Dve stanice od pičke materine... Objašnjenje: Uđete u 531 ili 532 na Banovom Brdu i vozite se, vozite, vozite, vozite.... vozite... vozite, i pogledate napolje i pitate se "U koju sam PIČKU MATERINU zašao". E onda se vozite još dve stanice i u Rušnju ste...
Istinita priča: Ide jedan moj ortak (u cilju očuvanja imena i časti dotičnog, predstavljen kao Lik 1, tj. L1), u Rušanj kod drugog ortaka (L2), i vozi se vozi 531, i nema pojma gde se zavukao... Sama neka polja i slično... Od straha da nije previše otišao, izađe on na sledećoj stanici uz misao "U kojoj sam pički materini to?". Uzima telefon i poziva L2. L2: -Ćao. Gde si? L1: -Nemam pojma. U nekoj pički materini... L2: -Pa šta vidiš okolo? L1: -Vidim Vučića? L2: -Molim? L1: -Vidim plakat Vučića na nekim kontejnerima... L2: -Ahaa... Pa još 2 stanice dalje. ---------------------------------------------------------------- Modifikacije na Rušanj su i sledeće: -Ma, idi, bre, u 2 stanice pre Rušnja... -Bolestan sam, otišli mi sinusi u 2 stanice pre Rušnja... itd... ---------------------------------------------------------- Mislio sa ovo bez uvrede žiteljima Rušnja. Mnogo mi je bilo lepo svaki put u Rušnju. Rušanj je predivno mesto, i njive mu... ---------------------------------------------------------- Ujedno bez uvrede svima koji zaista i žive na dve stanice pre Rušnja...
Način na koji se teši ostavljeni muškarac. Bez obzira na stanje u kojem se njihova veza nalazila, na pizdarije koje joj je radio, pio, varao, lagao, bez obzira što mu je ona dala nekoliko novih šansi koje je on zasrao kad konačno ode od njega on se zatvara u kuću, svaki dan mu drugovi dolaze, donose nesto za pojest iako on ne jede i nesto za popit i svi piju, samo Toma Zdravkovič svira a svi mu govore: Pusti brate, klasična priča, kurva ostavila ratnika" Iako ona(uglavnom) nije kurva a on (nikada) nije ratnik (niti je rata video a kamoli sudelovao u nečem sličnom sem na PC-u) Ovaj sistem tešenja funkcioniše u 89,7% situacija.
Svaki kraj ima makar jednu, a neretko i više Legendi. Ovo su ljudi koji su, svojim znanjem ili neznanjem, svojom srećom ili nesrećom, bili akteri neobičnih situacija. Njihova priča sa pažnjom se sluša deset na n-ti puta, prepričava se prijateljima i rođacima, a nekada priča nadživi i samu Legendu. (ovo se naročito događa u slučajevima kada Legenda kraja overi od horsa.) U kraju uživaju izuzetno poštovanje, imaju status polubožanstva, i svako je dužan da im plati pivo kad ih vidi.
Imena likova i delovi grada u primeru izabrani su nasumično.
Ćomi, Padina - Igrom slučaja ćale ga zatekao u wc-u jedne kafane u Meljaku, dok je posle sedamnaestog vinjaka guzio baba seru.
Mikula, četrdeset peti - Zaspao u vozu za Niš (neki vinjačić se podrazumeva) i probudio se na obali Crnog Mora.
Joksa, Resnik - Bio zaglavljen dva sata u liftu sa Anom Nikolić. Žalila mu se kako joj je baš tog dana otišla neka cev u kupatilu, a on se predstavio kao vodoinstalater i uzeo joj broj, da on to pogleda za svaki slučaj.
Mrdža, Vračar - Prejahao Pirinije na magarcu kad je išao u Španiju da gleda utakmicu svog voljenog kluba.