Najčešći odgovor na poklon primljen povodom neke usluge, dok se u sebi misli:"Zar samo to, đubre jedno". Najrasprostranjeniji na svim mestima. Mi smo nepodmitljiv i nepotkupljiv narod pa zato kažemo: "Hvala, nije trebalo", (tako malo)
„hvala pun tavan“
mesto koje leti ne moze da bude ladno pa da mu je*es mater
Izraz koji se najčešće koristi kada sagovorniku želite da stavite do znanja da bi bilo lepo da zahvalnost za trud koji ste uložili da mu pomognete bude materijalizovana makar nečim tako simboličnim kao što je malo pivo. Može se koristiti i u širokom spektru drugih situacija - od uzrečice i poštapalice pa sve do životne filozofije.
- Brate, hvala ti ovoliko…
- Hm… Bolje malo pivo nego veliko hvala….
- He he, pa ono jes’.
- Pa da…
(muk i neprijatna tišina…)
Sinonim za mozak (um) kod osobe.
- Ajoj, vidi onu malu tamo. Šta kažeš?
- Ljilja kanibalka? Fasada joj dobra ali u tavanu nije čista.
Primer nelogičnost naših karaktera jer ne znamo šta u stavri hoćrmo. S jedne strane- HVALA ŠTO NE PUŠITE, dok s druge strane na svakom koraku bezbroj puta na dan čujemo ili izgovorimo MA NEK MI PUŠI, POPUŠI MI i sično
Biti otvoren za kombinacije, al ne u ovom slučaju.
Školski: Ej, gde si Ana! Da te pitam nešto.
Ana: Eeej, školski, pa kako si? Pitaj.
Školski: Ma, dobro, nego, ti si još sama?
Ana: Jesam.
Školski. Jedan moj prijatelj se interesuje za tebe.
Ana: Hvala, al NE hvala!
Školski: Vidi je. Pa što sad?
Ana: Ako je tvoj prijatelj, znači da visi sa tobom u onoj kafančini.
Školski: Pa šta! Nije to tako loša kafana!
Ana: Ma, šta nije imaju 4 vrste piće: pivo, vino, vinjak i rakiju! Nema ni kafa da se poruči. A i pre neki dan kad sam prolazila tuda, bili su toliko otkinuti da su lajali iz bašte za mnom...
Školski: Kako lajali?
Ana: Av, av, av... Jedan je lik zavijao kao vuk, onaj sa brčinama ko kod Vuka Karadžića.
Školski: Auuu, pa to si bila ti... Pa čuo sam to... Kad si mačka... Jebiga izvini!
Ana: Ma ništa izvini, nego onaj tvoj rođak sa sela, jel još sam?
Naši preci koji su držali do tradicije sramili su se glupog člana porodice i obično su ga zatvarali u podrume, šupe, garaže..... U mom kraju takvi su držani na tavanu.
Na slavi porodice koja poštuje tradiciju svojih predaka...
Posle jela čujem neko škripanje i trčanje po tavanu, pitam
"Izvinte nešto vam trči po tavanu.?"
Domaćin : "Gospodine, nije to ništa, to je naš JednoStavan."
(Ovako je nastala reč, jednostavan, nedovoljno intaligentan.)
Prodavnica pića koja se nalazi na prvom spratu nekog objekta.
nešto što se ne maže na 'leba
X:Hvala
Y: Šta ja imam od tvog hvala, jel se to maže na 'leba?
In cauda venum- iliti, po srpski- u repu je otrov. Jedan od poznatijih klipizama upravo ima tu svrhu- da, nakon vatrenog monologa, prođe kao brzi voz i ostavi autostopera- sagovornika u prašini i zbunjenosti.
''I to mi je hvala što sam 30 godina ostavio u toj kancelariji, što sam spasavao fakture od indonežanskih paukova... Oni sad svi posedali u rukovodstvo,a mene oterali kao kera (mešanca) na biro rada, gde niko neće ni da pogleda nas sa srednjom stručnom spremom... To mi je hvala što smo zajedno gloginje krali na godišnjem odmoru i što sam im čuvao zaleđinu od šumara da ih ne rone tandžarom... E nećemo više tako! Nema više tolerancije ni prema kome! I popnem se na tavan.''