u stanju da isprati (izuzev Ace Informacije koji zna igračevu lozu napamet, ili bar do kurđupa i kurlebala).
Uzmimo kao primer fudbalere - danas peru šolje u trećeligašu, sutra pevaju nacionalnu himnu. Prekosutra ih otkupljuje jači prvoligaš i voila!, njihove sveže obrijane face i pederske čirokane počinju da sevaju sa bilborda.
Nevolja je u tome što većina likova koji sporadično prate fudbal ne stiže da pohvata sva ta nova imena na sceni, i onda obično nastaje piš živi.
Tamo negde 2012.
1: Odigraću na Tobdžije, imaju jaku odbranu, igra im i Kosilni večeras...
2: Ko bre?
1: Kosijelni, onaj baća što je do skoro igrao po francuskim drugoligašima...
2: Nikad čuo za tog Kosilija, 'el ima veze sa onim šamponom za bebe?
1: Ne baš. Sa druge strane, za Plavce nastupa oporavljeni Azpiliketa.
2: 'El to neki recept meksičke kuhinje? Ispod kog kamena se taj nesrećnik krio?
3: Kakoe, družino, vidim gledaće se fudbal. U, do jaja, volim Čelsi. 'De je Zola, jel im igra on? Onaj Lampard je mlada nada, treba mu veća minutaža, jebe kevu na PES četvorci...
Vreme kad nam se rade poslovi koje redovno odbijamo ili pokusavamo da eskiviramo.
april.
Keva: sine, idi molim te do prodavnice zafalilo mi nešto. Daću ti i za kocu.
stud (igra PES): au kevo, gde me sad nađe vidiš da moram da učim, ali ponesi tu kocu, taman da napravi pauzu.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
student nervozno okreće stranice, briše znoj sa čela, gleda u kalendar: kevo je l' treba da se ode do prodavnice?
keva: ne
stud: a je l' treba da bacim đubre?
keva: ne
stud: a ima li išta što mogu da uradim?
keva: sine, samo se ti opusti i uči, ljubi te majka ...