U mojoj glavi živi jedan drvodelja. Pravi najdivnije lukove i drvene pregrade, rezbari neverovatne ukrase i dekoracije, a ume i da izveze pravu čipku od drvenih letvica da padneš na dupe od divljenja.
U mojoj glavi živi jedan kuvar. Kuva fantastična jela i sprema lepe kolače. Kad on nešto skuva ili ispeče, prosto ti dođe da samo gledaš i ništa ne diraš koliko lepo izgleda.
U mojoj glavi živi i jedan zidar, njegove su kule legendarne, a vitki stubovi se penju do nebesa. Građevine su mu tanane i prozračne kao da ih je pauk ispleo.
Tu živi i jedan talentovani slikar, on i još par umetnika dele studio koji su im drvodelja i zidar napravili. Odmah pored njih su i učitelj, tesar, pekar, advokat i sudija. Sa druge strane ulice živi jedan stari policajac, ali on je već pred penzijom i samo se smeška ostalima, a nikad ne viče. Pored policajca stanuje i jedna devojka, pojma nemam odakle ona tu. Samo se doselila jednog dana i ne mrda odatle. Ima punu baštu predivnog cveća.
Na samom kraju sela živi jedan vojnik pacifista, nekad je bio ambiciozan i mlad, a sad mu je samo ostala navika da ujutro porani, uradi nekoliko vežbica i pozdravi državnu zastavu. Dalje od njega, u šumici pored sela, žive par pustinjaka i dva monaha, ali oni su sasvim otkačeni i ne dolaze često u selo. Samo svrate kad je seoska slava ili neko drugo veselje.
Ja samo ponekad pozovem nekog od njih koji mi je potreban da mi pomogne. Ne umem baš da budem vešt kao oni, ali sklepam dobru drvenu klupu, sazidam čvrst ravan zid, skuvam par finih jela, nacrtam ponešto, napišem neki tekst, posadim cvetić ili voćku. Poranim samo subotom, ali ne radim vežbe jer sam len. Ponekad se i otkačim baš kao ona četvorica iz šume, ali to ne radim prečesto. Ne bih da ispadne da sam lud.
Nešto sam načuo ovih dana da se sprema svadba. Udaje se ona devojka što voli cveće za onog mladog vojnika pacifistu. Bojim se da ću morati pozvati i nekog lekara da se doseli, trebaće mi nešto protiv glavobolje...
-To joj je prva ozbiljna veza. On joj je, u neku ruku, prvi. -Ma daj....vucarala se...prošla kroz mnoge ruke. -Ali ovog proglasila za ozbiljnu vezu. Naseo, majmun! -Majmunčina iz prve ruke.
Naš profa danas sav bitan i nostalgičan: - Eh, kolege, nekad sam i ja bio mlad i ambiziocan kao vi i hteo sam da kupim jahtu. Ali nisam, jer troši dva viskija u sekundi.
On samo jede, prdi, piša i sere. Gleda tv, ili bleji na netu, ako ga ne mrzi. Jebe kada mora. I ako mora. Nolajfer par ekselans u suštini. U društvu obično podjebava, pali masu, a onda gleda sa strane i smeje se dok ostatak pravi sranja. Zna da bude jako drzak i da iritira okolinu, ali može da bude i veoma duhovit i da zabavlja tu istu okolinu, ali samo kada hoće.
: Gde si Pero? : Pa, kod kuće, gde bih bio? : Pa, rekao si da se nađemo pre pola sata, čekam te k'o majmun na ovoj kiši! Koji je tebi kurac, brate? : Njaaah, ma, mrzelo me da izlazim, a još više me je mrzelo da te zovem da ti to kažem. : Koji si ti prokleti Garfild! E, sad ću da dođem da te razbijem k'o pičku! : Ne zvoni, vrata su otključana.
Skorašnja istraživanja iz sveg grla upozoravaju da se srpska omladina danas sporazumeva sa u proseku ne više od 200 reči. Tačno kojih ne zna se, ali i oba pomoćna glagola već postaju ugrožena vrsta, pošto se "imati" po značenju polako jednači sa biti (i/ili koriguje u maznuti, skinuti, odraditi), a "biti" se u ontološkom smislu uopšte više i ne dovodi u pitanje, već se, paradoksalno, koristi samo za reanimaciju pluskvamperfekta koji je i u pisanoj reči davno zamro. Dakle, 360 džula.
"I ja brate, bio sam mu maznuo brate ribu, brate..."
Jedan majmun može da razume/proizvede grlom do 120 različitih audio signala, i da ih niže u nedogled sintaktičkih celina.
Havajski jezik ima preko stotinu sinonima za kišu.
Jedan GAVRAN, jeb'o ga Edgar Alan Po, može da broji do 16!
Je li dno skriveno u nekom broju, ili smo ga još davno dotakli...?
Blago morbidan vid ljubavnih igrarija kao plod mašte perverznog muškog uma. Popularni fetiš preko bare, a i šire pa čak i među populacijom gde je procenat katolika i broj katoličkih škola za devojke srazmeran šansama za erekciju na suvo zamišljanjem Gorice Popović dok mlazem vode iz tuša stimuliše svoj oronuli klitoris.
Nakon dobijanja potvrdnog odgovora od strane lepše polovine na svoj predlog o unapređenju veze i razbijanja monotonog seksualnog života, mužjak obučen u crnu šulju sa umetnutom belom svešteničkom kragnom željno išekuje svoju dragu u kariranom dopičnjaku sa belim čarapama do kolena. Ona ne nosi gaće, a ispod košuljice sa kravatom dezena i boje suknje takođe ne nosi brushalter. Pojavljuje se sa perverznom ispovešću i traženjem kazne za svoje bludničenje nakon koje ovaj manijak kreće da brekće i balavi k'o mlad pijetren na prvom bukarenju, diže kockasto suknjiče i spenkuje taman toliko da proceni glasovne mogućnosti svoje učenice za potrebe crkvenog hora. Gejm ouver označavju par erupcija oduševljenja koje prethode završnom brukakeu.
- Jesi zadovoljan? - Jesam, dušo moja. Sledeći put ćemo se igrati Angele Merkel i Tome Nikolića. - Važi, ali varjaču više nećeš da mi guraš u dupe jer ti sa njom spremam poparu! - Dogovoreno.
' Kakav ti je to osip?' ' Nem' pojma..pogledaću na googlu i onako sam tamo pročitao i kako da lečim onu upalu prošli put i pre toga kako da mi prodje alergija na lek što mi je onaj majmun greškom prepisao!'