Pandan narodnoj "Kakav otac takav sin". Dokaz da iver ne pada uvek daleko od klade. Engima ostaje da li je ćerka uglavnom suprotna od oca zbog kakvih uticaja sa strane ili pak pogrešnih uzora, ili je do neprofesionalno odrađene DNK analize.
Pretnja nad pretnjama. Kada nečije sranje kulminira i dostigne te granice da se više ne može trpeti, izričemo je. Daleko zajebanija od dobićemo deset minuta na dnevniku i od osvanućemo na naslovnoj Kurira. Ukratko ubićete Boga u njemu, pa će narod da glasa da li je to najupečatljivija stvar koja se desila tokom minule nedelje.
Lik 1: Je l' istina da si peder? Lik 2: Majmune jedan ne balavi... Lik 1: Ja sam čuo da voliš da ga gutaš samo tako... Lik 2: Izbiću ti sve zube, da ćutiš ne zajebavaj više! Lik 1: Ma ja sam čuo da su te juče trsila četvorica... Lik 2: Bićemo utisak nedelje, bolje da prestaneš! Lik 1: Je l' si vrišt'o k'o Moldavka? Lik 2: (Ustaje i kreće ka liku 1)
Olja Bećković: Halo, dobro veče. Smrtnik: Dobro veče. Olja Bećković: Za koji predlog glasate? Smrtnik: Pa samo da ispričam kako '76 kad sam ja... Olja Bećković: Molim vas, recite mi predlog.. Smrtnik: Predlog broj pet, "Raskomadao drugara sekirom, pa svinje nahranio njegovim mesom" Olja Bećković: Hvala, doviđenja. Smrtik: I tako '76 sam... KLIK tu, tu, tu....
Prvo što se pomisli kada se spusti slušalica Olji Bećković, posle 20 sekundi blatnjenja gostiju i iskazivanja nezadovoljstva svojim životom.
Olja: Dobro veče, izvolite. Random lik: Dobro veče, ja bih samo hteo da kažem jedan utisak. Vi gospodine Dinkiću ste lopov, kako vas nije ramota da tako kradete i lažete ovaj jadan narod, kad ću ja dobiti moje novce, meni deca spavaju na slami jer nemam para da ima kupim krevet, nemam platu pa su mi isekli struju, deca jadna uče pod svećom, ja nemam posao već 5 godina a žena mi je opet u drugom stanju! Pa kako vi mislite da ja živim, majku vam lopovsku. I da, da znate, neću glasati za vas! --------- Random lik (u sebi): E nek' sam im rek'o.
Kod muškarca ponos i demonstracija alfa-mužjaka i njegove seksualne moći. Kod žene sposobnost zabadanja u tuđe poslove , gunđanja i spletkarenja. Brkovi su u oba slučaja samo logistička podrška.
Zvanje koje na kraju studija nosi većina bivših mladih entuzijasta koji su poneti iluzijama o sebi i svetu upisavali fakultete za diplomirane kurčeve naivno verujući da će postati nešto drugo. Zajednički imenitelj za sve one koji su upisali razne književnosti, antropologije, fagote, konzervacije, filozofije, vajarstva, etnologije i istorije umetnosti u Srbiji. Mladom entuzijasti, budućem diplomiranom kurcu sa gomilama nepraktičnog i beskorisnog znanja, već na sredini školovanja postane jasno da nema ništa od iluzije da je on izabrani i da će pomerati svetske okvire svojim nadzemaljskim idejama i talentima i da se čovečanstvo neće usrati od sreće što se baš on rodio. Nakon ove spoznaje, postepeno i gradacijski, entuzijazam naivnog junoše počinje da se kruni, a najniži nivo dostiže u trenutku u kom na papiru ugleda sopstveno, krasnopisom ispisano, ime. Ovo je idealan trenutak da mali veseljak nauči i drugu najvažniju lekciju o starom govedu životu-nešto mora i da se jede. Jebiga. Svestan neupotrebljivosti talenata i znanja koje poseduje, konačno mu se, nakon godina potiskivanja, jasno javlja pitanje: I? Šta sad? U tom, presudnom trenutku, nekolicina srećnika uspe da ostvari srpski vekovni ideal: plata iz budžeta-osmica-sindikat-topli obrok. Drugi deo se najčešće odlučuje za prekvalifikaciju i postaje, šta god: radnik na trafici, menadžer, majka, monter PVC stolarije ili Srbin na kruzeru na primer. Treći se odluče za kompromis: uzmi Klimte štafelaj u ruke, put pod noge pa lepo u Buljaricama crtaj portrete debele dece ili pejzaže sa ovcama pokraj Morave pored tezge sa američkim krofnicama i kostimiranog Sunđer Boba koji ti je možda i kolega samo ga ne prepoznaješ. A oni četvrti, najžilaviji, ostaju beskompromisni i dosledni velikom Sebi pa hrabro odlučuju da nastave da žive kod roditelja, sede u zaprloženoj sobi sa krdžom među prstima, veltšmercom u guzici i šalju sonete na pesničke konkurse gde nagradu neće osvojiti oni nego Matija Bećković. Ponovo.
-Ohoho i diplomirani kurac među kandidatima. Baš lepo. Vidim piše: engleski-služim se. Znate li još neki jezik možda? -Da. Staroslovenski i sve njegove redakcije. Na crkvenoslovenskom umem i da pevam! -Heh. Imate li neki hobi možda? -Da. Pišem pripovetke i crtice. -Uuu. Baš lepo. -I pravim lampe od papira! -Njaaao kako kreativno. A da li biste vi, onako, rekli za sebe da ste komunikativni? -Pa, znate kako, ako ljudsku komunikaciju shvatite kao dodir dve čestice u praznini koje će samo preko tog dodira osetiti bilo onoga što su Stari zvali večna vatra, onda svakako. -Mmh, mmh, vrlo zanimljiva priča. Vrlo. Nego mislila sam više ’nako da l’ možda ne ćutite u društvu... Al dobro sad . A sigurno volite da radite sa ljudima čim ste se prijavili na ovaj konkurs. M? -U kom smislu sa ljudima? Čovek kao deo celine ili pojedinac kao svet za sebe? -Pa kako ću misliti?! Čovek, ko čovek, brate! -Eh moja gospođo, šta je čovjek, a mora bit čovjek, t -Sledeći! -Čьto?