Replika iz serije "Crni gruja". Obicno je koristimo kad optuzujemo druga da je nesto zasrao, kao pozdrav, ili na "Vuki" kad prepoznamo autora po stilu pisanja.
Posle burne noci, dva ortaka dolaze do gajbe jednog od njih. - E, tebra, mogu da se istocim kod tebeu CW? -Zemo, zemo, ae upadaj... Ujutru, vlasnik WC-a nalazi nevidjen nered i fleke od mokrace cak i na plafonu. Ortak dva upada u tom trenu. -Eee, brate, izvini... Znas, tesko je ciljati kad si... (Pobledeo, iskolacio oci)-Jebem li ti familiju Sone, znao sam da si to ti!
Poslednji argument koji se koristi da bi ste nekoga odvratili od neke velike gluposti koja će mu doći glave.Uglavnom se radi o nekoj švaleraciji.
-Brate što sam odvojio onu plavušu sinoć!Znaš onu što joj burazer pandur? -Mani se bre toga,ubiće te kad se vrati na odsustvo. -Ma ja idem kod nje večeras.Popričaću sa njenim burazerom otvoreno. -Pa vidi brate,ako ti ikada dosadi da ti kolena budu na sred nogu,ti idi i pričaj sa njim.U suprotnom,preseli se u azerbejdžan!
Kada pohvalite nečije postignuće, međutim onaj kome je pohvala upućena želi da se prikaže skromnim i nedostojnim svake hvale. Postoji i drugi slučajevi, kada se ovom mantrom tera maler, izbegava konkretan odgovor, sjajno služi kao poštapalica svakome ko u stvari ne ume da kaže ništa konstruktivno ili ne daj bože kreativno. Obično se otegnuto i sporo izgovara, sa dobrom dozom težine u glasu, poželjno je hrapavom i napuklom. Ide dobro sa širenjem ruku i bacanjam pogleda u vis. Može i kolutanje očima, ne smeta.
A: Domaćine dobra ti je ova rakija, rodilo dobro ove godine, a? B: Ej, pa štaaa daaaaa raaaadiš...
A: Nervira me ova zemlja, nervira me vlast, korupcija, nepotizam, tašta, teča, ujak, stric... B:(širi ruke, podiže pogleda ka nebesima) Štaaaaa da raaaaaaaaaadiš.
A: Ovaj Novak nikako da izgubi. B: Šta daaaaaaaa raaaaaaaaaaaadiš.
A: Alo majstore, dosta je bilo zezanja, uzmi radi nešto. B: Šta daaaaa raaaaaaaaadiš.
Čest šlagvort kod onih lekara koji pokušavaju da istovremeno izvedu dve teško spojive stvari: da pomognu pacijentu (pošto nisu sasvim izgubili svest o svojoj osnovnoj ulozi), a da se istovremeno ne ogreše o zvanična pravila, zabrane i ograničenja, nametnuta im od globalne apotekarsko-lekarske mafije, koja (pravila, zabrane i ograničenja) često obesmišljavaju onu osnovnu lekarsku ulogu, svodeći je na princip "operacija uspela - pacijent umro". Razumljivo, ljudski: želi da izleči, ali treba i posao sačuvati.
- Pa, lepo je ovo zaraslo! Jeste li koristili onu mast što sam vam prepisao? - Hm... Ne baš... Znate, doktore, od nje nikakve vajde nisam imala, počelo je da zarasta tek kad sam uzela "flogocid"... - "Flogocid"?! Ma dajte, molim vas, pa to ne spada u humane lekove, znate li vi ko to proizvodi? - Znam, veterinarski zavod, piše na kutiji. - I ipak ste koristili? Ne, ne, prepisaću ja vama jednu novu mast... Ali... -?! - Znate, ovo ne bih smeo da vam kažem... Ali, ako vam baš pomaže... Pa, koristite i dalje taj nesrećni "flogocid"... ... - Hm, na snimku se ne vidi ništa, svi nalazi su besprekorni... A noga vas i dalje boli, kažete? - Joj, boli! Kad okrenem ovako, kad podignem ovako... - Dobro, onda nastavljamo sa redovnom terapijom. Nego... Uf, ne bih smeo ovo da vam kažem... Na izlazu iz mesta, jedno petsto metara posle motela, ima jedna tabla, piše nešto, neki zglobovi, neki Zoran... Broj telefona... Razumete? ... - Jel'te doktore, a kakav je to lek "imunofan"? Kažu... - "Imunofan"?! A, ne, ne, ne! To ne, nikako! To nije na pozitivnoj listi, to, zapravo, ni ne postoji u našoj zemlji! - Ruski, kažu... - Ne, ne, taman posla! Hm... Ovo ne bih smeo da vam kažem... Pišite: Darko, 061/255... ... - ...A moja tašta mal' nije odapela juče na slavlju! Tako je alavo jela, zasedne joj jedan zalog u dušnik, jedva je spasli. Šta da radimo, doktore, ako joj se to ponovi? - Ovo što ću vam reći, ne bih smeo da vam kažem, jer je najstrože zabranjeno svako korišćenje invazivnih metoda, to vređa dostojanstvo pacijenta, ali - udri! - Kako to mislite "udri"? - Lepo, zemljače: među plećke, iz sve snage. Ako treba, i više puta. - A hoće li to pomoći? - Za nju ne znam, tebi hoće!
Najgori mogući odjeb koji možemo da popasemo od ženskog roda kad počnemo da joj prodajemo priču da nam da onu stvar jer će ionako zemlja da je jede kad jednog dana umre ili da nije sapun pa da se izliže.
- Odjebi seljačino! Pa ne bih ti dala da mi na dlanu stoji. Vi preldžije niste više u modi. Sigurno se i ne brijaš dole, ne mogu da pljuckam dlake posle ceo dan...
- Brijam??? Sikter tamo. Znaš li mala šta je čokolada, parče mesa a okolo brada... A ionako takvih Suzana Mančić ima na svakom ćošku.
Obično govore roditelji, zbog preglasne muzike, preglasne svadje ukućana.
Brat: Nemoj da me nerviras bre! Sestra: Majmune jedan! Mama: Sta se svadjate , sta mislite da neko dodje pa da vas cuje?!
(preglasna muzika u tvojoj sobi, kad onda ćale) Stevaneeeeeeeee, sunce li ti kalaisano, stišaj tu muziku, šta misliš da neko dodje, misliće da samo divljaci!
Tvoj sagovornik još nije stavio tri tačke na izgovorenu rečenicu, a tebi je već žao, ali ti glupi ponos ne dozvoljava da se predomisliš.
-E, taman sam hteo da večeram, jesi gladan? -Ma nisam, samo ti jedi... -Jesi li siguran? -Ma, sto posto, uživaj... -Pa dobro onda, nemoj posle da ti bude žao...(postavlja sebi tanjir, vadi iz frižidera rusku salatu, iz rerne kiflice sa sirom, dok na ringli pućka sarma od juče)
Ukoliko vam osoba koja stoji pored vas postavi ovo pitanje upirući prstom ka vašim grudima ili stomaku, možete biti sigurni da će, kada pogledate na dole, njena ruka naglo poleteti naviše i zveknuti vas po nosu.
U slične svrhe koristi se i pitanje "Kakva ti je ovo fleka?"