„oka sklopiti“

Čarne, smeđe, zelene, plave ili albino crvene potpuno je nebitno. Ta ogledala duše, čak i potpuno zdrava, prevariće vas kao nijedno drugo čulo. Slatko je slatko, da ne nabrajamo ostale ukuse. Ako nemate preko četrdeset godina, niste učesnik rata i bivši artiljerac, slušaćete dnevnik bez čitanja kajrona ili gledanja u onu tetu što simultano prevodi za gluvoneme. Neobrijani štrokavi čika bljuzgo koji sedi u polupraznom bioskopu pet mesta levo od vas definitivno ne miriše lepo. Svila i pamuk su mekani, kamen i gvožđe su tvrdi, a ona muška stvar u zavisnosti od situacije.

A oči ? ... Stare izdajice ... prodaće vas kad to najmanje očekujete i u za vas najnezgodnijem trenutku ...

Ne kaže se uzalud: "Da li me to oči varaju ?"

Krenem pre koji dan kolima na posao, u teškom cajtnotu kao i obično jer mi je više od pola prethodne noći proletelo u bleji na Vukinom četu sa stalnom postavom. Dakle, garim tako, standardnih devedeset, i na autobuskom stajalištu kod crkve na bregu, sa brat-bratu sto-stopedeset metara detektujem žensko čeljade, onako fest zgodne preplanule tanane figurice, pokrivene letnjim aljinčetom na bretele i slapom duge crne kose.

Pokahontas, matori …

Refleksno oduzimam gas, razdaljina se smanjuje, osećam kako mi se usta sama šire u kez broj dva, poznatiji kao keršme -kez. Sada već uočavam i stidljivo ispruženi palac. Ne sluteći zlo, približavam se mestu budućeg totalnog raspada sistema. Tek u zaustavnom vremenu registrujem da ribica ima facu koja može pokrenuti stampedo. Kasno, suviše kasno. Dok otvaram prozor, lik Pokahontas se lomi u paramparčad, i u kadar uleće kćerka Džeronima i Jelene Janković, glavom i bradom (naročito bradom).
“Izvinite, jel’ idete do Z. ?”
“Ne, ne idem, nažalost … idem samo do P.M. ” lažem u očaju, dok alter ego na subliminalnim frekvencijama vrišti u curičin mozak: “Odustani !!! Odustani!!! … To je samo par kilometara dalje … Silovaće te usput ovaj matorac … Iskuliraj ...”
“Pa, dobro, i to mi je zauvar … ko zna kad će autobus …”

Zauvar ? Zaušku bih ja sam sebi zalepio najrađe ...

Tih nekoliko kilometara proteklo je u neprijatnoj tišini, ako se izuzme glupavi radio …

I tako sam toga jutra em zakasnio na posao, em otišao u P.M. … a tamo nikad pre nisam bio …
USUjka Sima · 14. sep 2011.💬 4

Rečenica kojom 'oćemo nekoj osobi, na koju smo se okomili, da damo do znanja da možemo da porazgovaramo, al' ćemo je prvobitno nakantati.

-Brate slušaj, nije bilo tako!
-Nemoj ti meni brate!
-Daj, dođi da porazgovaramo!
-Porazgovaraćemo al' u tri oka!
ПЕПеровић · 22. dec 2011.💬 0

Sindrom veoma zastupljen u poslednje vreme, a koji se ogleda u nemogućnosti velikog broja ljudi da potpuno otvori svoje levo oko, te ga drži poluotvorenim, izgledajući drogirano/neispavano/u transu.

Jedna drugarica, druga, komšija sa 3. sprata, prof. logike, Vladimir Mijaljević (sportski komentator RTS-a)...
УРурке · 11. sep 2010.💬 3

Čovek koji ima razvijenu sposobnost da uoči uzročno-posledične veze tamo gde ih niko normalan ne vidi.

Čovek je bio kreten u mladosti i maltretirao je svoju maćehu. Zato su mu se rodila slepa unučad.

Čoveku je presušio izvor zato što je zabranjivao svojoj siromašnoj komšinici da zahvata sa njega.

Mladić je izgoreo u zapaljenom autu nakon sudara zato što je neka baba rekla njegovoj babi "Da bog da ti goreo koga najviše budeš volela".
BLbluebird · 18. jun 2011.💬 0

Kada nesto uraimo jako brzo,a nismo to ocekivali.
Mada,postoji izreka:"Sto je brzo,to je i kuso".

KRKriticarka · 13. avg 2009.💬 1
prethodnijoš rezultata