Nekada je put od 1000 milja počinjao jednim korakom, a danas u turističkoj agenciji.
„nekad i sad“
Tačno ta reč"Nekad i Sad"16 definicija →Samo bledo podseća na ono što smo mi imali 80ih i 90ih. Nema maštanja, sanjarenja, a sa 12 godina je već jedni druge oslovljavaju sa 'curo' i 'momak'. S napretkom tehnologije, ono je nazadovalo.
80te & 90te
Dete uzima granu ili metlicu ili nešto slično i glumi da puca, sakrivaju se po žbunovima, šišarke se koriste kao bombe, improvizacija u svemu. Po ceo dan su napolju. Kad imaju koji dinar odu i kupe slatkiše, koje onda podele u društvu. Nije bitno ni ko šta nosi, ni ko kako izgleda. Igra se lastiš, lopte, s lutkicama, trule kobile, zaloga, žmure, ledenog čiče, ganje, klikera, između dve vatre, fudbala.
Doživljaj je bio kad neko ima monopol pa da mogu svi da idu kod njega da igraju. Čekaš svoje omiljene crtane filmove pre dnevnika da odgledaš, a posle toga u krevet. Dobro si znao da moraš uvek na ručku da budeš kući i na večeri. 'Izlaz' si imao do zalaska sunca a onda krevet. Roditelji su gotovo uvek znali gde si i s kim si, i nije bilo mnogo panike i brige iako nisi imao mobilni telefon. Uvek si znao do kad smeš da ostaneš, a ako bi zakasnio sledeći put bi ti bilo zabranjeno ići vani. Najgora kazna ti je bila zabrana izlaska.
2011.
I dalje se deca igraju. Ali nisu vani i uglavnom druženje s vršnjacima je preko interneta, čuju se preko ajfona i ostalih tač-skrin čuda koje su im kupili roditelji, pričaju o telefonima, bitno je ko šta ima, ko šta nosi. Bitno je ko koliki džeparac ima. Ako si različit od mase, odbačen si. Bajke više ne prikazuju na televiziji, a crtani filmovi su prešli granicu normalnog i prihvatljivog. Deca ostaju do kad hoće budni i do kad hoće vani. Neretko se ne jave gde idu i s kim, te ne pitaju do kad mogu da ostanu. Najgora kazna im je oduzimanje telefona ili zabrana fejzbuka.
I onda kažu da je taj toliko brzi napredak tehnologije doneo dobro svima. Možda je lakše nama, ali normalno detinjstvo je otišlo u pizdu materinu.
Ranije su devojčice pisale dnevnik, kako bi "zamišljenoj prijateljici" ispričale da imaju simpatiju, da su ga srele u školskom dvorištu, da imaju tremu od prvog poljupca i da misle da je vreme da počnu da nose grudnjak. To su bile najluđe pubertetske misli koje su se krile kao zmija noge, a devojčice bi crvene pri samoj pomisli da pišu tako nešto.
Danas pak devojčice koriste svoje fejsbuk profile umesto dnevnika i vrlo ponosno dele sa svojih 4000 prijatelja, među kojima su Turci nacionalna manjina sa tendencijom rasta, činjenicu da analni seks ne boli baš toliko ako se dobro naduvaš, da su balavile karu komšiji iza zgrade, i napile pa povraćale u kanalu. Pošto pisana reč danas malo vredi, tu su i slike sa iskorišćenim kondomima uz mwa izraz lica i poruku- možda sam Dejton generacija, ali ga blajvim kao da sam Černobilj generacija.
Svi se secamo reklame za Vesele Devojke,koja je sredinom devedesetih i pocetkom dvehiljaditih harala nasim ekranima,a svima koji su okrenuli tu magicnu kombinaciju brojeva 041...Ispunjavale sve zelje.Sada kada vidimo njihovu reklamu setimo se dobrih vremena.Ali!Sta se desilo sa njima?Slucajno sam cuo pricu.
Violeta-Ima 47 godina,udala se pa se razvela sada je alkoholicar i zivi sa mackom
Lola-36 godina.Kada je konacno dobila ugovor za snimanje filma BackDoorSluts 12 u Engleskoj,tragicno gine u saobracajnoj nesreci(udario je kamion dok je vozila bicikl)R.I.P.
Beba-Zavrsila fakultet za menadzment i zaposlila se u Delta sitiju kao PR.
Zhaklina-31.Nasla sponzora:) I otisla na Haiti,ali zbog elementarne nepogode se vraca u Jabukovo(odakle je poreklom)I tamo za muzem zivi skladno,pokusavajuci da nadje unutrasnji mir.
Ostalima se gubi svaki trag.
Tema zbog koje feministače štroje, ako im se šta zameriš.
A takva je tema, da je nemoguće ne zameriti im se.
Nekad su naše babe (ne "bake"; slovima: B-A-B-E) držale čitavo domaćinstvo radeći istovremeno bezbroj poslova, ne bi li sve završile do počinka. I tako svaki dan, dokle je ne pokrije zemlja. Čak su i tad kivni na nju što je otišla, a nije im sve pozavršavala. Elem, jedna od njenih dužnosti je da ide sa korpicom kilometrima daleko, preko sedam gora, do livade, ne bi li nahranila svog muža koji kosi, i koji izgladneo guta, kao čuma decu, sve šta mu je spremila i donela.
A donela mu je: domaću šljivku, proju sa čvarcima, pitu s mesom, punomasni sir, slaninicu s belim lukom, med sa orasima, baklavu, i bidon čiste izvorske vode. Njoj tako umornoj, joj je jedino ostalo da se moli u sebi, da mu se ne digne od tolikih prirodnih afrodizijaka, jer kod kuće ima još tristo poslova, koje valja svršiti dok ne padne noć. Ali mužu je ipak nešto preče...
Sad ti emancip-feminist-žena (skraćeno EFŽ), kad je mrzi da kuva, kaže: "Jedi, bre, govna! Idi kod majke, pa neka ti ona kuva!", ili ti u najboljem slučaju kaže: "Nisi ti oženio roba, dosta mi je poslova za tri dana!".
Nekada naše babe, dok su bile trudne, nisu smele ni pomisliti da mogu tako bremenite da izvoljevaju, izmišljaju i prenemažu se. Kada se porode (a to su najčešće radile bez ičije pomoći), odmah su gurale sisu detetu u usta. Sise su se, usled iscrpljivanja od sedam odojčadi za sedam godina, spustile sve do kolena.
EFŽ nisu trudne, već u drugom stanju, i nemaju sise, već dojke, koje čika hirurg po potrebi razglavljuje. Kad se konačno porode, ponašaju se kao da su rodile prestolonaslednika. Ako im ne doneseš po porođau, u prenesenom značenju - "mleko od izumrlog pterodaktila", slobodno ih ne čekaj kod kuće.
Nekada su se naše babe porađale sat ili dva, uz prisustvo seoske babice, ako su imale sreće. O njenim bolovima niko nikad nije ništa znao.
Sad se porađaju dan ili dva ispred čitavog navijačkog kluba; a nisu šašave a da se nisu "uradile" sa epiduralnom anestezijom, da ne bi ništa osetile, ni bol, a ni pokret.
Nekad su naše babe, odmah po porođaju u ruke dobijale motiku ili kutlaču; danas ako je ne dočekaš sa zlatnim nakitom i skupom garderobom, kunu ti se da ti neće više nijedno roditi.
Nekad su naše babe život učile gledajući, slušajući i razmišljajući;
danas su EFŽ potpuno zaglupljene usled saveta statističara, naučnika, kvazi-naučnika, kvazi-naučnika-u-emisijama-Lee-Kiš, članaka iz magazina koji u svom imenu imaju: lepota, zdravlje, beba, priroda, & bullshit.
I ovako se može terati do besvesti...
Ali jedno je sigurno, deca se moraju rađati, pa makar i bila kilava usled prenaduvanih must-to-do predporođajnih obreda, koje proklamuje svaka medijski poznata šušumiga (skraćeno MPŠ).
"Majčinstvo je najlepši dar prirode. Ne bi taj blagoslov nikada menjala" - (MPŠ ispred kamera)
"Pička ti materina, ponovo si se usralo u pelene. Aaaa, kud ne rodih kamen! (dere se na muža) Bolje da si me poslao u Alkatraz, nego što si me osudio na ovakvu doživotnu!" - (MPŠ iza kamera).
Deca uzrasta od 6-12 godina. Od 6 pa na dalje ih roditelji puštaju da budu na sportskim terenima, a do 12 ih obično smatramo klincima. Samo, jaz generacija se vidi i ponašanje se drastično promenilo.
Kada sam ja bio taj klinac, dodjem na fudbalski teren, imam 10 godina, igraju stariji od 20-25, kažu mi mali mrš bre, mi igramo sada. Izletali smo svi kolektivno napolje sa terena za 4 nanosekunde, bez pogovora. Danas, kada imam 20, dodje klinac od 10 na terenu, ja kažem mali pomeri se, vidiš da ćemo sada mi da igramo, a klinac ležerno kaže - ma mrš bre, ko si ti da me teraš?
Tući ili tući jače?
Dječije brojalice toliko važne u igri su se mnogo izmjenile !
Generacije sedamdesetih i osamdesetih :
Ko prvi Tita grli,
ko drugi Tita ljubi ,
ko treći Tita liječi !
Generacije devedesetih i novomilenijumskih :
Ko zadnji magarac nabijem ga na qrac.
Puši qrac ko te *ebe stigao sam prije tebe.
i sl.
I morbidnost idolpoklonstva je učila djecu vrijednostima o kojima danas roditelji mogu samo sanjati.
Nekada po uzoru na stari humor i snalažljivost je bila veća. Naime stariji narod se snalazio na jako inteligentne načine kojih nažalost danas nema.
Naime nekadašnja snalažljivost se ogledala u tome kako nekoga spustiti i staviti ga na svoje mjesto, vratiti svoje, bez ikakvih posledica, nasilja i velikih buna.
U nekom selu u CG.
Familija je sadila duvan koji se kasnije obrađivao i pakovao u velike bale. Te bale su se prevozile do Duvanskog Kombinata koji je kasnije isplaćivao pare.
Jedno veče muž i žena su izbacili te bale u namjeri da ih ujutru odnesu na određeno mjesto, međutim u toku noći su bale ukradene.
Muž je zaprijetio ženi da niko, ali niko ne smije da sazna za to što se desilo, a on će otkriti počinioca.
Na pitanja 'Kako prođe sa duvanom?' odgovori su bili uglavnom standardni, npr 'Dobro je, nije loše, evo čekamo pare.'
Nakon par mjeseci pojavi se lik u kući te porodice i uz priču upita
A: Bogoti, Blažo, saznade li ko ti je ukra' oni duvan?
B: Saznadoh, bogomi, stani minut, pa ću da ti pričam.
:pošao brat za pištolj, vratio se i onda mu ispričao:
B: Viđi, ne doneseš li mi svaki dinar za 5 dana, slobodno se seli odavde.
I tako i bi.
Danas kad se kaže "istraga", oma zamislimo šabana sa naočarima za sunce ofarbanog u plavo koji bulji u jednu dlaku i onda na osnovu te jedne dlake objasni sve što ti nije jasno. Razume se da mora dima svu najmoderniju haj tek opremu kojom istražuje, da bi posle na suvo prosipao mudrosti i označio kriminalca koji će posle još deset godina da se provlači kroz pukotine pravosudnog sistema.
Nasuprot tome, nekad je reč "istraga" imala sasvim Putin značenje, i označavala potpuno istrebljenje. Dakle, reći za nekoga da je "istražen" nekada je značilo isto što i "nestao bez traga".
Danas:
- Skup ubodnih rana iznačava da je ubica bio u bliskim odnosima sa žrtvom. Takođe, ugao ubadanja znači da je ubica bio viši. A ova seda dlaka označava diverziju, jer se danas u Majamiju svi farbaju, tako da je ubica očigledno peder ljubavnik koga je ovaj krio u podrumu.
Nekad:
- Gospodaru, poturica nam ukrade đevojku!
- Istraga, sjeme im njihovo! Nijedan da ne ostane! Viđu vraga su sedam binjišah...
Nekad kad si čuo pesmu, došlo ti je da razbijaš čaše o zid, da plače, da piješ, da se veseliš; ovisno o situaciji. A danas, kakva je ovo glazba, ovi reperi: ''Ubiću te, razbiću te, strgaću te''.
I nema više na koncertima da lepo sediš i slušaš. To danas urliče ''svi ruke u zrak! ajmo!''. Ko da sam došao radit na koncert.Moraću sledeći put da dođem u radnom odelu..
samo se nešto dere iz kola: ''madafaka, taliban, #$%"#%#%"#$''