„ne da kurva“

Moto, mantra i lajtmotiv dana obilježenog širokim spektrom iritacije i radijalnim neprijateljstvom prema svemu oko sebe; dana koji razvija svoju kolotečinu kao mrežu, kao ljepljivo tijesto, kao bodljikavu žicu oko logora, kao fabulu rasu sa predvidljivim epilogom.

Jesmo li loše sanjali? Nevažno, loše smo se probudili. Na put kojim se rjeđe ide ni danas se ne polazi, kosopadom preko lica i plazma-cvikerima skrivaš pogled svoj da ne gledaš ono što već znaš i da te ne vide stvari koje već isuviše dobro poznaješ, slušalicama ugrađuješ još jednu ciglu u zid koji treba da spriječi prodiranje njihovog svijeta u tvoj, uključuješ muziku za hodanje, muziku za bježanje, kapuljačom upotpunjuješ utisak svima preočitog maskiranja. Pitaš se da li će te prije udariti auto, jer te mrzi okretati se za čitavih 90 stepeni svaki put kad prelaziš ulicu, ili će te uhapsiti zbog te terorističke kostimografije, sa sve kablovima koje vise. Nevažno. Promjene su uvijek dobrodošle.

Kao u stranom gradu, od nepoznatih ti se pričinjavaju poznati, ali sad ne jer ih podsvjesno želiš sresti, nego jer ih svjesno želiš mimoići. Jer ovaj previše poznati grad treba učiniti stranim, ako se već odstraniti ne može. Mimikrija čini svoje, donekle. Prokleto neizbježne olfaktivne senzacije kvare sveukupno odvajanje, ali zvuk je isključen, a pogled ograničeniji nego kod konja s naočnjacima. Ipak, postignuti efekat je potpuno drugačiji. Takav sužen i fokusiran vizus nameće upravo ono izbjegavano: pogled u samog sebe.

I, srušen je napor i cilj čitavog tog autofobičnog dana: kako od sebe pobjeći, kako ne sresti sebe na čitavom tom putu, jer je to uzrok koji sve pokreće ali i posljedica koja se ne može izbjeći. Ono što vidiš je ionako ono što znaš.

A ono što ti znaš jeste da je ono što ti jesi preslabo da se odupre.
Sunce, muzika i hodanje čine svoje. Već se znojiš pod kapuljačom, već te svrbi sva ta kosa na licu, već ti je naporno buljenje u asfalt. Usporavaš korak. Vidiš ljude. Skidaš sluške. „E, gdje si, Nešo? Ćao-ćao. Ovo-ono.“ Hmm, šta ima u izlozima? Haljinica za Novu godinu! Da, to je ta! Vidi, i moj odraz (popravljanje kose). Sretoh se. Sunce sija. Najsvjetliji dan. Jebem ti karakter ovakav nikakav.
LULullaby · 14. dec 2010.💬 15

Može i hoće, znamo to obojica, al' se ipak nadamo da će sve proći u najboljem redu.

-Znači 100% si siguran da je ovo cveće dobro osušeno, znaš i sam da ćemo otići u peršun sa mozgom ako nije!
-Batice provereno, ne može da omane!

-Amnjavhnkaekgeal.
-Haheamvlejavijasgfe!
SKskytalker · 26. maj 2012.💬 2

Nešto što su stariji ljudi govorili mladima u drugoj polovini dvadesetog veka u nadi da će, kada im potomci završe škole i fakultete, izbeći fizički rad kakav su oni radili, samo što se nisu nadali da će doći ovakvo vreme.

- Ćale, sećaš li se , kako si mi pre govorio "Uči sine da ne bi radio".
-Sećam se sine, naravno da se sećam.
-E pa želja ti se ispunila.
-Kako sine?
-Pa učio sam i završio sam fakultet, i sada ne radim, jer nema posla tata!
PDPersonal_Dzidzus · 2. okt 2012.💬 2

Nova generacija rekreativaca. Čuli negde da je taj sport zdrav i da se ribe lože i to. Još neoprana treša se presijava, na nogama brze patike iz najnovije kolekcije. To se sada nosi. Za tike prikačen neki kabl – broji korake, kilometražu, otkucaje srca, period od poslednjeg snošaja i predviđa budućnost. Haj-tek mp184 plejer zadenut za pojas, sluške u ušima, trešti 200 na sat. Njegov tempo trčanja je, međutim, skromniji – to je Dejo-Savićević-ulazi-na-teren-tempo.

Izgleda kao da je preuzeo kompletnu odeću sa neke lutke u Delta sitiju. Taj autfit i prateća oprema vrede više nego tvoje životno osiguranje.

- Vidi onog šabalalu, ‘leba ti… Nije skinuo ni cenu sa patika.
- Ma je l’ on to trči?
- Ne verujem. Izgleda da žuri da zauzme mesto u Braunu, znaš da utorkom puštaju dizel.
- More trči, lola, trči, vidiš da ima i znojnicu jeboteotac…
OXOx · 17. maj 2011.💬 8

Ovaj izraz se upotrebljava dvojako, u teoriji i u praksi.

U teoriji kada želimo nekome da stavimo do znanja da se ne ustručava,već da uradi, kaže nešto slobodno, bez bojazni od sankcija.

U praksi se ovaj vid slobode može videti u brojnim filmovima i serijama gde se glavni i sporedni likovi pri ulasku u kuću ne izuvaju, gacaju prljavim cipelama po novom tepihu, bodu štiklama tepih i parket, pa se čak i tako obuveni bace na krevet i po istom skaču, za šta bi vam svaka domaćica oči kašikom iskopala.

СРСрна · 5. mar 2011.💬 7

Kaže se kada je istina teška da se prevali preko usta ali zato sa samoobmanom ide lako.

- Je l' ti se buraz ikada našao u životu? Sad ste obojica zreli ljudi.
- Kako to misliš?.
- Pamtim da te lemao i ismevao.
- Ne mogu da kažem, čestitao mi je kada sam dobio sina, posle za ćerke ništa...roditeljima je čestitao svaku novu godinu ali...
-...si ih ti od svoje plate izdržavao, lečio i na kraju sahranio.
- Ne mogu da kažem, plakao je preko skajpa.
GRGranon · 14. dec 2022.💬 2

Lik koji je umislio da je duhovit zbog toga što je čuo par viceva a od toga nekoliko njih i zapamtio pa ih sad prepričava kad god stigne. Karakteristike su mu još i izuzetno glupi vicevi, to što se smeje na početku, sredini, pretposlednjoj rečenici i kraju vica koji upravo on priča i naravno njegov smeh nadjačava smeh ostalih prisutnih osoba a neretko je to posledica toga što se niko drugi i ne smeje.

Lik koji ne zna da priča viceve:... i onda Mujo kaže njemu, hahahahaha, kaže mu... hahahaha pa to uopšte nisu moje naočare HAHAHAHA (gromoglasan smeh).
Prisutni mučenici: (muk)
STStrajaKg · 20. okt 2010.💬 2
prethodnijoš rezultata