Kada nekom pomenem konjsko meso svi ono kao:
Fuj, odvratno, kako to može neko da jede?
E da se razumemo:
Konj je čista životinja, svakodnevno se timari, Jede kvalitetnu hranu... Neće čak ni da pije vodu iz prljave kante. I naravno, meso mu je puno proteina sa minimum holesterola...
A recimo svinja?
Valja se u blatu... Leži u sopstvenom izmetu, Jede šta god da joj se nađe pred njuškom, Meso je masno i puno svega onog što izaziva razne udare (od srčanog do moždanog)
I sada šta je tu odvratno??? Konj ili Svinja
„iskopaj grob i lezi“
Tačno ta rečiskopaj grob i lezi1 definicija →Dobiješ zadatak od staraca da obaviš nešto, a pritom imaš vremena na pretek. Umjesto da odvojiš tih 15 minuta koje su potrebne i usisaš kuću, ti sva tri sata, koja imaš na raspolaganju, provodiš za kompjuterom i gledaš najsmješniji klip na internetu, psa koji bježi od mačke. Nakon što te starci zatiču kako sjediš za kompjuterom, slijedi ova izjava, kako si ti baš u tom momentu htio uzeti posao u ruke, al' ne lezi vraže, oni te preduhitriše za sekundu.
-PA SINE DRAGI, KAKO JE MOGUĆE? PA TI NEMAŠ NI POSAO, NI SVOJU KUĆU! KAKO ĆEŠ DIJETE IZDRŽAVATI? ŠTO NISI MISLIO NA VRIJEME?
-A jebi ga, stari. Ja baš htio izvaditi, kad ono bilo već kasno.
-E DA SI TI HTIO IZVADITI, IZVADIO BI TI PRIJE, A NE BI ČEKAO ZADNJI MOMENAT. JEBEM TI SUNCE, BOLJE DA SAM GA U KOPRIVE IZDRKAO, NEGO ŠTO SAM TEBE NAPRAVIO!
Termin korsitimo da utešimo malu decu kada ugledaju pregaženu životinju na cesti.
-Mama mama, šta je onoj kuci tamo što leži?
-Pa spava sine, spava...
-A zašto joj onda vire creva?
Nekonstruktivan zaključak izveden na sagovornikovom izlaganju.
-Sinoć me zaustavi nega likuša, ružnaaaa, ružna ko grob. Pita kol'ko je sati, kao fol. Ja rek'o petnaest do deset i štura brate da mi ne zapamti facu, jebote.
-Tebi svaka devojka ružna k'o grob.
-Pa brate, da si je video, i ti bi to rek'o.
-Pa tom logikom bi ti pre drk'o na muškarca nego jeb'o tako te pičoke.
-Tom logikom bi' ti puk'o šamar da mesec dana ogluviš na jedno uvo.
Korpa za veš (nikad se ne može isprazniti do kraja)
Prije će se otkriti Dražin grob nego dno od korpe za veš
Ma koliko nekad život delovao komplikovano zapravo u sebi sadrži samo dva koloseka koji su u početku bliski jedan drugome, a kasnije se njihovi vozovi sve više i više razilaze, tako da putnici u njima više ne mogu da se dobace pogledom. Jedan je put izgovora a drugi put rada. Oba kreću iz istog temelja, oba imaju istu početnu stanicu, a razlika zašto se neko ukrca na jedan a neko na drugi voz večna je misterija i leži u samoj osnovi naše slobodne volje, našeg porekla i bivstvovanja.
Novinar: Gospodine, ako nije indiskretno, kako ste završili ovde?
Klošar: Mislite tu na betonu, da prosim? Pa *eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholočar i to me ubilo.*
●
Novinar: Gospodine, kako ste postigli toliki uspeh na polju neurohirurgije?
Veljko: Radio sam jako puno, nije se imalo pa sam uvek morao biti najbolji da bih dobio stipendiju i dom, i da završim na vreme. Posle me bace na biro, posla nema, ja išao svaki dan u privatnu ordinaciju da volontiram, kuvao im kafe, jeo ostatke njihovog rucka, spavao u podrumu, dok me na kraju nisu tu i primili prvo na stažiranje pa potom i na specijalizaciju. U suštini *eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholičar i to me motivisalo.*
Jako žalosno za gledati. Glupo ti je da gledaš u tu žalosnu pojavu. Gore do plača majke Jugovića.
-Pogledaj onaj hodajući grob što ide prema nama.
-Au, plač majke Živane.
U svoje vreme mnogo prek covek. Posvadja se oko neke medje sa Alijom, a ovaj isto sirovina, porusi mu i kucu i okucnicu. Tu i ova Andja, zena kao zenetina, odma ode sa bogatasem, ostavi Baneta da tuguje. Medjutim ne lezi vraze, sazna Strahinja da je Alija zidao kucu bez gradjevinske dozvole, pa se ozesti, kako ovaj njemu rusi, a sam je pred Bogom gresan. Uze nekog buldoga, saceka Aliju kada se pijan vracao iz kavane i pusti dzukca na njega. Ovaj umre od straote, a Andja se opet vrati Banetu.
Obični listovi između kojih leži rđa od metalnih kružića koji drže sliku, najružniji dokument koji ćeš imati tokom života, ovu ličnu zavoliš tek kad uzmeš ono parče plastike od kog se ježiš kada se setiš da ima čip.
Vrlo zajeban osećaj je kada posle godinu dana otvoriš staru ličnu kartu i osetiš onaj miris koji ti je dozvoljavao da upadaš u klubove i piješ pivo čak, a onda se setiš da ti je u džepu ono usrano parče plastike od malopre.
Štreberske priče se natječu rame uz rame sa ribolovačkim pričama. U zadnje vrijeme štreberi imaju neki svoj fazon, lafo oni nikad nisu naučili, past će na ispitu k'o dolar 1987-e. Oni nikad ne uče, a nekim čudom sve polažu. Vile ih prenijele, jelte. Razlog njihovog laganja vjerovatno leži u tome da budu prihvaćeni u društvu, jer većina društva ne voli učiti i ne voli biti štreber. Niko ne voli štrebere, a opet svi traže pomoć od njih kad zapne. Tada oni stupaju na scenu sa svojim providnim lažima.
Neko: Kolega, kolega! Može samo jedno pitanje, nešto mi nije jasno iz ovih metoda?
Štreber: Može, samo požuri, moram kući, propustio sam već jedan bus, kasnim 20 minuta kući. Gubim vrijeme bezveze.
Neko: Evo, evo. Kako dobi ovu jednačinu za Eulerov implicitni metod?
Štreber: Aaaa, pa to ti je veoma lagano. Ako znaš kako se radi eksplicitni metod, onda i ovaj znaš, samo što se ovaj radi za (n+1) koraka.
Neko: Ma da, znam ja taj eksplicitni, samo me malo ovo bunilo što su slični. Hvala. Nego, kako ti to sve znaš? Još nikad ti nisam postavio pitanje da nisi znao. Mora da učiš puno.
Štreber: Hh. Ma ne učim skoro nikako. Gledam filmove po cijeli dan, malo u grad izađem i tako to.
Neko: Ejs? Nisam te nikad u gradu vidio. Kad je slijedeći rok iz automatike?
Štreber: U srijedu.
Neko: Aj jebote svijet, pa nisam još ništa pipnuo. Mogli smo zajedno učiti.
Štreber: (mora ga se nekako riješiti, ne može on učiti s nekim ko ne zna ništa) Joj nisam ni ja ništa pogledao. Hoćemo izginut. A ne znam baš, stan mi pun, a imam i nekog posla. Mislim da neću moći to sad ni spremati.
Neko: Ma de boli te kita, ima da razvališ. Znam ja tebe.
Štreber: Koje? Vidjećeš kad me obori, ništa ne znam.
Šta mislite čije ime se našlo na vrhu liste poslije ispita?