Prvo što se pomisli kada se spusti slušalica Olji Bećković, posle 20 sekundi blatnjenja gostiju i iskazivanja nezadovoljstva svojim životom.
Olja: Dobro veče, izvolite. Random lik: Dobro veče, ja bih samo hteo da kažem jedan utisak. Vi gospodine Dinkiću ste lopov, kako vas nije ramota da tako kradete i lažete ovaj jadan narod, kad ću ja dobiti moje novce, meni deca spavaju na slami jer nemam para da ima kupim krevet, nemam platu pa su mi isekli struju, deca jadna uče pod svećom, ja nemam posao već 5 godina a žena mi je opet u drugom stanju! Pa kako vi mislite da ja živim, majku vam lopovsku. I da, da znate, neću glasati za vas! --------- Random lik (u sebi): E nek' sam im rek'o.
Osećaj koji se javlja dok u trenutcima najlepšeg sna zazvoni telefon. Pri tome telefon se nalazi na polici 2 metra iznad glave. Dovoljno blizu da se zvuk ne može ignorisati, a dovoljno daleko da se za javljanje mora ustati i ispružiti kako bi se električno zvonilo uhvatilo i ugasio.
Javlja se hamletovska dilema: ustati i rasaniti se otkrivanjem toplog pokrivača i istezanjem do police, ili ležati i postepeno se rasaniti uz iritirajući zvuk.
Grupa ljudi, najčešće porodica, čiji članovi nikad nemaju pojma o kretanju i životu ostalih članova. Jednostavno rečeno rasulo.
A: Zdravo Pero, kako si, kako tvoji? P: Ma ja sam dobro, a moji su,...., ma ne znam gde su. A: Pa šta rade, čim se bave, oće li navraćati na slavu? P: E jbm li ga, to moraš sa njima da vidiš ćaleta sam video pre 2 dana u kafani, kevu prošle nedelje kad sam išao po pare, a buraz mi je poslao poruku pre mesec dana da je živ. A: E blago vama, vi ste k`o bugarska skupština..
Kada nekome posao ne ide iz veoma očiglednih razloga.
A: I, jel Stevo namestio neki biznis sa prodajom prasećeg mesa u Bosni? B: Ma da, sigurno! Otisao u muslimansko selo da prodaje prasiće! Pravi biznis k`o McDonalds u Iraku..