Momenat obnavljanja prećutnih zaveta predaka. Danak duhu tradicije koji bdi nad porodičnim ognjištem generacijama i učvršćivanje armature familijarne sloge, uz obavezan nagoveštaj okrutnosti nemilosrdnog skota-života koji sada, kad prestaje da bude dete, mlađanog vozača vreba iz svakog ugla da na njegovom još glatkom licu ucrta bore. Prvoj vožnji obavezno prethodi očev muški zagrljaj i stisak ruke.
---Montgomeri, Alabama---
- Sine, predajući ti ovaj par ključeva ne predajem ti samo auto. Sa njima ćeš, o Dejvide, danas poneti odgovornost odraslog čoveka i moje puno poverenje. Neću ti govoriti šta da ne radiš, smatram da to već znaš. Imaš šesnaest i svestan sam da ne mogu da te tretiram kao dete. :zagrljaj: Izvoli, sine moj. Vozi pažljivo i učini svog oca ponosnim.
- Budi siguran da hoću, tata.
---Donje Trsište, Srbija---
- Ej, mali, zajebi taj crtani sad! Drž' ove ključeve i odjuri začas po pivo, dok nije došo Živan da pretera crep, nemam šta da iznesem pred čoveka! Desno skroz ti je gas, do njega kočnica, pa cepaj, samo nemoj da pogineš.
- Ali mama kaže da radim domaći... - Pusti ti šta mama kaže i vozi po pivo da te ne uspavam pre vremena.
---Kinšasa, Kongo---
- Sine, dajem ti ove ključeve od...
- Sajle za bicikl.
- Ne, od auta.
- Čale, nemamo auto.
- Naravno da imamo.
- Imali smo kamilu koja je umrla. Nemamo auto.
- Aha! A, u tom slučaju, šta je ovo?
- Dedina slika iz radnog logora. Već smo ovo prolazili.
Rečenica koja odvaja "obrazovanog" i "čuvenijeg" narodnjaka od ostale "neobrazovane mase" narodnjaka. Svaki narodnjak koji misli da je dao umetnosti nešto veliko ima na ovaj način da se proserava sa pratećim bendom.
Mlada zvezda Granda, ispala u trećem krugu (jer je direktni konkurent imao sms podršku privrednog giganta iz Gornjobelobočkog okruga) svoju stečenu slavu koristi tako što, na svadbi Nevene Krstović i Jovana Mirkovića pod šatorom u selu Krševica, ovako komunicira s bendom:
"Grgi, ajde jedan G-mol..."
(Grgi tipne jednu dirku, al ipak sačeka šta će ovaj da se razdere, jer pojma nema šta mu je palo na pamet, nit zna gde je taj mol)
MZG: "Dao, sam joj džak papriku...(Grgi sad shvata i počinje da gusla, MZG klimne glavom i nastavi)...jer nemadoh ništa drugoooooooo..."
Time se MZG distancirao od ostalih i postao je umetnik.
Stvarno, nisu mogli bolje ime da mu daju. I, šta tražimo ovde Frenk i ja? Svako treba da ponekad probudi unutrašnjeg džibera. Odmah mi se svidelo ovo mesto. Vajsmileri svuda oko nas. Možda nemaju dugu kosu i lokvanj ćega ali svakako ispustaju karakteristične krike. Eno je i Džejn, zajahala je šipku. Možda nije engleska plemkinja ali svakako je moldavska boginja Irina.. Čita...upravo me pretresao i pitao da li sam uneo bazuku.Tu je i Winamp DJ pusta Milka Canić remix.Čak i na Fešn Ti VI-ju džangl motivi. Frenki odmah napeo neku. Njene drugarice se raspituju za mene. On ih laže da sam oženjen, aludirajući na činjenicu da bezuspešno muvam jednu ribu 100 god. Urnisala me. Neću jebati.Puk'o sam. Samo napred braćela...moj put se razlikuje večeras.
-Kako ti se sviđa Tarzanija, Zapata? -Do jaja je. Odo' ja do klonje. Serveza radi svoje. Začuđujuće čista klonja. Možda zato što svi bljuju napolju, a kenjaju kući. Prilazi mi dugonoga crnka za glavu viša od de Vita, tj mene. -Mali, imaš možda upaljač? -Ne pušim. To je štetno, znaš. -Kako volim kad muškarac brine o meni. -Ne, ne ...nit sam tvoj muškarac nit' brinem. Samo kurtoazan razgovor vodim. Bolje nego da sam ti rek'o ''Ne'am lajter al' mogu te zapalim' -Kako si duhovit....i mali i sladak. -Durasel zeka sam pravi. Jedan Tarzan me je spazio. Ovo je očigledno bila njegova Džejn. U šta si se uvalio...Ovo nema ni u Donje Vranje -Je li ti, kepecu, mojoj ribi prodaješ fore a? -Samo joj iznosim epidemiološke činjenice o karcinomu pluća. Pa i da flertujemo, bezazleno je, treba da ti imponuje što svi tvoju ribu gledaju. -Nemoj da ti ja importujem jedan aperkat!! (Budi se i džiber u meni...Tarzan u meni vrišti sa lijane AAAAAAAA) -Ne importovanje...Imponovanje! Udaram iz sve snage majmuna. Ali to je spazio čopor njegovih drugara, i Security Čite. U sosu sam...Počinju da me guraju...Frenk šamara krajnike Anđi...U taj mah...Dolazi Krampon...Možda i imamo šanse...
cesto vrlo providan fazon za roditelje da vide da ste navodno ucili...
umoran, dosao iz skole, hvatam se za prvu knjigu koja mi je pala pod ruku i otvorenu je bacam na krevet... sedam za komp i narednih 6 sati provodim tamo
-keva (sa posla): "jesi ucio sta"? -ja: "naravno... eno vidis knjigu" -keva:" ne lazi picka ti materina... Gasi komp i uci"
Stil oblacenja smisljen u Srbiji 90-ih godina. U pocetku se pod sportsku elegenaciju smatralo imati skupu trenerku, bele patike i bele carape. Zatim su primati evolirali i poceli da nose farmerke, dukseve i patike. Zatim je evolucija dostigla svoj pik i doticna gospoda trenutno nosi farmerke, kosulje (OBAVEZNO ISPASANE a da su pri tom gornja 2-3 dugmica otkopcana) i naravno neki "sportski" sako. U stvari to je stil oblacenja koji tacno ne moze da se definise odredjenim odevnim predmetom, ali svakako osoba koja voli da se oblaci "kezual" ce reci da je sportski elegantna. U svakom slucaju izraz je totalno idiotski. Sam termin sportske elegancije su najvise koristili pevaci, fudbaleri i tv voditelji.
Voditelj: "Savo, koji je tvoj omiljeni stil odevanja?" Savo Milosevic: "Aaaa...Mmmm....(glupi rici i zvuci koji su karakterisali Savu)...M...Paaaaa...sportska elegancija, ono taj fazon."
Jelena Bacic-Alimpic: "Pa dobro, reci nam Sasa, koji je tvoj fazon oblacenja?" Sasa Kovacevic (mlada zvezda u usponu bez ijednog hita, ali svi pisu o njemu posto je sladak i sportski elegantan): "Pa ja sam za neke opustene varijante, ono - sportska elegancija." Jelena Bacic-Alimpic: "A ti Chedo?" Cheda Chvorak: "Pa i ja sam isto za taj fazon. Ono u tome se osecam najprirodnije." Zatim se pogledi upute ka Dzeju. Dzej: "Pa boli me kurac, ja sam bre covek ciganin i time se ponosim. Keve mi. Mis`sim boli me patka za stil oblacenja, ja sam ciganin i svoj covek. Ono, pazi, kao ja volim ono sve sto voli svaki normalan covek, ali ja nisam normalan, posto sam ciganin. Hi hi hi hi hi" Publika umire od smeha, Alimpicka je odusevljena... Svi se radujemo i tapsemo njegovim provalama. Zatim Dzej nastavlja. "Ali ono kao u fazonu, volim ono kao tu jebes joj mater, sportsku eleganciju, ono neki dzemperic, farmerke, gilje, ma ono taj rad. Mamu im jebem. Hi hi hi hi hi." Publika nastavlja da se odusevljava.
Klasičan lik iz kraja,svi ga znaju kao "Mačak",pravo ime poznato samo njegovoj majci(ponekad i inspektoru zaduženom za taj reon) . Niko ne zna ko mu je nadenuo taj nadimak,a i nije da je relevantno,bitno da je dečko u svom fazonu. Gotovo svako okruženje ima jednog,retko se desi da se pojave 2 Mačka u jednom okruženju,kada i nastaje opšta konfuzija.
-Auh brate,što je Mačak opleo Zorku sinoć,brukaa.. -Zar nije Mačak u pritvoru zbog one trafike na ćošku? -Ma ne taj Mačak,Mačaaak bre,znaš ga.. -Ne seri da ima 2 Mačka?!
Zavaliti se na gajbi u Sirogojno stilu. Mozak na ispašu fazon.
- Desi mićo? - Evo idem s posla, crko sam. - Aj zijan neki večeras da pravimo. ZULUM! ZULUM! - Javljam ti se kad saperem jarčevinu, osim ako ne zalivadim, onda ćao će... - Ok, javi se.