Nekada davno, u neka srećnija vremena, pre raznih lorazepama i bensedina, pre bljutavih tekila i absenta ovo je bio lek za svaki duševni bol i melem za sve vrste emotivnih ožiljaka. Ovo nije obična porudžbina u kafanama poput putničkog ili piva. Ne, ovo je kafanska svetinja koja se naručuje sa određenom dozom sete u glasu. Čovek koji sedi sam za stolom i konzumira vinjak i kiselu nikad neće biti alkos. Niko se neće usuditi ni da pomisli tako nešto. On će uvek biti mučenik ili boem. Čovek kojeg je napustila ljubav, porodica, prijatelji... Napustila ga je sreća. Sedi sam i pije. Nekad pusti suzu uz neku pesmu, koja se čuje sa starog radija i jedino tada promrmlja nešto u bradu tako da ga niko ne razume sem konobara koji odmah pojačava radio. Vremena se menjaju, pa tako i običaji. Duša se leči kod psihijatra, a kafane vise nisu in pored raznih diskoteka i ostalih rupa, a oni malobrojni koji su ostali verni kafani i svim njenim vrednostima, ostali su isto tako i sa praznim džepovima, pa ne mogu da zadovolje punu terapiju sa kiselom već samo konzumiraju vinjak. Jebi ga.
- Eno ga Žare. Ajde da sednemo kod njega. - Gde si pošo? Je l' čuješ koja pesma gruva? - Dva galeba bela. Pa šta s tim? - Šta s tim?! A šta pije? - Vinjak i kiselu. - Šutnula ga je Maja, moronu jedan ograničeni. Imaš sporo paljenje ko jugo u februaru. - Šta da radim, stao mi mozak. Pa, ajmo da ga oraspoložimo malo. - Ne trebamo njemu mi sad. Vinjak i kisela su dovoljni.
Opšte je poznata činjenica da čovek menja svoju svest u potpunosti nekoliko trenutaka posle davljenja pevca. Ne znam zašto je to tako, verovatno napaljenost utiče u velikoj meri na određene delove mozga, ima i naučno objašnjenje ali ko će da gugla sad. U svakom slučaju, posle prskanja, sve ambicije, želje, namere, tuga, sreća, optimizam i sl. nestaju. To često može biti od velike pomoći u situacijama kada treba doneti tešku odluku, jer kad je donja glava bistra i gornja je bistra. Sve u svemu, drkanje resetuje mozak u početno stanje i pomaže da se situacija sagleda objektivno i sprečava radnje koje bi navele na žaljenje u nekom bližem/daljem budućem vremenu.
- Torima, jesi li očistio godinu više? - Hteo sam, rešio sam da se pošteno bacim na knjigu pre par dana, ali onda sam u'vatio da šamaram majmuna i... Znaš i sam kako je... __________________________________________________________________________ - Brate, juče sam hteo da umrem, znaš koliko mi je malo falilo da pozovem Anu i pitam da se pomirimo, napala me neka nostalgija... - I jel' si je stvarno zvao posle onoga? - Jok, resetovao sam se i shvatio da je ona ipak jedna obična fukara.
Kost, meso, krv, koža. Vrela glava, ladno pivo. Snovi, želje, realnost, beton, opet krv. Dizanje i pad. Od početka do sada. Od rošula preko bicikla, kola pa do kamiona, žene, posla, foruma, opet ladnog piva. Kafana, lome se čaše. Muzika, probijaju se opne. Festival, piju se droge. Paklica na trafici, burek u pekari, šverc u busu, jebanje u jebenim kolima. Mladost. Sirova snaga, upornost, tvrda glava i još tvrđi zid. Mamurno jutro, vrele noći. Devojke. Plavuše, crnke, brinete, šatirane fukse. Nedostižne crvenokose boginje. Očaj, sreća, rakija, infuzija. Demonstracije, nasilje, haos, red, mir. Ocene, jebene ocene. Trzanje po srednjoj. Ekskurzije, lepljive sobe, srča. Faks. Kolege, koleginice, prva sezonska šljaka. Šećer, šesto tona, dvanaest sati. Keš. Provod, kible, sranje. Ljubav. Šetnje, poljubci, veza, brak. Vukajlija, registracija, prijava, Autor.
Pesma u izvedbi Šabana Šaulića sa njegovog albuma iz 1981. godine, Meni Je S Tobom Sreća Obećana. Muziku i tekst napisao je Rade Vučković.
Sinopsis:
Uspostavivši u prvoj strofi i refrenu da ga more tuge zato što više nisu zajedno, Šaban, ogorčen, u drugoj stanci dovodi pod upitnik Snežanino obrazovanje, insinuirajući da su joj nepoznati neki osnovni zakoni fizike. To omalovaženje bi trebalo da je upozori da njegovo izvinjenje u trećoj strofi za slično prejašnje ponašanje možda ne znači mnogo, jer će, ako se veza ponovo uspostavi, ciklus zlostavljana samo da se nastavi.
Kurava, buraz. Kurava. Skoro čitava Velika Mionica prešla pr'o nje. A o Maloj da ne pričam. E, sad si ti na redu. Poslednji, ali njoj ne manje bitan. A ni više.
A ti slušaj mene. Begaj! Begaj od nje dok si na vrijeme. Nisi je jeba' još? To je dobro! Ne jedi se! Dobro, jesi jedini, ali to ti je sreća. Mog'o si kakvu boleštinu da navučeš, pa da te peče kad pišaš.
Znam ja. Iz iskustva. Zato ti ovako slikovito objašnjavam da se skloniš. Ne skloniš, reči joj da ti je varenika na šporet, trk doma i ugasi telefon.
I pričaj dalje, molim te. Spasi muka nekog jadnika. Prosvijetli ga.