Lik koji na bazenu, dok svi ortaci normalno snimaju ribe, komentariše muškarce i uporno tvrdi da nije gej.
Lik 1 - Vidi ovu u crnom kupaćem, znaš ko je kara? Lik 2 - Ma pazi Maju Pamelu... kolka sisaaa... Bilede(r) - Vidi malog Stevu što se stego... al uradio ruku majke mu ga... pije nešto sto posto... Lik 1 - Jebo te Steva...
Predlog koji se čuje s vremena na vreme kad društvo primeti dežurnog smarača kako im se približava. Retko se praktikuje doduše, najčešće ljudi stvarno i odu kući.
- Jao, eno ga pijani Mića, sad će da dođe ovamo da nas davi, aj se pravimo da idemo kući pa se vratimo kad ode?
Logično rešenje nezadovoljne žene veličinom spolovila jebača prolaznika koji objašnjava da su mu uši velike zbog preteranog i čestog izvlačenja istih u detinjstvu.
Obeležen si za vijek i vjekova. Zalepljena ti je etiketa na sred čela po kojoj će te ljudi prepoznavati širom sveta. Čak i kad ne budeš kriv, prst optužbe će biti uperen ka tebi kao glavnom i odgovornom za sve nedaće i neprilike, jer je narodu željan pravde i pronalaženja nekoga za okriviti, ali narod nema vremena da traži novog krivca, pa će se okrenuti starom. A to si, pogađaš, ti. I ma koliko se trudio da se pokažeš u novom ruhu, negativna aura koju si ranije stekao će ti konstantno visiti nad glavom, ne dozvoljavajući ti da se oslobodiš dosadnih duhova prošlosti.
Saša Popović: Lukas, daj malo kokaina, da se smirim pred emisiju. Coa Lukas: Jedi govna Sale, znaš da sam prestao odavno sa tim sranjima. Džej: Ne seri tebra, ciba nam loma lobe da podmažemo otvore. Lukas: Kažem vam, prestao sam da se radim tim sranjem. Nada Topčagić: Aha, imaš nešto jače? Može, uz vinjau će odlično da ide. Lukas: KOJI VAM JE KURAC, JEBENO NEMAM JEBENI KOKAIN! Lepa Brena: Kakva je ovo galama? Saša: Šmrkas ostao bez zaliha, krizira. Džej: Ma kurac ostao bez zaliha, nego čuva sve za sebe, štekara. Lukas: E, naduvate mi se kare svi. Jeste, ne dam, hoću sve sam da pošmrčem, nikome ne dam ništa! Ništa! Crknite strejteri!
Moto mnogočlanih porodica romulanske nacionalnosti koje žive od prosajčenja i srodnih delatnosti.
-Vinetu, ti stojiš levo od banke, čim se skinu sa bankomata da nalete na tebe. Sandokan će preko puta, ako krenu preko pešačkog, pošto brzo raste jebem ga u usta, neka uzme onu štaku što smo je juče navatali i nek glumi da je bangav. Sabina s bebu neka sedne desno, kod kafanu, ako se okrenu prema centar. Akila i Ali nek obilaze kafići u centar, a Mirela i Dominik oni pored reku. Đontra i Admir nek uzmu konjče i kola da skupljaju gvožđe od vrata do vrata, kad padne mrak neka vide da l' mož se odšrafi onaj gvozdeni mostić kod malu reku. Tarzane ti ko najstariji i najači si zadužen da pružaš zaštitu i skupljaš pazar, javljaj mi na mobilni svakih pola sata kod Zokija kako je stanje. 'El jasno? -A tato, ako nam opet nude da nas vode u pekaru umesto pare? -Nek si nabiju kurve kiflu u mindžu! Na izvršenje! Murš!
Nešto kasnije u lokalnom ugostiteljskom objektu:
-O gos'n Tajsone, kako ste? Izvolte, izvolte! -Ma ne valja gazda Zoki, loše, loše...gadno vreme došlo... -Eh da, vala baš, al' šta ćete...Uobičajeno mesto? -A-ha. Imaš upaljač? -Da, naravno. A vaši su svi dobro? Devet komada, jedno drugom do ušiju, tako? -Jes', jes' dobri su svi...Daj mi duplu ljutu i stavi crevca na žar. -Važno je da su živi i zdravi. Deca su najveće bogatstvo. Srećan ste vi čovek. Odma stiže! -E to si dobro reko! I pojačaj deder malo Ljubu, života ti. Ako on smeta njenom ocu, meni ne smeta malo glasnije.
Epitet bivšeg "ratnika", koji se svojim unucima, deci i prijateljima lažno hvali svojim velikim učešćem u antifašističkoj borbi. Primenljivo i na mnoge "uskoke", koji su u rat (na strani pobednika) ušli kada su se završne borbe već privodile kraju, a potom na ime "herojstava" izdejstvovali silne privilegije (više stanova u centru Beograda, dobro zaposlenje za decu,...).
Deda: Kad su Švabe mog oca poterale u zarobljeništvo u Šafhauzen, njemu je u kući ostalo puno ručnih bombi. Jedne noći, moja mati je zaspala, ja se išunjam, uzmem dve bombe, odem do kasarne i bacim ih. Ubijem 10 švapskih vojnika. Naravno, kao mlad, ja pobegnem lako, ali su Nemci bili besni, hteli za osvetu da streljaju 1000 ljudi iz celog sreza. Kad sam ja to čuo, išunjam se do mesta gde su ih zarobili i oslobodim, pa svi pobegnemo u šumu kod naših...
Unuk: Partizana ili četnika?
Deda: Šta? Ja, ovaj... (misli: jaoj, šta je danas ono popularnije!?)
Baba: Milorade, daj der, molim te, ne seri. Ti si imao 7 godina kad je počela okupacija, a 11 kad se završila. Tvoj otac nije otišao u zarobljeništvo kao ratnik, nego što su mu Švabe našle bombe kojima je pecao, pa su ga poterale u Banat da bere pšenicu. Naravno, bombe su mu odmah konfiskovali. A to za Šafhauzen što je rekao, sine, to je mesto u kome živi tvoj stric u Švajcarskoj, odakle je dedi poslao sat za 70. rođendan. Tvoj deda je učestvovao u ratu samo toliko što je jednom otišao da krade trešnje od nekog komšije, naleteo je na nemačku kolonu vojnika, pa mu je komandant rekao "curik!", da briše kući. I pobegao je.
Vest koja se neizostavno ponavlja u srpskim medijima svakog avgusta od 1990. do danas.
Naravno, školska godina je uvek počinjala na vreme, bez obzira da li je povećanja bilo ili ne. U poslednjih desetak godina, ustalila se i fraza, koja se odnosi i na više granskih sindikata: "Najavljuje se vruća sindikalna jesen".
Izraz koji se koristi za neki bend, za neko prijateljsto ili pak neku grupu. Označava da su se gorenavedeni raspali (razišli) bez ikakvog razloga, sa puno sukoba, svako na svoju stranu.
Mile: Jesi čuo? Onaj bend SOAD se razišo. Zoki: Da s' ti meni živ i zdrav, oni su se raspali ko' Jugoslavije pre 5 godina. Eno ih oped zajedno. -------------------------------------------------------------------------------------- Roki: Jao bre vidi onog Dokija narkomančinu na šta liči! Boki: Ma bre taj ti se raspada ko' Jugoslavija!