Pojava psihološke prirode do koje dolazi kada svaki novi dan doživljavate kao da ponovo preživljavate prethodni dan. Šansa da izađete iz ovog začaranog kruga je samo da promenite nešto u svom životu.
- budjenje oko 11. - ležanje u krevetu do 12. - kafa, pluga. - buljenje u komp dok se ne smrkne (net/igrica) - vidjanje s ortacima, pivo, džoks. - buljenje u komp dok ne svane. - spavanje do 11.
Titula koja se stiče godinama.Kada je jednom steknes,ne postoji način da izgubiš to zvanje.Ona sa sobom nosi siguran znak da si odrastao i nosi veliku toplotu oko srca,praćeno onim ,,Jebote ,nazvan sam čikom,,.Naravno čika je takodje nadimak za strica.
15 godina: Dete od 5 godina ti kaže :Čiko da li možeš da mi dohvatis loptu (Praćeno prelepim dečijim pogledom) Oko srca osećaš toplinu.Osećaš da si mudonja jer te je neki klindzov nazvao tom rečju.Ideš da se kurčiš da si dobio titulu čike.
40 godina: Klinkica u diskoteci koju si muvao upravo:Čiko,da li možeš da se skloniš od mene,ovo je moj dečko (Znate već sliku dečka) Oko srca osecas toplinu,ali od govana koja kruže tvojim telom koliko si usran.Mislio si da možeš da se vratiš u vreme mladosti i da muvaš pičke,ali stigla te je ta čarobna reč koja te je snuždila.Sada si za sve čika.Nema više nazad!
Ja, ti i mi. Svi se mi proseravamo ciframa... "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"... U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara... Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200... Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula... i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih... hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja... I sada pomnoži. Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika". Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici... Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih. ------------------------------------------------------------------- Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Devojka koja ima predivne grudi, još bolju zadnjicu, savršene noge. Sve upakovano u malenu haljinicu. I da, najvažnije maramu oko vrata da sakrije adamovu jabučicu.
- Milanče, čujem da si juče profitiro kad si odradio treću smenu. - Au sine, zaustavi, negde oko 4 ujutru moj taksi takva pička... Da ti je ne mogu opisati! - I? - Kaže, nema para. Pita jel može nekako drugačije da plati vožnju. Ja je gledam, milina me obuzima. Kažem može. Posle mi kaže da ima mecu i pita jel bi hteo u guzu. Mislim se ja, još bolje! - I jesi je kresno? - Naravno. - I da li ti je rekla da je trans devojka? - Šta bre trans? - Pa to je bre muško! Konjino!
lokalizam nastao kao reč koja opisuje štipanje i bockanje devojaka u predelu stomaka, kao i naprasno grljenje istih oko vrata i oko struka... Ovakvo ponašanje ne može se protumačiti kao sexualno zlostavljanje, jer ga žrtve shvataju kao prijateljski gest, naivno neprimećujući zadnje namere tengiše (osobe koja se bavi ovom aktivnošću)...
-Gde je Sale, fali nam jedan za fudbal?! -Ma eno ga, opet tengi onu malu...
Popularne farke koje su se nosile 80' Ime su dobile po svom izgledu, oko butina su bile uske tako da nisi smeo da pogledas milfaru oko sebe, ili sama pomisao na nju. Oko zglobova se može prošvercovati komantno dresirana mečka.
Kladionica koja se nalazi pored i živi na račun pijace. Da li ste ikada videli pijacu pored koje ne postoji (barem jedna) kladionica? Teško. Razlog je to što pored svake pijace postoji velika cirkulacija ljudi, od kojih mnogi usput svrate i u kladionicu. Recimo, otišao bi u kladionicu subotom oko podne, ali mrzi ga, a i žena mu ne da. Ili mu neće dati ako bude išao u kladionicu, svejedno. Ali, pošalje ga ona da kupi krompir i meso za ručak, a on onda taman svrati da odigra Engleze. A drugi razlog su sami pijačari, koji zahvaljujući svakodnevnom pazaru imaju konstantan priliv novca, tako da su idealne mušterije za poker aparate. To je ujedno i osnovni razlog nepredvidivog kretanja cena voća i povrća na pijacama. Ne suša ili grad, ne rodna ili nerodna godina, ne ponuda i potražnja, nego poker aparati. Jer kad u kladži zavrnu aparate, ode paradajz u nebesa. Mora da se vrate izgubljene pare.
-Pa kude si bre ti Radojko, dva sata ne dolaziš, ja sama na tezgu izgibo'!? Opet si bio u kockarnicu?! -Ne bulazni ženska glavo, nego diži taj paradajz na sto dinara, ojadiše me oni aparati!
Odzvanja od Horgoša do Dragaša,nekad od Vardara pa do Triglava,oko 29.novembra.Omiljena krilatica svih majstora lake ruke.Možda je malo deža vi,ali dok je tako dobro je,nećemo biti gladni,preživećemo tranziciju.
Stojimo oko oranije,voda samo što nije,čekamo da majstor Pepa izda komandu. Zadnje konsultacije su u toku:Ti Maći za sajlu,vas dva natrag da ga izvučemo bliže remu,dok uskuva krećemo. Ispija još jadnu kuvanu,dlanom proverava temperaturu ključale vode(zvuči neverovatno ali tako je),kaže da je prevarila i pada naređenje.: -Vataj i kolji,voda vri!