Mesija. San svih Srba još od početka devedesetih. Dolazak nekog novog čoveka na političkoj sceni koji će pohapsiti kriminalce, uništiti korupciju, uzeti od bogatih i dati siromašnima.
Kada on dođe na vlast mediji će ponovo biti slobodni, standard će biti malo bolji, sudovi će biti pravedni, Evropa nas neće maltretirati, jer on će umeti i šakom od sto da lupi i neće dati da nas muštraju. Klopa će biti nešto jeftinija, struja takođe, grejanje, dečija garderoba, infostan, a banke će da malo iskuliraju i ima da daju povoljnije kredite.
Neće više biti ovih ogavnih lopovskih faca po TV-u, iz raznih stranaka, koji nam obećavaju jedno, a onda kada se dograbe fotelje samo trpaju sebi i svojima u džep. Neće ih biti jer će da budu u zatvoru.
Kosovo će biti potpuno naše ponovo, neće se sve pare slivati u Beograd, više će se rađati beba nego što umire ljudi, pa čak će i Partizan i Zvezda kidati u Evropi.
Sveža krv. Nov neiskvaren čovek na političkoj sceni sa armijom sličnih njemu koja maršira iza njega. San svih nas.
Buksnetina™: Brate došao je i taj trenutak kada ulazimo u politiku. Johnny Kurajber: I stvarno je bilo krajnje vreme. Ovoj zemlji je potreban nov čovek, novi ljudi, nova struja, nova energija. Šta je bilo na temi na Vukajliji? Jesi dobio neki dobar predlog za ime stranke? Buksnetina™: Pa pored onih uobičajenih i očekivanih zajebancija tipa, Stranka JEMEN, Stranka Rasnih Jebača Srbije, Pandani, Kaizenovi Svedoci, Anti-Sektalika Pokret, Rade Lacković Vrhovni Bog, Ipčetov Pokret za Bolju Srbiju i tako to, pojavilo se jedno zanimljivo ime tu. Johnny Kurajber: Koje? Buksnetina™: Stranka Novih Ljudi. Jeste nam skraćenica malo nesrećna SNLJ, ali opet zar je to bitno uopšte. Johnny Kurajber: Pa i nije bitno. Bitno je ono što ćemo uraditi za Srbiju i za sve ljude u njoj. Znaš Buks, mene keš ne interesuje. U ovome sam samo zbog toga što želim bolje sutra za sve. Buksnetina™: I ja, naravno. Dosta je bilo ovih lopova i lažova. Mi smo sveža krv koja će promeniti zemlju. Johnny Kurajber: Prva rečenica u statutu stranke će biti: "Ova stranka postoji samo zato da obezbedi ljudima Srbije bolji život i lepšu budućnost." Buksnetina™: A ko se od naših bude oglušio o to, sa njim ćemo se najsurovije obračunati. Johnny Kurajber: OK, vreme je da pogledamo i kakav kadar imamo na sajtu. Buksnetina™: Ma ne brinem za to. Ima odličnih ljudi ovde. Otvorićemo temu na forumu da ljudi malo pišu o sebi, pa da vidimo ko je za šta. Za SNLJ! Za Srbiju! Johnny Kurajber: Za SNLJ! Za Srbiju!
Bolest koja se razvijala sve intezivnije kako su se sedamdesete bližile. Svog najvećeg maha tek će da uzme, a danak već broji milione. Klice se rasprostranjuju po mračnim i vlažnim medijima, a do evidentnog oboljenja dolazi kada jedinka stigne na prag zrelog doba i stojeći pred ogledalom čvrsto odluči: "Ma jeb'o posao/brak/kravatu/male sise/bicikl, ja ću da vijam svoj san", i time prag trajno napušta.
Quentin Tarantino: Postaje režiser, ne videći drugi način da pije viskija sa blagorodnog tabana Salme Hayek. Ono što takođe tada ne uviđa, jeste da nikada neće pronaći tačku smirenja kakvu udovoljavanje cikličnolikim apetitima, prosto, ne stavlja na raspolaganje. Stoga, ubrzo (ca. 10 min) nakon realizacije sna iz ranog puberteta, apetiti rastu, i iznenada moraju da se jebu deca. Asocijacija filmadžija na to gleda sa dozom skeptičnosti, i on usled nedobijanja dozvole pretvara film u krljačinu sa zombijima. Ne uspevajući više ni kroz filmove da iskali svoj sveukupni bes, pokušava da kupi planinu u Srbiji i nastani je svojim naoružanim sledbenicima, ali lokalni tim za krađu ideja (iako ovom prilikom bez Brege) ga preduhitrava i kupi sav kajmak. Doslovno, sada i kajmak prodaju. Quentin, 14-godišnjak zarobljen u telu moćnog i uticajnog čoveka, počinje da snima Kilbilove ne bi li probudio makar trunku sopstvene arogancije i nemoći u potčinjenim gledaocima, golicajući granicu između uzbuđenja percepcije i neverice u nebulozu. Biva proglašen umetnikom o trošku same egzistencije neverice u nebulozu. Zajedno sa njim, na analni ulaz umetnosti (njeni anali), ulaze i široko slavljeni viski, mrki pogledi, serijali tepih-bombi "Horejšo-izjava" da ne mo'š lopatom da ih razgrneš, propali muzičari, kurve, crne rupe u sećanju nakon Traviate i 4 flaše JD-a i pištolji/sablje/nuklearne bombe unete u facu. U Srbiju stiže i "Coyote's" kahvana gde se gorepomenuto proslavlja, čisto zato što ga je Emil...pardon, Nemanja, zajeb'o za brdo na koje se prvobitno nameračio. Na stranu to što je posle kupio Čile na e-bayu, Andi prosto nisu ono na šta se palio kad je bio mali.
Prateći razvoj simptoma koje sve bolnije proživljava kroz period između "Reservoir dogs" i "Inglorious Bastards", ne ostaje nam drugo, do samo da se pitamo - hoće li jadan poživeti dovoljno, da dočekamo Milku Canić obučenu (isključivo) u lampu iz IKEA-e, specijalizovanu za šutanje podmornica, kako kroz 6 sezona brani titulu hrvačice u kerozinu (i loži se na kasete, lomi USB-ove i CD-ove u svakoj epizodi).
I konačno, je li on najefikasniji agent Zarobljavanja U Pubertetu, ili joj je, na neki hronološki neshvatljiv način, otac...?
Baš teško. Probudiš se 40 puta, kradeš snu po minut il dva. I sve je kao fleš, u svakom je ona sa njim, kao negde idu. Zovu te pa ne dođu po tebe, ti ih čekaš, znaš da se vole. Znaš da ga voli. I kakav dan da očekujem posle toga, da taj san gledam i na javi. Neke stvari postoje, samo da mene muče.
Neobicna ali siroko rasprostranjena pojava po GSP-u. Elem, retki srecnici koji uspeju da nadju sediste u busu, uglavnom vracajuci se umorni sa posla, faxa ili iz skole, zavale se u svoje sediste i tada krece prava borba sa snom, pracena neobicnim izrazima lica, zevanjem protezanjem i eventualno padanjem u san. Ukoliko vidite spavaca u busu slatko cete se ismejati jer su face koje ljudi slazu dok se bore sa snom epske!
- Zašto bi se ja, uopšte, smuvala sa tobom? Nisi nešto lep, ni zgodan, nisi ni bogat. I nemoj da skidaš pantalone jer nemaš šan... Izvini, Donatelo, nisam te prepoznala!
Nedosanjani san. Nešto što je daleko izvan tvog dometa. Od druge želje je deli više od jednog praznog mesta. Nekako čini ti se da je ta prva želja ono što bi ti obezbedilo apsolutnu sreću, da bi te njeno ostvarenje nateralo da svake nedelje posećuješ crkvu, daješ svakom prosjaku koga vidiš i jednostavno živiš ispunjen život.
-Pa dobro matori šta je sa tobom? Dogurao si do trideset, nisi se još oženio, daj nađi neku inače će selo sa tobom usta da ispira. -Ma ti znaš da je meni Jovana oduvek bila prva želja. Mislio sam ako dobijem fakultetsku diplomu, imam dobar posao i jednostavno uvek budem u njenoj blizini i meni će se sreća osmehnuti. Međutim što ja više oko nje oblećem, što ja više na nju mislim ona je sve dalje od mene. I tako meni rode prozujaše godine. Sada više ne znam ni sam. Pre neku nedelju mi reče Aleksandra da bi htela da budemo više od prijatelja. Jebem ga, nije da je volim, ali opet na mestu je, a i bila bi dobra majka mojoj deci.
Osoba koja bukvalno zivi Americki san. Uglavnom je debeo, gleda bejzbool (usput da kazem najgluplji sport na svetu), uvek ima vremena za putovanja i svakojake gluposti sa ortacima ili sinom. Njegova zena je sex bomba, koja se udala za njega jer je videla da je dobra dusa ma koliki klosar bio i uvek mu oprasta sve njegove gluposti jer je vidi da je on u dusi i dalje dete.
Tipican primeri su: Dag (The King of Queens), Homer (The Simpsons), Al Bandi (Married with Children), Rejmond (Everybody Loves Raymond), Piter (Family Guy) i ima ih dosta ali mislim da je dovoljno !!
Devojka koju većina momaka ima u svom životu. Ponekad je to njegova prva ljubav. Devojka u koju se određeni momak zaljubio na prvi pogled, zato što zrači, jednostavno ima ono nešto, barem on tako misli. Devojka koja će uvek imati specijalno mesto u njegovom srcu i koje će se uvek sećati. Nikad, ali nikad neće pričati loše stvari o njoj, jer bi ga to grizlo dugo vremena, i uvek se nada da će se jednog dana ona zaljubiti u njega, iako je to u većini slučajeva samo pusti san.
Šef policije svojim inspektorima, kada zaseru, prijeti slanjem na obližnju raskrsnicu da regulišu saobraćaj, a direktor TV kuće svoje voditelje šalje da komentarišu tenis. Nema veće torture od obaveznog gledanja trosatne monotonije propraćene uzdasima i lupkanjem loptice, koju još i moraš da prokomentarišeš. Ti ljudi sigurno stoje na ivici samoubistva ali im želju za životom održava san o unapređenju u voditelja boćanja.
30:15 ..... 30:30 ..... 40:30 .... iiii to je poen za Đokovića.......15 ništa ..... lopta je vani ali Đoković traži čelendž! Imamo situaciju ljudi moji! Iiiii ipak je bila vani, 15:15...... 30:15......40:15 ..... 40:30 .........lopta pogađa mrežu, prva servis greška......I posle 2 sata i 47 minuta rezultat je 3-2 za Đokovića koji je pobjedio sedamdesettrećeg na ATP listi, kao što su svi očekivali. Nadam se da ste užvali dragi gledaoci, sada sledi napet i zanimljiv meč između Nadala i devedesetšestog na listi, doviđenja, odo da pročistim grlo razrađivačem.....
Zavijati istinu u nepotrebne i prekobrojne reči, tako da se ona sakrije i da ostane samo sramotna laž. Jednom rečju lagati.
vojvoda Momčilo: Vidosava, moja vjerna ljubo! Ja sam noćas čudan san usnio: Đe se povi jedan pramen magle Od proklete zemlje Vasojeve, Pak se savi oko Durmitora; Ja udarih kroz taj pramen magle Sa mojijeh devet mile braće I s dvanaest prvobratučeda I četr'est od grada levera; U magli se, ljubo, rastadosmo, Rastadosmo, pak se ne sastasmo; Neka Bog zna, dobra biti neće."