Pljeskavica kupljena u sumnjivoj ćevabdžinici, pokraj neprometnog puta.
-Sunce ti jebem šta je ovo?
-K'o da mi je opanak zamotala u krpu.
-Sreća pa ima dosta luka, pa i nekako...
Pljeskavica kupljena u sumnjivoj ćevabdžinici, pokraj neprometnog puta.
-Sunce ti jebem šta je ovo?
-K'o da mi je opanak zamotala u krpu.
-Sreća pa ima dosta luka, pa i nekako...
Adam i Eva živješe u Edenu, rajskome vrtu. Bezbrižnost, blagostanje i mir bijahu jedine stvari kojih su bili svjesni. Nijesu znali, osjećali su. Stvoritelj im je zabranio da znaju. Njihova djeca, djeca njihove djece, djeca djece njihove djece i još puno djece, imala su rezervisano mjesto u raju, pored njih. Jedino zabranjeno bijaše upravo znanje, otjelotvoreno u jabuci. Sad svi znamo da ne živimo u raju. Blagostanje, mir, sreća su zamijenjeni bolestima, ratovima, siromaštvom i glađu. Mi znamo! I Bog zna da mi znamo, i zato je tuga. A dokaz našeg znanja mu bijaše smokvin list kojim su se pokrili Eva i Adam. Želim mir i sreću svima i zato vas molim. Učinimo da živimo u raju opet.
ŽENE, učinite prvi korak i maknite smokvin list. Pokažite malo kože. Svaki muškarac će za trenutak osjetiti da živi u raju. Učinite svijet boljim mjestom. Imate moć.
Obavljanje posla na kvalitetan način i po želji naručioca tako da se iz prvog pokušaja uradi tačno ono što treba.
- Tomislave, opet ćerka?
- Opet brate...
- A jebiga, treća sreća...
- Lako je tebi, prvo pa muško!
- E druže, tvoja žena lepa, ja odmah pravio muško da ne moram dvaput...
Ćevapi
Konobar! Ovde nešto nije u redu. Tražila sam devojačku sreću, a ti mi donese devojačke suze.
Zbuniti se, doživeti mentalni prebačaj.
-Šta je danas? Utorak?
-Nedelja brate.
-Auuu, gde sam ja otiš'o. Sreća pa znam bar koja je godina.
Kuća iz komšiluka u kojoj stanuju vrlo nedruštveni ljudi. Pretežno to bude imućnija porodica.
Glava porodice je obično ters čovjek koji ne izlazi vani, osim kada primjeti loptu u svom dvorištu pa sa viljuškom izađe da je izbuši. Nikad nije išao da ispija rakiju uz meze, kod pravih domaćina u blizini. Dakle, život mu je kuća-pos'o.
Žena u većini takvih slučajeva se ne pita ništa, pa je primorana da što manje bude u kontaktu sa komšijama. Muž zaprijetio.
Kćerkica, tatina mezimica, nema prijateljica, jer joj nijedna nije ni do koljena. Ćale je vuče do škole, dok sa kevom radi zadaću.
Sin je štreberčić, pa i da on hoće da se druži, nije dobrodošao na igralište. Džaba mu original lopta, kad je čuva samo za sebe.
I tako žive usamljeni, bez obilaska rodbine, bez proslave Bajrama, Božića, slava, misleći da su sretna familija, a mnogo toga propuštaju, jer sreća nije u parama nego u dobrim ljudima.
Dobiti amnestiju po novom zakonu.
- U četvrtak puštaju 1300 zatvorenika napolju, budi Bog sa nama!
- Sreća pa su sitne ribe, velike nisu mogle proći kroz rešetke...
Tanano, prefinjeno osećanje koje ti prožme čitavo telo. Ne radost, ne zadovoljstvo, ne sreća, to su više monolitne emocije. Možda je najpribližnije reći da je dragost - milina prožeta osećanjem sete. Iako je uvek izazivaju asocijacije vezane za prošlost, to nije nostalgija - nostalgija je pomalo teška, opterećujuća...
Dragost te obuzme kad te, pravo niotkuda, posete zaboravljeni mirisi detinjstva (miris babine pite zeljanice iz smederevca, prvih zumbula iz komšijske bašte koje si krišom ubrao da bi poklonio majci za 8. mart, a ona ti zauzvrat kupila "najlepše želje"), kad na ulici u kolicima ugledaš detence koje te likom podseti na tvog nabildovaog bilmeza koji krade bogu dane za kompjuterom... Kad čuješ pesmu uz koju si, na maloj maturi, prvi put zaplesao sa devojčicom u koju si bio zaljubljen od prvog osnovne...
Eh, dječačke uspomene glupe...
- Šta je, ispisniče, što si se tako zamislio?
- Eh, što... Probudi mene jutros neka težina, da izvineš, tamo dole. Rekoh, opet prostata pritisla mokraćne kanale, ali - jok! Nego se moj vršnjak povampirio, oće iz gaća da iskoči...
- Aaaa, ipak si kupio afričku šljivu...
- Nisam, očiju mi! Možda što sam sinoć večerao krvavice s belim lukom, ko će ga znati... Elem, nisam ga takvog video godinama... Izvadim ga ja, a on lep, čvrst, ponosit, ko vojnik u stroju na zakletvi... Mene obuze neka dragost pa se setih kako me je nekad svakog jutra tako budio... Gledam ga ja, gledam, mislim oću li babu da budim, rekoh bolje ne, ona će ga odmah strpati u se. Bolje da ga se još malo nagledam, ko zna kad ću ponovo...
- I?
- Šta i?! Tu mi zazvoni alarm na mobilnom da me podseti da popijem lekove za pritisak. I on se u taj mah skvrči ko čvarak...
- E jebiga, bar da si babu probudio!
Kaže se za ravu, čija je mačkica posećenija od Kušedasija u letnjoj sezoni.
-Si karo onu gospodžu?
-Jok ti si.
-I?
-Šta I, bate? Sreća pa mi vuče u levo, inače ne bi ni osetila.
Deo kose koji, kad se napiše na ošišanoj latinici, dovodi do zabuna, pretežno kod osoba muškog pola, o tome šta devojke zapravo komentarišu.
"E, vrhhhh su ti siske ovde!!"
"Mnogo ti je ekstra ova fotka, sreca pa su ti porasle siske do ekskurzije, hihihi "