Nepisano i pomalo cinično muško pravilo je da se dobre ribe dele u dve kategorije: kurve i drolje. Kurve su već svima poznate, žena koja od muškarca traži "materijalnu sigurnost". A šta je sa droljama ?
Drolja je ređa zverka, i bi mogla da se definiše kao žena sa muškim mozgom. Ne očekuje da je muškarac izdržava, sama sebi traži posao i plaća račune. Po pravilu se oblači ležerno, farmerke, patike, duks ili šulja. Ali kada poželi, lako staje na štikle i oblači mini-suknju sa golim leđima. Od muškarca traži seks a ne vezu, i to jasno stavlja do znanja.
U skladu sa ovim, iskristalisala se izreka da je "drolja bolja", posebno za mladog muškarca sa niskim i neredovnim primanjima. Kombinacija za jednu noć ili veza bez obaveza, pražnjenje tenzija ali ne i novčanika.
- Slušaj, moram nešto da ti kažem. Ti znaš koliko se ja ložim na Mariju, jurim je mesecima. I evo sad je pristala da pođem sa njom i drugaricama u Grčku ...
- A ti da platiš apartman sa bazenom . Znam već, hoće da te izmuze za letovanje, mada ti ne možeš ni 300 evra da skupiš.
- Ali čekaj, to nije sve. Sinoć sam bio kod Kristine, da učimo za junski rok. I tako mi sedimo za stolom, a ona odjednom skinula naočare, raspustila kosu i krenula da otkopčava košulju ...
- I ti si tek onda primetio da ima sisu k'o balon. Slušaj, da skratimo priču. Ova tvoja Maša ti je kurvica. A Kristi ... Kristi je laf, Kristi je drugarčina i Kristi je drolja. U tvom slučaju, drolja je bolja. Zajebi letovanja, gledaj više da završiš taj faks, treća godina si već treći put. Otkači Mariju, kresni Kristinu po neki put i uzmi brate uči ovog leta. I naravno, koristi kondome.
Pocep'o bih je k'o Hitler Poljsku, kao radnik pivo ispred zadruge, kao poziv za vojsku. Kaže se pri izražavanju seksualnih nagona ka nekoj ženskoj osobi.
- U bre, kida ova mala pekarova! - Misliš? - Uh, pocep'o bih je k'o Pepe Serhia Busketsa u duelu. - Brate, jadan si i imaš kriterijume k'o Islanđanin.. Ti bi plodio i Svetlanu Cecu Bojković.
Pikasov odgovor na pitanje šta ovi segmenti predstavljaju na njegovoj najpoznatijoj slici - "Gernika".
Odgovor je uslijedio nakon mnogo godina prepunih stručnih analiza, nagađanja, pretpostavki o stanju svijesti umjetnika u trenutku stvaranja slike i nebrojenih palamuđenja istoričara umjetnosti o skrivenim značenjima i dubokom smislu koji su samo oni u stanju da primjete. Ovom rečenicom Pikaso je izvrgao ruglu sve one tumače koji vide nešto čega nema.
Pikaso je bio živ, pa je mogao da odgovori, ali šta je sa pokojnim umjetnicima koji se u grobu prevrću od analiza kojekakvih stručnjaka koji izmišljaju simboliku i tamo gdje je nema, a sve u cilju samopromocije? Zašto bik ne bi mogao biti - bik?
- Predivno, kolega, PRE DIV NO! Vrhunska instalacija! Prebacićemo je u muzej odmah! Tamo, u onom velikom prostoru izgledaće još grandioznije. Dakle - bonsai drvo koje pretstavlja mogućnost prenosa nečeg ukorijenjenog, zatim, fijaker kao odraz starih vremena, na kome se nalazi monitor kao simbol naglog tehnološkog skoka i na monitoru - vibrator koji je u službi penetracije u mozak informacijama koje nam današnje društvo nameće kako bi... - Izvinite, taj vibrator nije dio projekta. To mi je od ćere. Znate, veoma je nestašna. Sine, ljubi te tajo, 'ajde skloni ovaj vještački kurac sa instalacije, kvari mi koncepciju!
Uobičajna konstatacija na izrazito ružnu osobu po pravilu muškog pola.
-Daj molim te obrati pažnju na ovog dečka u Lacoste treši. -Uuu sunce ti jebem, kako ogavan lik. Što balkanski kurac može napraviti to ni Gospod ne može ispraviti. Prestani da buljiš da ne bi dobio bipolarni poremećaj ili rak gušterače. -Ne mogu da se načudim pojavi. Mora da je nastao polnim snošajem Miše Tumbasa i Isidore Bjelice ili u najboljem slučaju negdje u Černobilu prosipanjem kancerogenih jedninjenja. -Vidim... Kada je on zaplako, zaplakala je i majka.
Prva rečenica kojom rodbina i komšije opisuju ubice, kriminalce, psihopate ili nesrećno nastradale, njima barem iz viđenja poznate osobe.
Kad pročitaš u novinama da je čovek poludeo i izleteo na ulicu i po randumu pobio osmoro ljudi, a onda u daljem tekstu pročitaš kako su susedi zatečeni, jer kako kažu bio je fin momak i uvek se javljao komšijama.
U stara vremena, rečenica koje su se učenici najviše pribojavali: posle 45 minuta, nastavnik ignoriše zvono, produžava čas za nekoliko minuta i skraćuje odmor. Danas rečenica na koju se malo ko obazire. Interesantno je da ova fraza nikada nije upotrebljena za vreme pismenih zadataka.
1975. ZVRRRRRRRRRR Učenici: Tooo, gotov čas! Nastavnik: Sedite dole, zvonilo je kad ja kažem da je zvonilo...(muk) Dakle, kovalentnost se...
2015. ZVRRRRRRRRRR Učenici: Jeeee, gotovo i ovo sranje! Nastavnik: Sedite dole, zvonilo je kad ja kažem da je zvonilo... Dakle, kovalentnost se... Alo, Jovanoviću... Kovalentnost... Tišina ! Gde ste pošli... HEJ! Konji! Dakle, kovalentnost... Dobro, dobro, sledeći put imate nenajavljeni kontrolni... Sluša li mene iko?
Kontrolni, bilo kad ZVRRRRRRRR Nastavnik: Hajde, predajte... Učenik: Dajte, zvonilo je kad Vi to kažete... Nastavnik: E, pa, kažem da je zvonilo...
Kaže se za veoma izgubljenu osobu ili osobu koja se izgubila u datom trenutku.
-Jao brate, čuo sam da se Miki sinoć obruk'o za čitav život! Je l' istina?
-Samo šuti... Popili smo mi sinoć dobro, Miki se naložio, počeo da valja priču da je jebač a mi se, kako već to ide, počeli sprdati s njim. On da nam dokaže da jest, skoči sa stolice i pravac maloj Milici!