Uvodna pitanja za popovanje većine matorca koji vas prvi put vide s pljugom.
Pališ pljugu prvi put ispred deda Milisava koji je strastveni pušač i deda Nikole koji je strastveni protivnik pušača. Obojica te zaprepašćeno gledaju i u glas izgovaraju: Šta će ti to, što se truješ?! Zatim jedan po jedan kreću da popuju, svako iz svog ugla.
-Deda Milisav: Od kad pušiš? To ne valja, nije zdravo, i ja bi prestao da mogu...
-Deda Nikola: Ma ti nisi normalan, ja to sranje u životu nisam probao, ne treba ti to...
Savršena podloga za zajebanciju. Obično su loše vesti one koje imaju ovu poruku, tako da se vaš sagovornik u momentu zaprepasti.
-Druže, ne znam kako da ti ovo saopštim...
-Šta brate, šta?!
-Puk'o ti šorc između nogu, ispao palamar, rekao bih ti ranije, ali sam umirao od smeha.
-O da ti jebem..
Nastala u atarima okoline Pomoravlja, Srbija, ovo je idealna kontracepcija od zajebancije na tvoj račun. Uspešno se kombinuje sa 'Ti jebem mater malo ja, a ?!' a preporučena dnevna doza je po potrebi.
- Pogledaj se bre na šta ličiš. Taj fuš-buvljak duks, ta majica koju si zabo na Maratonu, kineske DesHu gilje zinule, kosa ti k'o mops, pušiš to govno pod izgovorom cigarete, sestra ti je fuksa, keva kasirka a ćale ti je građevinac koji pije pivo ne IZ već SA flašom, majmune jedan!
- (mirno, posle jednog dima ) Je li.. Jell' ti neko već rek'o da mnogo je'š govna?!
- Jok. A tebi!?
- (mirno, posle dva dima ) A... da ti jebem mater malo ja, a!?
Najomraženije pitanje na času srpskog jezika i književnosti.Jer, pisac NIKADA nije želeo da kaže ono što ste vi mislili da je želeo.
Profesorka: "Fajmogoviću, šta je pisac želeo da kaže stihovima: "Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k'o veslima na obadve strane."?"
Fajmogović, u sebi:"Idi pa ga pitaj, mamu ti jebem." "Paaaaa...verovatno da su albatrosi očajni letači."
Profesorka: "Sedi, jedan."
Odgovor osobi koja očekuje ko zna šta sve zauzvrat, i za najmanju moguću učinjenu uslugu.
- Moraš sutra da mi pomogneš oko utovara drva i uglja, jes' čuo? Sinoć sam te vukljao kući pijanog iskilavio sam se...
- Brate hoćeš još i bistu da ti dignem? Dobro nisi tražio da mi priplodiš ženu, zbog učinjene usluge.
Superlativ srpske filozofije, ni Hegel je nebi takvu izmislio. Ova vrlo korisna rečenica je u stanju da ti pomogne kroz život kako nebi ispao levat, donji, kreten ili kako već god. Jer na našim prostorima te lažu čim ispaneš izpičke: te skoči u vodu - nije duboko, te ajmo kod doktora - neće da boli, te oženi se - neće da ti škodi!
Ona: ma stvarno nije ništa bilo! Došo kum samo da opravi smederevca i eto, to!
On: Znaš li ti onu mog pokojnog đeda, nije meni...
Ona: Ma i ja sam budala što sam pokušala.
On: Aj sad ćeri, pakuj to malo bijede štos donijela pa paljba tati u Omarsku. A da nebi mogla ništa slagat, evo ti jedna oproštajna! Šljas!
Skupo dozlaboga.
Mesto gde će te sačekati hostesa sa šampanjcem i čokoladnim minjonima, dok oko tvog četvorotočkaša obigrava školovani kadar mehaničara iz nemačke sa leptir mašnama i ugrađuju licencirane rezervne delove.
Tamo nećeš čuti rečenice "Pa, uđi mater ti jebem!" ili "Paše ti taj deo i od Golfa dvojke jedan na jedan, nema veze što voziš Punta." Ne. Tamo nose rukavice, stavljaju folije na volan i menjač da ga ne isprljaju dok deca ne starija od 18 godina nose u rukama laptopove i efikasno otklanjaju sve moguće kvarove za koje nisi ni bio svestan da imaš dok nisi stavio auto na kanal.
Ali probudićeš se iz sna, i zagrcnućeš se onim šampanjcem sa početka priče kad budeš video račun koji ti bude servirala ista ona hostesa sa biser belim osmehom od uva do uva dok u jednoj ruci drži čitač kreditnih kartica a u drugoj skalpel da ti izvadi bubreg.
Pa ti biraj šta ti je milije.
- Zdravo Jovice, otkud ti peške? Da ti nije žena oduzela ključeve kad je otkrila da imaš pičoku sa strane, hehehe...
- Pusti me u kurac, nemoj me i ti zajebavati molim te.
- Što? Šta je bilo?
- Ma sednem ti ja jutros u auto i okrenem ključ i samo čujem TAKA,TAKA,TAKA ni da zavergla! Jebo me pas! Moraću da ga teram u ovlašćeni servis, nema mi druge.
- Pa, ono jes. Imaš para za bacanje. Tamo ti je matori samo dobar dan sto evra, boli te kurac, i ja bi da imam.
- I, šta mi predlažeš?
- Idi kod Žike gedore da ti to sredi, reci da sam te ja poslao, ako ti on ne popravi to u gradu neće znati niko.
Najcesca recenica uz koju ti sira rodbina, prilikom rodjendana, slava i drugih proslava, daje pare.
A: Jaooo, srecan ti rodjendan.
B: Hvala.
A: (vadeci 50 evra) Evo ti da imas za sladoled.
B: Hvaaaaala...
Toliko iritantni ljudi da bi iritantnost mogla da promeni ime u njihov živcirajući sindrom. Osobe koje misle da su popile svu pamet ovoga sveta i da ne postoji ništa, ali bukvalno ništa što oni ne znaju.
Profesionalci u svemu, majstori svog zanata, ljudi ispred vremena. Jednostavno moliš Boga da se ne nađu u tvojoj blizini dok razgovoraš na telefon. U jednom trenutku pomisliš, zašto koji jebeni kurac on ne razgovora umesto mene? Ali dobro, ne možeš mu ništa, navikao si da će da se ubaci u razgovor, kao dolazak pehara u Đovakovim rukama nakon svakog turnira. Tako je to. Tako mora da bude, valjda.
Šomi: Halo?
Jeca: E, ćao Mišo, ja sam. Po gradu sam sa ove dve, pa smo pomislile da svratimo, ako ste u gajbi?
Džoni: Šta kaže, šta kaže?
Šomi: Pita me da dođe sa drugaricama kod nas. Dođite, dođite. Džoni i ja smo sami ovde, taman da zablejimo.
Jeca: Super onda, treba li šta da uzimamo?
Džoni: Čekaj, šta kaže sad?
Šomi: Pita, treba li šta da uzimaju.
Džoni: I, šta si im rekao?
Šomi: Pa, vidiš da nisam rekao ništa, jer me ti smaraš, a ona kao retard drži telefon na uvcetu i sluša kako me ti jebeš.
Džoni: Čuti, bre. Reci joj da uzmu osam litri vopsa...
Jeca: Mišo, jesi tu? Ćuješ li me?
Šomi: Jesam, jes...
Džoni: Stani, bre! Reci joj da uzme vops i nama pljuge!
Šomi: Ne mogu, bre, čoveče, trulo mi je...
Džoni: Reci joj kretenu jedan, ne znaš ni da pričaš na telefon!
Jeca: Halo, jesi tu?
Šomi: Eee, tu sam, tu sam. Je l vam nije frka da uzmete flašu piva i nam...
Džoni: Šta, koji moj flašu, što pušiš kurac? Četiri flaše iliti osam litara. Šta je, bre, tebi?
Šomi: E, Jecika, ne jednu flašu, nego osam...
Džoni: Indijancu maloumni, ne osam flaša, nego četiri, a osam litara će da bude, reci joj!
Jeca: Ne čujem te ništa, koliko i šta da uzmemo?
Šomi: Četiri flaše znači i paklu cigara...
Džoni: Šta, bre, paklu cigaru? Kako to misliš jednu paklu? Pa, nećemo valjda da se grebemo i da stavljam deset komada u ovaj prazni Monte Karlo sto es. Ništa ti ne znaš, čoveče! Pa, ti ne znaš da pričaš na telefon!
Šomi: Jecila, srce, ne jednu paklu, nego dve, odnosno, po jednu, za Džonija i mene. Znači dve...
Džoni: Neka mi i kredit uplati, molim te, zamoli je lepo...
Šomi: I kredit mi uplati...
Džoni: Ne tebi, kretenu, meni da uplati, meni...
Šomi: Nama da uplatiš, nama.
Džoni: MENI, BRE, DA UPLATI, MENI! JEBEM TI MATER OGRANIČENU PA TI NE ZNAŠ DA PRIČAŠ NA TELEFON KAO ČOVEK!
Šomi: MA, POPUŠIŠ MI GLAVIĆ I OLIŽEŠ OKOLOMUDNI ZNOJ! EVO TI JE NA TELEFON PA PRIČAJ TI! JEBEM TE U USTA TE JEBEM!
Jeca: Halo? Halo? Jeste li tu? Hej?
Džoni: Ja da pričam? Što ja da pričam? Pa ti si je zvao. Budalo jedna. Da je mene zvala, ja bih pričao, svašta.
Šomi: Jeco? Jeco?
Jeca: Tun, tun, tun...
Kaže se za damu u zrelim godinama, za koju se pouzdano ne može tvrditi "da joj je vreme prošlo".
Dokle će ova više da se trti na TV-u, što je ne penzionišu?
- Pusti ti to brajko, ima tu još šta da se oglođe!