Ovaj argument se može čuti u većini slučajeva od strane osobe koja meša svoje iskustvo sa svojim mišljenjem na zadatu temu, te veruje da je samo njegovo istinito, a njegov metod jedini ispravan. Skoro nikada nije u pravu.
Dijagnozu ovakvih tipova možemo nazvati i "Đanijev sindrom" po poznatom liku iz crtaća sa slike.
Napomena: Pojedini izrazi su izmišljeni radi karikiranja
-I, pričaj nam dalje.
-Ma, uđem u klonju, svima bilo do jaja, i zateknem malog Stojketa sa iglom u cevanici i glavom nabijenom u šolju, kašika pored, komplet...ode čovek, nije da nismo očekivali ali gde baš na žurci 'leb ti jebem...
-Nije taj umro od dopa.
-Ma gde bre nije, toliko se bušio da su ga u kraju zvali Stojkebob Pajdolone!
-Nije nije, ne umire se od toga.
-Daj ne seri bre! Jedino još kevu nije prodao!
-Slušaj dečko, dok ste vi pijuckali sokiće ja sam sve probao što možeš da zamisliš, od pečuraka i esida do heroina, PLF-a, GLH-a, ŽLTR-a, Portugalske kobile, Zairaca i Petričenkovog ulja, zato tišina tu i slušajte iskusnijeg, Stojke je riknuo od nečeg levog, ja znam jer sam sve radio i to, majku mu, znači nešto!
-Da, znači da si šištavi, nadrkani pajdoman. Ni u paklu te neće.
Ortak kog neizmerno voliš, ali izbegavaš da sa njim izađeš iz kraja zato što ne postoji šansa da izađete, a da ne izbije opšte nabadanje.
U principu ortak koji je dobar prema svojim drugarima i dao bi ruku za sve njih, ali ljudima koji nisu njegova ekipa ne oprašta ni najmanju grešku. Baremo ono što on misli da je greška, a često pogreši u proceni i za neku potpunu glupost napravi hejsel.
Uglavnom je malo nižeg rasta, nabijen, stabilan i jako brz iako izgleda kao kocka, a nadimak Konan Varvarin je dobio, ne samo zato što lomi sve oko sebe, već zato što voli da koristi i razna priručna sredstva u tom rušilačkom pohodu. Omiljena sredstva su mu baklja i močuga.
Voli da se zaleće na brojnije protivnike jer mu je najslađe da se posle hvali kako je sa par drugara izrazbijao dvadeset ljudi i razjurio ih k'o mačke s' jebišta. Ako pak dobije batine, ne uzima im za zlo, a drugarima se ceo dan izvinjava, mada ne mora jer oni ga ipak vole takvog kakav je.
- Matori, što smo došli ovde da jedemo, puno je ljudi?
- Pa Šiš je najjači brate, tu uvek klopamo.
- Ma znam, nego vidiš koliko je ljudi, a Sale se nije tukao večeras, izbiće sranje sto posto.
- Ma neće bre, ali ej, ide neka ekipa, aj da ga sklonimo malo dalje od njih. Sale đido mova da ti kažem nešto.
- Evo saću, nego vidi ove što dolaze al' se mršte. Alo bre šištavci, šta se mrštite? Ajde pljunite taj limun da vam ne bi jeb'o mamu.
- Šta si rek'o?
.
.
.
- Sale jel moraš da budeš toliki Varvarin?
- Ma nisam brate, nego jesi ih video što se mršte, a indijanci.
- Brate bilo ih je deset.
- Znam, hehehe, jesi vid'o kako su zapalili. K'o devojčice.
- Naravno da su pobegli kada si u ruci imao baklju i sekiru.
- Pa uvek treba nešto imati kod sebe, zlu ne trebalo. Nadam se da je neko snimao, pa da gledamo na jutjubu sutra.
- Ma samo da ne gledamo na "Patroli" i biće sve u redu.
Odraditi nešto što niko pre tebe nije uradio i to uraditi toliko savršeno, da se i godinama nakon toga priča o tome, a da razni likovi iz raznih krajeva grada pričaju kako je neki njihov ortak zaslužan za to delo, dok oni koji stvarno znaju da si to bio ti i posle toliko vremena smatraju da si jednostavno legenda i da ako neko želi da te pretekne, moraće da smisli baš nešto ludački dobro da bi te skinuo sa trona.
- Brate dođi odmah. Došli neki likovi ispred picerije. Požuri.
- Evo me, da ponesem nešto.
- Ma jok, šištavci ali ih je mnogo.
- Stižem! Da zovem još nekog usput?
- Dođi sam.
.
.
.
- Ej brate pa nema nikoga ispred.
- Ma znam nego gore su neki lik i dve ribe, pa ih nešto ložimo. Samo da te uputim na brzaka. Završavali su džidžu kod nekih momaka na Zvezdari. I tu im oni uvalili čaj. Onda kada su izvalili i vratili se nazad, likovi sve troje prebili i još im uzeli telefone. Nemam pojma kako su ovde završili, a dole su negde iz Bloka.
- Pa šta ih ložimo uopšte?
- Za sada ne znam, videćemo u kom pravcu će da ode. Smišljaj usput.
- Ok.
.
.
.
- Ovo je taj moj drugar Urke o kom sam vam pričao. On će da vidi i to da reguliše.
- Ćao, ja sam Urke.
- Ćao ja sam Goran, ovo je Maja, a ovo Slavica.
- Ispričao mi je drugar sada šta je bilo. Kakvi seljaci, nevera. Jedino možemo, ako se slažete da ih izujemo iz đonova i pouzimamo im sve što imaju tog trenutka kod sebe.
- Pa može to.
- Ali moramo da vidimo sa Šefom prvo. Ne smemo da akcijamo bez njegovog pristanka. Dođite vas troje večeras ovde, pa ćemo da mu izložimo situaciju. Ako kaže da može, stupamo u akciju.
- Joj, ja se bojim. Nemojte, nema veze.
- Ma čega se bojiš Majo? Jel Maja ono beše?
- Da.
- Šef je kul lik. Onako pravi mangup. Ne brini. Aj sada idite i vidimo se uveče.
- Idemo, hvala ljudi.
- Ništa, ništa.
.
.
.
- Što si im rekao da dođu uveče? I ko je jebeni šef? I šta ćemo da ih ložimo?
- Pa pazi. Ne znam još sve, ali Šef će biti Miladin matori alkos, a pristaće za vinjak jer on sve radi za vinjak. Moramo da ga nateramo da se okupa, da mu obučemo neke fensi stvari i na šišanje da ga vodimo. Dalje ćemo da vidimo. Kao on sedi sam u separeu. Pored njega će da stoji Đole jer je ogroman i ćelav. Pa videćemo šta ćemo da ih ložimo.
- Hoćemo da izjebemo one dve.
- Ma jok. Deluju ok, onako kurvinski, ali tripujem da su novopečene navučene pajdomanke.
- Možda bi mogao Miladin da ih jebe?
- E to ti je već dobra ideja. Taman kod Saleta gajbi. Kuća mu je vrh, a matorci na moru.
- A dal će dati Sale gajbu?
- Ma naravno da hoće. Za to zezanje da Miladin opali dve guske, daće sto posto. Pa sa ovim potezom ulazimo u legendu.
- Ajde. Vidimo se uveče.
.
.
.
- Đole, zovi Saleta i još par njih, dođite u piceriju pa da podelimo uloge.
- Kakve uloge, učim čoveče ispit mi je za dva dana?
- Nećeš verovati kada ti kažem.
- Dobro, evo me.
.
.
.
- Ćao Majo, ćao Slavice. Gde vam je onaj momak?
- Nije mogao da dođe. Znate, mislile smo same da svratimo.
- Odlično. Ono tamo u ćošku je Šef. Zapamtite, kada vas pozove morate da iskažete poštovanje i obraćate mu se sa Vi. Onaj krupni momak pored njega Đole Kasapin. On priča umesto njega. Znači Šef mu šapne, on ispriča šta je Šef šapnuo, pa nemojte da vas iznenadi to.
- Dobro. A jel moramo i mi prsten da mu ljubimo kao vi?
- To ne. To samo pripadnici familije rade. Dovoljno je da on vidi da ste pune poštovanja.
- Dobro, razumele smo.
- Idem ja sada do njega da ga pitam. Da garantujem za vas.
.
.
.
- Miladine kakav si mi lep k’o slika tako. Hoćeš da jebeš one pičoke tamo?
- Čuj ’oću jebat’. Pa naravno da ’oću. Još mlada piletina, dvaes godina. Pičić k’o kolačić. Znaš kako kod nas na Romaniji kažu....
- Dobro, dobro, dobro. Samo s vremena na vreme šapni Đoletu nešto kao na uvo, a on će da odradi ostalo. Đole, ti si i kao vozač, odvezi ih posle kod Saleta na gajbu nek ih Miladin oplodi.
- Hoću matori. Koji si ti bolesnik nevera. Al vrh je fora. Vidi kako tripuju da će da budu konkubine mafijaškog bosa hehehehe
- Ma pajdomanke ko ih jebe hehehe
.
.
.
- Tebra vidi kako ih Đole obrađuje.
- Aha. Vidi kako se smeškaju. A vidi ga Miladin kralj podzemlja ehehehehe
- Surovo. Au ja ne verujem. Još će ih stvarno opaliti. Posle ću morati gajbu da dezinfikujem, ali ova priča će nas nadživeti.
- Stvarno. Ultimejt loženje. To je to. Nema dalje.
- Evo ih ustaju. Priđi Miladinu da ti šapne na uvo kao da idemo na Zvezdaru u akciju, a ti onda pokaži na nas par rukama da krenemo sa tobom. Mi izlazimo, Miladin ih privodi i to je to.
- Krećem.
.
.
.
- E brate jesi čuo da je Miladin pazario triper od one dve hahahaha
- Au kakvo finale. Nisam mogao bolje da očekujem. Jel ljut na nas?
- Ma jok. On je starog kova. Kaže da ko nije imao u životu triper, nije ni jeb’o. A još plus, Đole kako kaže, izuo ih je matori iz đonova. Onaj cijalis je isto bio dobra ideja.
- Ja i dalje ne verujem da smo namestili Miladinu da jebe one dve guske i to na kakvu priču samo. Shvataš da nam je ovo vrhunac ložačke karijere, da smo ušli u legendu. Već se pojavio grafit u kraju "Miladin je jeb'o i to jeb'o k'o gazda"
- Da, već se zna. Odlazimo u istoriju kao najbolji.
- Najbolji.