Relativno veliki broj ljudi zna da devojke uvek kažu kako vole kada je momak duhovit i ima ono nešto, što se valjda prevodi kao dobar smisao za humor. Sad ostali deo populacije u koji uglavnom spadaju mladići koji imaju taj smisao za humor i sumnjive drugarice će reći da je to čisto sranje. Ali devojke se nekako drže tog humora kao bagrem zajednice sa gljivama (znači drže se). Pa sad, možda devojke stvarno kao prioritet imaju smisao za humor, ali caka je u tome šta pod tim podrazumevaju. Možda samo imaju očajan smisao za humor, pa ne mogu da pređu na tvoj transcendentalni nivo koji prevazilazi: ''kaži osam'' i ''xexe'' fore. Misterija za Moldera Foksa (u koga su po kile koksa, exexexe, toe taj humor, hehe).
-Marija, znam da uvek govoriš kako se ložiš na momke koji te zasmejavaju. -Pa, da, hihi, imaš super smisao za humor. -Eto.... Mislim da sam te dosta zasmejavao nekih.... Dve... Tri.... Godine, m? Šta misliš o tebi i meni? -Jao, pa, duša si ti, ali, ipak, nije to taj smisao za humor koji tražim. -Pa kakav tražiš? -Eno znaš Dušana, rmpaliju? E, pa on ima veći smisao za humor od tebe. -Misliš kurac? -Da. -Pa tako kaži, jebem mu mater.
Prekor koji upućujemo šalteruši ili prodavačici nivoa motorike prosečne koale i efikasnosti Karl Bencovog motora sa unutrašnjim sagorevanjem iz 1883. I kada odradi sve što se od nje traži, kada otkuca i poslednji račun i udari poslednji štambilj, ona nastavlja da mulja po fiskalnoj kasi/kompjukteru/fioci sa heftalicama/diplomat bombonjeri/futroli za jatagan, samo da bi ostavila utisak da nešto konkretno i značajno radi, i da nam svojom pojavom i unutrašnjim plamenom čini uslugu. Kao da se trudi da svemogućim zenološko-čijevskim matriks moćima otelotvori kovanice ili priznanice niotkuda. Ili čeka da joj kažeš ''u redu je'', kako bi uvećala svoj lični prihod i skupila taman toliko novca da se počasti svežim žiletima i kremom za piling pičke.
Sleng izraz koji se koristi za: 1)Radnja (obavezno sadrži neki pokret, facijalnu ekspresiju, mimiku ili imitaciju) koju prilikom objašnjavanja nekome moramo da uradimo, da bi mu verno prikazali kakva je unikatna radnja za nas u stvari bila. Naravno, naš sagovornik nije bio prisutan. 2)Ili je bio prisutan, a mi mora da mu pokažemo na koj način smo doživeli tu radnju, sa naglaskom na koji deo radnje treba da se obrati pažnja. 3)I u mnogobrojnim drugim slučajevima gde smo se uživeli u ulogu naratora.
1)Znaš, kako ti je to u vojsku brate, kad se diže zastava, postrojimo se ko idioti na -20, i buljimo u onu zastavu celo vreme...ovaj rad*, a faca...ovaj rad, a onaj kenja nešto celo vreme, a mi 10 minuta...ovaj rad!
2)U jebote, kakav stil duvanja ima ova...ovaj rad!
3)Mi smo se svi izgubili, mokre nam čarape, a lik unosi najveću sekiru što sam ikad video...ovaj rad...a mi svi...ovaj rad...
*vrši se dotična radnja prilikom izgovaranja, inače može da se kaže i "Ovo rad"
poslovica koju je neko pametan smislio međutim naš narod je pogrešno protumačio pogotovo starije generacije..
Deda: ''ajde iscepaj mi ona drva šta samo lenčariš vidi ga...rad je stvorio čoveka nikad čoveka od tebe..'' Unuk: ''uredu je ,deda, pocepaću ih'' Deda: '' ajde pokupi seno ništa ne radiš u gradu...rad je stvorio čoveka..'' Unuk: '' uredu je ,deda, pokupiću'' Deda: '' bla, bla , bla ,bla ..rad je stvorio čoveka..'' Unuk: '' dobro je više ,deda,nije taj rad stvorio čoveka već jebačina,deda,jebačina..''