Najbolje, najskuplje, nedostižno. Još u paru sa Azurnom obalom ko to drži taj je uspeo, al kako jebiga. Stoji na kraju onako zavodljivo, ljubičasto, đavolu bi dušu dao za Ženevski trg al dobićeš na kraju samo dovlitarski merak.
Vremenom, ljudi odustanu, pa se zadovolje i nekim Varšavskim trgom il Praškom ulicom, najčešće ustvari šerpa crvenim Balkanskim putem al uvek ostaje nedosanjan Ženevski trg i Azurna obala i onaj dijamant između.
Poslednje polje, najskuplje, najlepša devojka u školi, u ulici, u kraju. Ana.
Ostaje ti samo se da se nadaš da više nije tako lepa il da je propala: jebiga, čovek je zao i govno.
- Video sam Anu juče...
- Koju Anu?
- Anu bre iz osmog dva što smo se svi ložili.
- A nju uuu jebote kolko je dugo nisam video...Kako izgleda?
- Jebiga, još je lepša...
- Pu, dabogda crkla!
Stani, ti mi sad kažeš da sam ti se sviđao. Sad, kad unuke imam! Pa jebo te dan, bolje da nisi ni sad rekla. Pa ja sam te uvek gledo ko Ženevski trg, osećo sam se uvek ko prevrnuta kućica na Balkanskom putu kad te vidim. I ti mi sad kažeš da sam mogo da se kupam na Azurnoj obali! E živote...
Ti si moja Tršćanska ulica
narandžasta i slatka
topla nasmejana
jebeš ove ženeve azure
i monike beluči
ko ih jebe
na tebi hoću da gradim
pet zelenih kućica ćerki
i šestog jug bogdana
koj će nam kurac
crveni hotel.
A svira. Realno, svi sviraju. Verovatno jedina nacionalna manjina, fala Bogu sa većim pravima od ostalih, i najvećim procentom muzičkih znalaca. Čim se rodi dobije trubu da vežba, da ne kažem podjebava komšiju pod prozorom. A napuni tri, četiri godine, eto ti njega ispred opštine. I već bezobrazan Sunce ti ne jebem. Pa stani jebote, ’de ćeš! Jok najbolje, ti ih pravi, ja ću da i’ ’ranim. Ne mere tako!!!
Koji će mu klinac sedmoro dece! Ne može ni sebe da odhrani, a pravi toliku decu! Sednem u restoran eto ti njega, uze kesicu sa šećerom i blene umene dok mu ne dam pare. A ja ne dam! Iz inata! Dok god ljudi daju, oni će da prose! Pa da sednem i ja pored tebe, kad vam tako dobro ide! Na šta to liči! Idem u banku da platim račune, znojim se u redu, čekam, eto ti ciganke preko reda, socijalnu pomoć diže! Od moji’ para što uplatim porez! A koji ona porez plaća? I još piša po meni, dok nas 30 stoji u redu. A neš kume! I sme da traži opet pare od mene, da udelim, čim izađem iz Pošte. Misli, imam garant siće od kusura!
A ne mrzim ja cigane. Nisam ja rasista. Čak sam se i slikao sa crncem! Al ciganisanje ne podnosim! Ajde što se on ponižava, ponižava mene! Sedi prosi, boli me klinac, al nemoj me ščepati za ruku i kleti kad te molim! Sreće ti! jelte cigani uvek imaju sreće
A razvili su biznis majku mu. Izjutra peru kola na semaforu, mrljnu dvaput i iskaju pare. Kako Sunce izadje, eto jedna polovina uz zid, uglavnom ona starija, po rangu dužnosti viša, a druga ide redom od ljudi i kukumavči. Popodne se grebu po nekim fensi restoranima, po kojima im žao da ih izdevetaju po gujici što smetaju gostima, i uveče opet truba uruke. Čim vidiš 10 – 12 trubača, znaj odma’. Dobre si sreće ako četvorica sviraju, ostali se vrte u krug i traže da im staviš na trubu po koju paru. Pa da sviraš pa i da ti dam!
Siroma’, beda, kaže ova moja. Jest’, ko što si i ti siroma. Nego neće da uči, ’oće da džepari, i lenčari, to je problem. Do dvaeste se uda, do dvaespete već ima četvoro dece. Snaći će se, a i ako se ne snađe, skupiće za Beč. A tamo, ima jedno sto, sto pedeset rođaka, lako će ga uvesti u biznis. Ja u Italiji, sakri’ se ispod streje, ciganka dođe prosi od nas. Ortak promrmlja meni nešto na srpskom, eto ti nje, „sine, udeli babi“, pa ’de treba da idem, u atomskom skloništu bi me našli! I opet ispadnem smešan, jer svi koji me znaju znaju da imam averziju prema „dotičnima“, a njima smešno.
ja, izlazim iz Pošte, istiniti događaj
„Ona“: Sineee, udeli babi živ mi ti! Sreća te pratila! Pomozi babi na današnjeg Sveca, baba da kupi ’leba...
Ja: Pa gde me nađe! Gde mene studenta, sad dadoh poslednju ’iljadarku na prijavu ispita, i od mene tražiš! Ajde, ostalo mi još za leba, da kupim, pa po pola!
„Ona“: A neeee, daj ti meni pare, pa ću ja kupiti posle!
Ja: Molim? More murš!!!
Definicija je napisana za Mizantrophy.
Pitanje koje ukazuje na poslednji stadijum iznerviranosti, neposredno pre pucanja filma i pozivanja hitne pomoći zbog teških fizičkih povreda lica koje vas je u ovo stanje dovelo.
Polovina juna. Škola se tek završila, vreme prijatno, savršeno za basket. Skupilo se nas petorica, igramo dva na dva, što znači da jedan "puši klupu". Izbor pada na Miloša, a gde je Miloš tu je i njegov burazer...
- E, Šomi, 'ajde kad već ne igraš, trkni po vodu...
- 'Ajde važi...
Vraća se...
- Pa, brate, šta ti je ovo, jeb'o te?! Pa, što je mlaka?
- Jebi ga, otkud znam, valjda se ugrejala...
- Brate, 'ajde donesi 'ladnu, kako ovo da pijemo?
-Koji ste slepci... 'Ajde dobro...
Vraća se ponovo... Dok je došao započeta je nova partija, tako da opet "puši klupu"...
- Jes' pustio da otekne?
- Pustio sam. S kim igram?
- Jebi ga, mi počeli novu...
- Je l' me zajebavate???
- Pa, dobro, šta ti fali, igraćeš posle dve zaredom. Nego, 'aj' trkni do kuće, ost'o mi je mob na stolu, a treba Sanja da me zove...
- Dobro, bre, je l' ti ličim ja možda na kurac, pa me zato drkaš?! Idi sam po telefon, a ja igram umesto tebe!!! I nemoj da se raspravljaš, da ti ne bi' jeb'o mater!!!
- Dobro, jeb'o te, šta se ljutiš odma'...?
Napraviti. Skuvati. Pripremiti doručak, ručak, večeru.
Ne brkati sa ''zgotiviti''.
Nije hrvatska reč.
Pozdrav.
Srbija, 1922
- Dobar dan, draga, oprosti što kasnim. Zadržao me gospodin Pašić nešto...
- U redu je, dragi. Ionako sam za ručak zgotovila jagnjetinu. Mnogo je lepša je kad se malo rashladi, nije li?
- O, dušo moja! Ti si pravi anđeo!
Srbija, 2011
- Ćao, kevo, ja iz škole. Jel' ima nešto da se jede?
- Ima, sine, napravila majka musaku od krompira, domaću proju a u frižideru imaš salatu od kupusa!
*
- Ćao, mama. Joooj, jel' ima nešto da se jede, ja s treninga...
- Ima, ćero, spremila majka musaku od krompira, domaću proju a u frižideru imaš salatu od kupusa!*
- 'Ćeroooo...Jes' kuvala nešto danas, srce moje?
- Jesam, majko, zgotovila domaću proju a ima i salate od kupusa malo!
- Donesi insulin prvo...
***
- Zdravo, ženo, ja iz firme. Ima li nečeg za jelo, mrtav sam gladan?
- E, DA SE NOSITE SVI U TRI LEPE PIČKE MATERINE! U KUĆI NEMA NIČEG A JA ODO' U KAFANU!
Enorman pad vrednosti ma koje vrste, ali je glavna asocijacija novac.
1993. godine smo imali novčanicu od 500 milijardi i tada je pola Srbije prodavalo na buvljacima, a druga polovina kupovala. Kurs se menjao dva puta dnevno, a kilogrami dinara koje ste imali pre podne, popodne su samo mogli da služe za potpalu. Tada sam obitavao u prvoj polovini Srbije i jedna od malobrojnih stvari koju rado pamtim iz tog perioda je doživljaj sa jednog buvljaka.
Raširio sam najlon pokraj staze, blizu jedne pijace, i po njemu poređao bugarsku robu i pride raznorazne sitnice, delove, alatke. 'Tezgi' prilazi Ciga, merka robu, a onda vrhom pocepane patike pokaže na neki komad:
'Kume, POŠTO CENA?'
'Kume, za tebe je cena džabe. A prekidač je dve marke'.
To pitanje mi je toliko osvežilo taj dan (bila je ciča zima, a morao sam da ustanem u 3 ujutru da bih zauzeo mesto za 'tezgu') da ga ponekad i danas postavim u šali nekom prodavcu na pijaci.
On me samo pogleda k'o nepismenog idiota.
Ono što piše na sajtu neke sitne programerske firme u pokušaju da izreklamiraju svoj novi obrađivač slika/sređivač datoteka/cvikač videa/ubaciti random nepotrebni program ovde. Naravno, pošto takvi programi u proseku imaju četiri i po opcije, a ima ih k'o selektora posle poraza od Makedonije/Estonije/Novog Zelanda/ubaciti random sranje reprezentaciju ovde, tvorci istih moraju da pristupe drugim metodama da ubede dokone ljude da skinu baš njihov program umesto da kao sav normalan svet torentuju fotošop i reše problem za vjek vjekov, pa onda lepo uzmu i prevedu sve četiri i po opcije na svaki jezik ponuđen na Gugl trenslejtu, koji prevodi stvari lošije čak i od prevodilaca sa Palme, Kopernikusa ili Panonije. I to piči sa engleskog(koji je ionako u cirka 97% slučajeva sjeban) na kmerski, tagalog, mađarski i srpski(ćirilica!).
Jebiga, ako si već patriota i oćeš da kropuješ slike na ćirilici, valjda je red malo i da se žrtvuješ.
Dane: E baba, našo sam ti novi program da možeš sama da ubacuješ efekte na profilnu za fejzbuk, boli me kurac više ja da ti rasvetljavam i pravim sepiju.
Baba: Hvala Dane sine, sad će tetka Ankica da popizdi kad vidi da sam lepša od nje. Ali ne znam ti ja taj tvoj engleski, mi smo u osnovnoj učili ruski.
Dane: Ma nema frke baba, ovo ti je najnoviji ''Hornil autosoft pikčr editor'', sve ti je na srpskom. Klik klik i pičiš. Evo ovako.
klik klik
Baba: A sine šta je ovo ovde? Piše ''Vladar''.
Dane: Auh pa to ti je ovaj kako se zove na srpskom, ruler, lenjir jebem li ga. Valjda.
Baba: A kad otvorim ovaj ''Vieu'' izađe mi sve nešto na ciganskom, evo vidi. ''Grid''.
Dane(uzdah): A jebo ti ovo, reci efekte pa ću ti namestiti.
Baba: Joj hvala ti sine, oću Saturation na maks, Movie grain i Warmify.
Dane: Evo stiže.
Po MKB-10 klasifikaciji, kako u našem zdravstvu tako i šire, pod slovom F se vode mentalni poremećaji.
Ako u zdravstvenom kartonu pored nečijeg imena stoji blok F propraćen nekim dvocifrenim brojem, velika je verovatnoća da ta osoba -- vozi formulu.
*N.B.Najbrži su na odeljenju vaskularne demencije.*
Mihael Šumaher ne vozi formulu otkad je prešao na deveto poglavlje.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Dobar dan, izvolite.
- Burek jedan molim. Umesto kusura mi uračunajte one tamo lizalice, skupljam omot. Prodaću ga kad mu skoči cena.
- Reci ti meni s čim ćeš burek i koliko ćeš. Za ono drugo ćeš za kasom.
- Burek je samo sa mesom gospodine. Osmina ne omogućava unos dovoljno kalorija za balansiran doručak, a pazim na liniju tako da...
- Druže da ne voziš ti malo formulu, a?!
- ...polovina ne dolazi u obzir. Formulu? Ne vozim otkad sam pao sa trotineta pred kraj gimnazije. Mrzim točkove, mrzim ih!
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
- I dalje ne mogu da poverujem da najzad imamo jednog radnog i sposobnog čelnika države. Verujem u premijera Vučića, vreme je da i mi malo budemo u društvu najboljih.
- Batice daj izađi malo iz te formule. Da mi je znati čime se radiš... Ko zna šta li su ti stavili u taj sendvič.
Po pravilu poslednja ili jedina flaša rakije, koja se čuva u kući ako vam banu nenajavljeni gosti a ljubitelji iste.
Sedite kući sa ženom, gledate tv, kad odjednom zvono na vratima prekida vašu idilu. Ustajete da otvorite uz komentar:
- ko li je sad majku mu?
otvarate vrata, kad tamo Milisav, daljnji rodjak koga niste videli godinama a inace odličan poznavalac dobre kapljice, razvalio osmeh od uva do uva. Pozivate ga unutra , pitate se za zdravlje i tako redom, za to vreme stiže kafa koju je u medjuvremenu skuvala vaša bolja polovina, Milisav počinje da srkuće kafu i šeretski dobacuje:
-rodjo pa ti bar znaš da gologlava kafa ne vredi ničemu.
vi na taj komentar skačete, šatro vičući na ženu:
-Milunka sunce ti poljubim, trči u podrum i natoči nam od ONE RAKIJE!!!!!!!! Znaš iz onog mog bureta!
Što bi za nju automatski trebalo da znači da skokne u drugu sobu i zadrži se tamo izvesno vreme i posle toga se pojavi sa flašom rakije u ruci.
Izraz kojim su stari žitelji kamenite Dalmacije tepali, onako muški, bez patetike, velikim ljubavima u svom životu, bilo da je to žena, dete, ili mladica masline teško uzgojene između dva kamena i kapi vode, jasno stavljajući do znanja da im je oko najvrednije i da suzu retko i teško puštaju.
Matan Potrka: Sve ovo što imamo, to je moje. A na to, suzo oka moga, plaćamo poreze. E to je prolazno, to ništa kad jednom odemo Svetom Petru na ispoved, nećemo sa sobom poneti. A ovu našu večnu kuću, suzo oka moga, stavija sam na tvoje ime.
Nuša (nežnija polovina Matanova): Hvala ti, Matane. Hvala, što si mi obezbedia to.
(Prosjaci i sinovi, Antun Vrdoljak, 1972 po romanu Ivana Raosa)
........................................................................................................
On: Moramo da se oprostimo sada. Život i novi, mlađi model. Teško mi to pada, bila si mi prva, mnogo smo se dobro provodili zajedno, na tebi sam naučio i da zamenim kaiš i da okrenem pod ručnom. Znaš, mnogo si trošila, gutali si benzin ko da mi je otac Šeik, o delovima da ne govorim. Izvini. Žao mi je.
Korsica: bip-bip
Kupac: Nadam se da ste se sad pozdravili pa da mogu da ga vozim.
On: Zbogom, suzo oka moga, nijedna mi neće biti kao ti.
Interesantna pojava koja podrazumeva da se, iz nepoznatih razloga, obraćamo sa poštovanjem i uvažavanjem osobi koja nosi neko fensi ili egzotično prezime, uglavnom stranog porekla. Određena doza uvažavanja ostaje čak i kada otkrijemo da je nosilac prezimena notorna seljačina i nimalo otmeno stvorenje.
Istovremeno se ne oduševljavamo nad nosiocima običnih domaćih prezimena, ako izuzmemo one koji dele prezime neke poznate ličnosti, a skloni smo i da potcenjujemo one sa "glupim" ili "primitivnim" prezimenima, bez obzira na njihovu genijalnost.
- Jel' imaš neku slobodnu drugaricu za mene?
- Imam dve - Hanu Abdurahmani i Kristinu Živadinović.
- Hoću ovu prvu, deluje mi zanimljivije.
- Ta prva je iz Lazarevca, radi u Gradskoj čistoći i ima nausnice. Druga je lepša, studira stomatologiju i ima svoj stan na Vračaru.
- Ne verujem dok ne vidim! Zvuči kao da je obrnuto!
- Koga ćemo da zaposlimo od ove dvojice? Piler ili Kenjalo?
- Definitivno Piler, neću ni da gledam CV-je.
- Ja sam pogledao oba. Piler je mediokritet a Kenjalo magistar, sa dva završena fakulteta. Priča četiri jezika i brani doktorsku disertaciju u oktobru.
- Džabe! Vidi mu prezime! Klijenti bi se upišali od smeha da mu to pročitaju na reveru! Ne dolazi u obzir!
- Ladno smo sinoć čekali dva sata da nam donesu kinesku hranu što smo poručili telefonom. Na kraju su nam doneli nepodgrejano a u pirinču smo našli dlaku.
- Na koje prezime ste poručili?
- Kako na koje? Pa na naše, Petrović.
- Idući put naruči na mamino devojačko, Dačić, pa da vidiš kako će odmah da ti donesu, podgrejano i vrhunski spremljeno, sa sve gratis Koka-Kolom!