Znam, za početak bi valjalo odgonetnuti tu večnu misteriju ljudske duše. Pa možda neki drugi put. Nije problem u rečima, one se uglavnom slažu same od sebe. Problem je u meni. Isuviše sam pas.
No kako ne bih dužio dalje i stavljao na probu vaše strpljenje, izneću čitavu problematiku ukratko. Dešava se, mada se tendencijom stalnog opadanja, da ljudi reke premošćuju na tuđe vodenice, a da svoje ostavljaju beu kapi vode. I jednostavno rečeno, ne vidim racionalniji, a ujedno i luđi odgovor od te davno zapostavljene čovečnosti. Naravno, ako se među vama krije neki zametak poblesavelog pisca, pa nije zgoreg da to poštenije objasnite.
-Nisam razumeo. Prevarila te je. On je ostavio, ona se razbolela ubrzo nakon toga. Ti si prodao svoja kola, kako bi platio njeno lečenje. Ozdravila je, pa se opet pomirila sa njim. I ti nalaziš opravdanje za to? Zašto?
-Zato što sam čovek.
Veoma očigledno. Bez ikakve potrebe za daljim pojašnjavanjem, bez zapitkivanja i suvišnih komentara.
- Znači, pala sam?
- Zar to nije jasno kao dan?
´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´
- Jasno je kao dan da neću u drugo kolo!
SK 2016
To je kao kad pišeš sastav iz srpskog, okrenes stranu i nastavis da pises o onome o čemu si i do tada pisao. Koristi se da se ukaže "novi" početak, ali se uglavnom svodi na ono staro, početak je samo jedan.
Dobije neko keca i prvo sto kaže kevi kao opravdanje je: "Od sutra, kevo, okrećem novi list i počinjem da učim."
Naravno, sutra nece učiti, samo se tako kaže, kolko da se malo slegne situacija, onda je opet ono staro.
Neko ko ipak dođe nakon dugog čekanja.
- Si karo?
- Jesam. I to Mariju.
- Sereš? Ona se udala valjda?
- Jeste. Ali rekao sam ti da će ona biti moj Vojvoda.
SlengKup2016
Kada se setimo stvari koje smo radili u mladosti,vecina nas se pita da li nam je to stvarno i trebalo?!?!?
-Da li sam stvarno trebao toliko da pijem i budem se po kanalima?!
-Da li sam trebala da izgubim nevinost s njim?!
-Da li sam stvarno trebao da razbijem njusku onom debilu sto mi je opsovao kevu?!
-Da li sam stvarno trebala da se jebem s onim matorim?!
-Da li sam stvarno trebao da ubijem komsijinog kera caletovom vazdusnom puskom?!
-Da li mi je stvarno trebalo da toliko bezim sa casova i padnem godinu?!
-Da li mi je stvarno trebalo da se toliko svadjam sa mamom?!
-Da li mi je stvarno trebalo da pocnem da pusim u 7. razredu?!
Naravno,u sadasnjim godinama i sa gomilom zivotnog iskustva odgovor je sledeci:"Ma jednom se zivi..."
A zakljucak je u vecini slucajeva :"Mladost - Ludost..."
Ali avaj:
Ko hoce nesto da ucini - nadje nacin.Ko nece nista da ucini - nadje opravdanje.
Lud je samo onaj cija se ludost ne poklapa sa ludoscu vecine.
jednomesečni a srednjekoštajući tretman velike većine sređene i polusređene žene današnjice. zaraza se pojavila u krugovima plavokosih ali je brzo napredovala i osvojila i crnofarbane kao i crvenokose. aplikacija na noktima je vise nego poželjna ukoliko se opredelite za tretman, a pranje sudova bez gumenih rukavica nepreporučljivo. savetuje se da uletite u krugove onih koji imaju "puno zakazanog" jer je kvalitet onih sa luftom u radnom vremenu pod velikim ?. preporuka: razboleti drugaricu i uvući se na u njen termin.
ukoliko vas muž ili sa vama živeći dečko pita zašto su sudovi prljavi, vi kao iz rukava sunete opravdanje koje je i više nego shvatljivo dotičnom:
- kakvi sudovi, pa išla sam na nokte!
e sad, pravo na ovaj izgovor dolazi u stanje polemike ukoliko imate cimerku...
Ne, ovo nije zenomrzacka definicija...
Ponekad se zapitam da li su zene normalne,zato sto reakcije,koje posmatram kod svoje,a i drugih zenskih osoba,koje poznajem,ne prestaju da me iznenadjuju.Primera ima jako puno,ali bih pomenuo samo neke....
Desava se da zene ubace u ves masinu neku krpicu koja im ofarba ostatak stvari....onda im je svaki djavo kriv,muskarac,pod obavezno i to je fantastican razlog da upropaste ostatak dana.
Ako slucajno planirate da krecite stan,onda tesko vama,jer vas ceka beskrajno biranje boja,uklapanje sa namestajem...sve da bi se kasnije,odlucile za obicnu belu boju.
Odlazak u bilo koju prodavnicu,ili hipermarket,tesko da muskarcu moze biti zadovoljstvo,ali kada vidim svoju zenu kako kopa po rafovima sa gacama i kojekavim krpicama i ima potrebu da svaki predmet opipa,detaljno predleda,a uopste nema nameru da bilo sta kupi....dodje mi da je udavim,pa da robijam srecan!
Verovatno sam glupi muskarac,ali zene ne mogu da shvatim!Ponekad mi se cini da postoje samo da bi nas nervirale i kidale nam zivce.Jeste da se bave kucom i decom,ali to nije opravdanje.Ono oko cega se najradije svadjaju su gluposti i sitnice,koje nijednom,normalnom ,muskarcu nisu bitne.......
Najčešća kuhinjska radnja sveže zaljubljenoh bračnog para(načuo sam da i to još uvek može da se pronađe). Sve počinje njenim bezazlenim muvanjem po kuhinji i bezuspešnim pokušajima da sačini nešto to bi moglo da liči na ručak. Posle pola sata mučenja bez uspeha poziva svoju ružniju polovinu u pomoć noseći samo kecelju i štikle 12 cm visine. Naravno sam prizor kod muškarca otvara zabranjene fantazije o komšiki Mici sa 2 sprata i stoni penis je neminovan. Astal za tili čas postaje mesto divljeg stoni penisa, muškarac srećan što je ispunio još jednu od svojih fantazija ali u istom i nesrećan što je posle takvog performansa svoje drage morao da ćutke da izede još jedan u nizu katastrašnih obroka, žena što je pronašla opravdanje za još jedan propali ručak...
I tako su živeli su srećno do kraja života!
Opravdanje zašto si se zaljubio baš u tu devojku, kad si mogao u životu proći i mnogo bolje. Zašto nisi uzeo Onu što joj ćale ima privatnu firmu i dva stana u BG, ili Onu što joj je majka poslanik u Skupštini. A možda, samo možda, da si se stvarno potrudio mogao si i Onu što joj je deda Vladika crkveni.
Ne, ti si izabrao baš Nju, stidljivicu koja nije mogla ni ime da ti kaže pola sata. Ćerku nezaposlenog bravara, podstanara u tuđem stanu, sa trojicom starije braće. Pristao si i da te njena braća isprebijaju jer se muvaš sa njom, pristao si i da ne praviš svadbu, pristao si i fakultet da završiš pre venčanja.
Pristao bi i na više, na sve, samo da svakog dana gledaš zvezde u njenim očima dok ti se smeši. Tu pamet ne bira. I ne treba da bira.
Retorička balega iz kategorije Okrivi tehniku, koju je verovatno svako od nas barem 11586 puta servirao drugoj strani kao objašnjenje sleš opravdanje za sopstveno kašnjenje, nepojavljivanje u dogovorenom/naznačenom terminu i, uopšte, bilo koji vid vremenskog ispaljivanja iste u onim relativno ranojutarnjim časovima, u srpskom narodu tako omraženim te popularno etiketiranim #sabajle. Floskuletina naivno-optimistične spoljašnjosti, koja umnogome računa na izvestan deficit ili, čak, totalitarno odsustvo moždanih ćelija u ciljanog subjekta, koji, pak, ukoliko i sâm nije autistični australopitekus, TO svakako misli za ovog prvog. Konačno - besramnim bezobrazlukom garnirana fraza koja najviše primene (i uspomena, kacmo već kod toga) evocira iz prepodnevnih školskih smena, vikend-treninga kod Galeta u FK Bežanija (Lavovi, lavovi, najjači smo najjači!) i ispita iz Istorije Pijanizma kod onog ljigavog pedera, jeb'o te SANU u usta te jeb'o, pičko matora! 1, 2, 3, 4, 5, 6...ok sam, ok sam...
- Markoviću, je l' se sad dolazi na čas, a?!
- Izvin'te, nastavnice, nije mi zvonio alarm, xexexe...
- Sedi, jedan, xexexe!
•••
- E, šefe, izvinjavajte, nije mi zvonio alarm...
- Već peti put ovog meseca, kolega?? Hmm, interesantno...Pa, kolega, ili ćete u najskorijem mogućem roku nabaviti novi budilnik, ili ću vam ja lično omogućiti da vam svako jutro u bližoj budućnosti bude prilika da se duže ispavate, ako me razumete...
•••
28 juni 1389 god., 12:34
- Jao, jadna, hude sam ti sreće! Da se, jadna, za zelen bor 'vatim i on bi se zelen osu...
- E, devojčice? Izvini, oouvaj...Je l' ovde bitka već gotova, a?
- Jeste, plemeniti viteže. Još pre mnogo sati, plemeniti viteže...
- Ništa. Ajd' uzdrav...
- A kako se ti zoveš, gospodaru?
- Jes', pa da posle blatiš dobro ime Brankovi...Mislim - nije mi zvonio. Alarm, tojest. Ma, više ništa ne kupujem kod Arnauta, ovoga mi krsta...