Raspištoljiti se. Izvrnuti se na krevet. Leći i ispružiti se, a zatim se uljuljkati. Može i ćebence. Obavezno se upotebljava iz ugla posmatrača, a ne izdapčenog lica.
Otac: - Sine, daj "ono" ćebence da se stari tatko malo odmori. Sin: (ne reaguje) Majka: - More, šta si se izdapčio tu, ajde drva da doneseš!
Način da se našalite na račun svog ortaka koji je preterao sa težinom. Zna se kako se bolest dobija, kad brod počne da se ljulja, pa vam pripadne muka i počne sve da se vrti oko vas...
Basket se završava. Svi kreću, debeli viče za nama:
- E, sačekajte samo da se presvučem! (skida majicu, a stomak preliva na sve strane)
- Uff, jebote, ala ljuljaš čoveče! Daj obuci se, dobićemo morsku bolest...
Kada se govori o muškom rodu, uobičajeno se odnosi na izuzetno rijedak fenomen vađenja novčanika od strane ne tako darežljive osobe(cicije-prim. autora). Nakon ovog nadljudskog podviga, obavezno slijedi šepurenje tipa Badžo iz Mornar Popaja, po čemu je izraz i dobio ime.
Konobar: Halo, kafana kod... Slavko: Eee, nema puno vremena, ide ti Dejan sa nekom curom sa faksa na piće. Jedva je namolio. Obradi ga malo kako ti znaš. Konobar: Šta će to biti da se on isprsi? Čekaj samo malo... STEVOOO, NE GRIZI ŠANK TAMO!!! Ima li barem para? Slavko: Ma jok. Možda ima knap. Skršio sve sinoć na Everton. K'o da bi je vodio tebi da je pun. Konobar: Information accepted...Evo ih idu. Čujemo se.
Konobar: Zdravo Dećo. Majo. Joj, čuo sam da te onaj kamiondžija zarazio onom boleštinom. Stvarno mi je žao. Je.i ga, rekao sam da je to rizičan posao... Dejan: Hehe (...mamu ti...). Nije ovo Maja, ovo mi je koleginica...Daj ti nama dvije kafe. Konobar: Evo samo da istovarim onu crvenu votku iz kombija... Cura: A imate... Znaš šta k'o ga je.e, daj ti meni tu jednu votku. Kako me iznervirao onaj profesor jutros. Čekaj...neka bude dupla. Konobar: Nećeš je valjda odvajati od red bula...(hehe, ko se to nama preznaja)
-kasnije-
Dejan: De naplati i uzmi sebi bakšiš.
Ubacuje dvije marke u ispruženu šaku i kvrcne srednjim prstom u konobarov dlan, kao signal da ćuti. Ostatak razgovora teče razmjenom pogleda.
(Konobar: Šta je ovo, pi.ka mu materina, pa ovdje nema ni za kafu) (Dejan: Ćuti, molim te. Daću ti još dvadeset, ako treba kasnije) (Konobar: I onaj dug da platiš) (Dejan: I dug)
Cura (tiho): Šta je ovom konobaru, šta je gledao onako dugo? Dejan: Vjerovatno nije vidio ovakvu curu odavno. Cura: Jooooj, hihihi...
Naoblačilo se, namrgodio se. Koristi se za ono grozno naoblačenje kada se sakupe kumulusi, stratusi, kumulonimbusi, altokumulusi, nimbostratusi i cirusi na gomili pa debelo zacrne nebo, valjaju se sa zapada a nama pada mrak na oči.
- Dal će vrne, dal neće vrne? - Jega vrne, stuntilo se otkude Moravu.
- Šta si se stuntio ko student pred ispit? - Sećaš li se kad sam ti rekao da sam našao mnogo finu devojku i da je svako veče već u deset vozim kući. - Gde se ne sećam, stogi roditelji fazon... - E vidiš, danas saznam da ona tamo uopšte ne stanuje.
Život klabera je vampirski, opevan u pesmi Novice Zdravkovića "Naviko sam ja na noćni život". U ta, noćna doba, iskusan klaber, ljudina čovek, teško da može da probere čestito žensko za "u kuću". Pošto mu je klabing u krvi, na zasnivanje porodice, ako se i odluči, ne ide pre poznih klaberskih godina, konca tridesetih. Tada nađe neku mladu, nepregaženu, i stvara potomke, buduće genetskim kodom označene klabere.
Učestala fraza kojom se pokušava dočarati kako je u nekoj bližoj ili daljoj prošlosti sve bilo normalno, a sada su se vrednosti i pogledi na stvari totalno izmenile.
- Sine, zašto si se utegao u tim farmerkama, izgledaš kao pederčina raspala? Priznaj bedevijo, primaš ga u rč! - Ma jok ćale, to se sad tako nosi. - Nekada se znalo ko nosi suknju i hulahopke, a ko pantalone i dugačke gaće. --------------------------------------- - Matori, daj dve 'iljade za grad. - Dve? Jebem li ti 'leb ražani, šta će ti toliko? - Treba jebiga, moram se otvoriti pred ženskim polom. - Pu! A nekada se tačno znalo, izvedeš je u šetnju, kupiš sladoled i ona srećna kao Nova godina.
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite. -Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni. -Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led. -E onda dobro. Skida sako, seda na stolicu. -Kolega, izvucite karticu sa pitanjima. -Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite. -Molim vas, kolega, izvucite karticu. -Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće. -Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu. -Ako je do procedure, onda dobro. Izvlači karticu, pročita je i kaže: -Mogu li da zamenim pitanja? -Zašto, ne znate ili niste sigurni? -Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije. -Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje. Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu. -Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje. -Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola? -Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka. -Dobro onda. I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara: -Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu... Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...
Često postavljeno pitanje uznemirenim osobama, osobama pod sterosom i nestrpljivim osobama zbog svog ponašanja. Uglavnom znači isto što i koj ti kurac?
-Kevo je l gotov ručak, ajde ubrzaj to malo, umirem od gladiiii!!! -Ma što dolaziš svakih 5 minuta u kuhinju, šta se vrtiš k'o usran golub, evo sad ce.....