Ako u Americi ne postoji institucija besplatnog ručka (There is no such thing like a free lunch), onda u Srbiji (i okolnim zemljama sličnog tipa) ne postoji institucija besplatnog piva. Iako s ponosom ističemo da nismo Nemci, ili ne daj Bože Slovenci pa da svako plaća svoje piće, činjenica je da prihvatajući nečije besplatno pivo kod nas, ti oberučke prihvataš njegovu vascelu sudbinu, usud i muku što je Alderšot prodao za od nula do dva, a to sve naravno, utiče na tvoj mozak, koji je i onako u Srbiji (a i u okolnim zemljama slilčnog tipa) deficitaran.
- Na moj račun...insistiram...
- Ne, bata Šule, taman posla...
- Eeeeeeeeej, ma insistiram...
(posle 5 minuta)
- ...onu jabuku od pet metara, pa okrenem kurblu i vrtim, vrtim, a Staniša visi i kuka: "Jebi mi, Mile, i ti ženu, pa da smo kvit..."
Depresivni uzdah hroničnog nejebača kad čuje stihove:
I tebe sam sit kafano
da bogda se zapalila
Ona me je ostavila
zbog vina me napustila
sta mi radis dano, dano...
Naslov hita Dragane Mirković u kome se žali na težak život i samoću. Ako joj je ''nikad gore'' kad je ''dobro'', kako je tek kad je loše?
Ono što ti na brzinu kaže ortak koji, igrom slučaja, radi u banci i kog si dva i po meseca molio da ti nekako izmuva da ponovo uzmeš dozvoljeni minus.
Niko ovde ništa ne zna.
Pokušavaš da saznaš jako bitnu stvar i pitaš neznanca da ti kaže. Ali, saznaćeš, da ne kažem šta. Odvagao te je u svojoj glavi, brajko moj, na apotekarsku vagu i učinio si mu se sumnjiv. Reći će ti kako je nepismen, iako ima završen fakultet. Reći će ti da se tek doselio, iako mu pradjedove kosti trunu na obližnjem groblju. Reći će ti i da ima slabo pamćenje, samo ti neće reći ništa o onom što pitaš.
Dobro došao u zemlju Koštunica!
- Oprostite, je li ovuda prošao jedan veliki kamion sa šarenom ceradom?
- Nisam ga vidio.
- Ali, morao je naići ovuda! Nema drugog puta, a vi sjedite pored.
- Pusti čovjeka na miru! Mile nije vid'o kad je proš'o šleper!
- A-ha! Kako znaš da je bio šleper? Ja vam to nisam spomenuo!
- Meni su svi kamioni - šleperi.
- Ljudi, molim vas da mi kažete, izgubio je zadnju tablicu. Pobježe mi dok sam stao da je pokupim! Imaće čovjek problema.
- Pa, što odma' ne kažeš... Eno, tamo ti je skretanje za motel. Mora da je otišao da ruča.
- Aaa, konačno...
- Na ceradi mu sa strane piše "Svetsko, a naše". Lako ćeš da ga prepoznaš. Crvena Skanija. Nova, k'o da je sad iz fabrike izašla!
- Jebite se obojica!
Pitanje-ponuda iz domaćeg filma “Živeti kao sav normalan svet” Miše Radivojevića iz 1982. (Olivera Ježina postavlja pitanje sveže pretučenom Svetislavu Gonciću, svom kolegi sa muzičke akademije). Upotreba ovog pitanja u svakodnevnoj komunikaciji je isključivo u svrhu “peckanja”, ionako već iznerviranog druga.
A:”Batice, što si obesio nos?”
B:”Pusti me u pičku materinu! Pauk mi pokupio auto pre dva minuta.”
A:” Hoćeš da ti popušim, biće ti lakše?”
B:”#&*”%@^%&$&$$ !”
Parola nezaposlenih u Srbiji (najčešće Beogradu) koji neće da rade za 100-200 evra, a nije ih blam da im keva kupuje pljuge.
Nisam lud da radim! Šta! Da radim za 12 hiljada? Brate dok platim markicu, uračunam doručak i cigarete (duplo više pošto se nerviram) pa brate još sam u minusu! Jebem ti poso! Bolje sedim kući. Jeftinije mi, majke mi!
Neizbežno pitanje roditelja kada se na televiziji pojavi neki vunderkind, makar samo dan mlađi.
- Sada razgovaramo sa Petrović Petrom, koji se sa samo 19 godina uspeo na 12 najviših planinskih vrhova, napisao knjigu o svojim avanturama, i u vezi je sa slavnom pevačicom...
- Blago njegovim roditeljima, kad takvog sina imaju... A ti, nesrećo, šta si ti postigao sa 19 godina?
- Ništa, školu sam učio, k'o što si mi rekao da treba. (Sunce vam mutantsko, čime li vas hrane...)
Rečenica koju izgovara osoba koja bi htela da dolije ulje na vatru u toku nekog verbalnog sukoba. Pera Ložač, prikriveni sadista, hrani se tudjom nevoljom.
Random Lik - Uh brate kako me iznervirao onaj Dule malopre kad smo igrali basket, jel si video kako me je udario laktom po faci sve sam zvezde prebrojao. Jedva me odbojiste od njega, hteo sam da ga ubijem k'o vola, nego sažalio sam se kasnije. Čuo sam da je socijalni slučaj, živi sam, nema ni kučeta ni mačeta, gre'ota ...
Ložač - Ma ti si lud, au šta ti je reko za kevu brate čim si mu okrenuo ledja, ja mu ne bih oprostio!
Random Lik - Stvarno !? E pa nećemo tako, odoh ja da ga nadjem, ovog puta mu neće pomoći ni Sveti Ilija!
Ložač - Tako je brate, ne daj nikom da te gazi! (zadovoljan kez od uveta do uveta, misija uspešno obavljena)
Fraza koju osoba koristi kako bi prekinula monolog sagovornika (najčešće suprotnog pola) o temi koja je ne interesuje a započeta je kao najobičnije ćaskanje.
Nakon gore pomenute fraze, najčešće, sledi glupo obrazloženje koje sagovorniku ostavlja jedino mogućnost brze premene teme razgovora.
ONA: E, jel to novi fon?
ON: E, kupio sam ga juče. Znači, ono, ajd što ima WiFi, GPS i kameru od 5Mpix Carl Zeiss optikom, neko ima i procesor od 500MHz i 512 RAM-a. Još je i Touchscreen ima ogroman ekran, ono 3,2". Još je operativni sistem sa otvorenim kodom, ko Linux, znaš kako ću da ...
ONA: Ma šta će ti sve to... Evo ovaj moj je baš lep, a i roz je ... a ima i kameru.
ON: Mmmm...Da, nego kad beše ono idemo kod Srleta?
---------------------------------------------------------------------
ONA: E, baš ti hvala što mi nosiš torbu do busa, ne bih mogla sama. Jedva čekam da konačno krenemo na tu ekskurziju!
ON: Baš ti teška torba!?
ONA: Ma to je zbog kozmetike, nikad se ne zna šta ti zatreba. Ponela sam dva šampona, regenerator i masku za kosu - to obavezno, pa zatim kremu za lice za dan i za noć... mleko za telo i krema za telo su u drugom neseseseru sa tuferima i ulošcima, a ovamo još imam i bebi sapun za ruke i vosak za depilaciju. Ona tri parfema što sam dobila za rođendan i po jedan dezodorans i antiperspirant. I još neke sitnice. A od šminke...
ON: Ma šta će ti sve to... Ja poneo četkicu za zube i brijač, za ostalo ću da se snađem. Ovako imam više mesta za limenke
ONA: Mmmmm...Da, e je li ono Maja tamo?