Pesma Riblje Corbe sa sa albuma "Pokvarena masta i prljave strasti". "Rekla je ",je jedna o d najboljih pesama koju je ovaj bend snimio i mozda je cak i bolja od "Lutke sa naslovne strane"
Ova pesma je razlog zasto mrzim Boru Djordjevica! Jednostavno ,ne mogu da prihvatim da je osoba koja je mogla da napise neke od najboljih pesama u istoriji muzike na ovim prostorima,moze da se sroza na to da postane sprdacina.Poslednji albumi R.C.,nisu cak ni bleda kopija njihovog nekadasnjeg rada i mogu se klasifikovati kao djubre.Kda slusam i gledam tog coveka,prosto mi je nemoguce da zamislim da je on napisao "Lutku","Odlazak u grad".....
kao deci, fenomen nekog besnog auta, tada gasterbajterske mecke, kad je vidimo kako je komsija Enes doter'o iz Oberhauzena sa zatamnjenim staklima, i onda sledi visednevna rasprava kol'ko ta masina moze da ide, i kolk'o je gravirana.
Ne kenjas joco, meni je jedan drug rek'o, njegov teca ima ista takav da ga je ter'o 200!!
200? jes' ti normalan, pa tolko ni porse ne moz' da ide!! on je graviran na 180!!!
nemas ti pojma, to je mecka, on ide vise nego sto je graviran!!!
Jedini mogući lek protiv autora pičkopaćeničkihizvini ta i ta, voli te taj i taj grafita.
Koliko god da ti metroseksualci koji pišu ta sranja po zidovima uništavaju moju veru u očuvanje muškosti kod mlađih generacija, zbog količine tolikih grafita poslednjih godina, ovi koji dopišu rečenicu iz naslova, vraćaju mi veru u to da i među mlađim generacijama postoje oni koji znaju kako treba da se ponaša muško i šta to podrazumeva.
Ovi diskretni heroji, pa dobro ne baš diskretni, ali svakako heroji, možda i ne shvataju koliko mnogo čine kada dopišu ovo i rade to čisto iz zabave, ali samim tim što prozivaju ove zidne izjavljivače ljubavi, prvo ih teraju da dobro razmisle pre nego što to opet urade, pružaju im uvid u to kako pravi muškarci razmišljaju, a kao što rekoh i nama malo starijima daju nadu da nisu svi klinci otišli u kurac od onih američkih serija koje propagiraju ta osećajna sranja i da na svakog flafičastog klinca, dolazi makar jedan normalan.
- De si Đole, šta ima? - Evo ništa matori. Išao do farbare da uzmem nešto. - Sređuješ gajbu? - Ma ne, smislio sam do jaja foru kako da mi se Jelena vrati. Ispisaću celu njenu zgradu sa *IZVINI JELENA, VOLI TE TVOJ ĐOLE* i nacrtaću hiljadu srca. Ima da mi se vrati sto posto. - Daj bre batali to. Budi muško. Ostavila te, pa ostavila. Doće druga. - Nema drugih. Samo ona. Ovo će biti velik gest koji moram da uradim kako bi mi se vratila. - A-ha. Dobro. A koliko košta taj sprej jedan? - 350 kinti. - Odlično. Taman i meni treba jedan nešto da odradim. - Na gajbi? - Da da, na gajbi.
Himna svih žestokih momaka, kako ih nazivaju autori crne hronike u Novostima. I onih koji se samo trude da budu zajebani.
Dakle, šišaš se na opasno i za tebe znaju ljudi i iz drugih delova grada. Problematične pubertetlije iz kraja gledaju te kao boga. Lokalna maloletna kurvica hoće da je prskaš, jer je loži furanje utoke. Ipak, nisi kompletna ličnost ako nemaš ili ne izmisliš neku koja nije bila drolja i volela te je iskreno, ali nije mogla da podnese tvoj kneletovski stil života.
Kafić u nekom gradu srednje/istočne Evrope, prebivalište još jedne nepremostive prepreke za "najveći srpski brend" ili za "ponos Srbije". Ispunjen srpskim navijačima. Većina njih je pod gasom još od mađarske granice, tako da se međusobno podjebavanje i pevanje navijačkih pesama već odavno smenjuju. U jednom trenutku - zatišje.
1: Samo nju ne kuni maajkooo... 2: Iiiijaooo! 3: (nateže flajku s radžom) 4: ĐEME NAĐE! 5: (razbija čašu oglavu)
Ostali podižu ruke, prave odgovarajuće grimase i pridružuju se pevanju:
...ona ništa nije krivaaa nije sa mnom izdržalaa zato me je ostavilaaaaaaa!
Najžešći bedak. Kao dete bez osmeha, zima bez snega, veza bez seksa. Sve je tu, ali ipak nešto fali. Nije to ono najvažnije, može se igrati i igra se bez mrežice, ali ona je neki šlag na torti koji presudjuje na kom će se terenu igrati.
Lik1: Ajmo na školski teren, biće valjda basket. Lik2: Ma daleko brate. Ajde kod mene u naselju ima koš. Lik1: Ma jok, nema mrežice. Lik2: A da, to je maler. Ajde nadjemo se na raskrsnici oko petice.
Vapaj amaterskih fudbalera. Oni se ljudi mahom skupe samo na dan utakmice. Jedan dođe direktno iz njive, drugi ruč'o pasulja pre utakmice, treći doš'o iz treće smene, pola tima zaginulo sinoć u kafani, onaj mali se zaljubio pa ga boli uvo za utakmicu... Igraju ljudi za svoju dušu, prvenstveno zbog drugarstva, sigurno da znaju bolje ne bi bili tu al', eto, vole... I onda kad zaškripi u igri iz publike od kojekakvih fudbalskih stručnjaka, koji su još pod utiskom sinoćne igre Barselone, čuju razna dobacivanje, prebacivanja, podbadanja... Oni su ubeđeni da je lako to što izvode Ćavi i družina, štaviše oni su nekad to isto radili na časovima fizičkog.
Veselo je izjavio Milan Stanković kad mu je glavni Crnja Kserksov urliknuo: "Ovo je ludilo! Ovo je blasfemija!"
Setaju se glavni Crnja i Milan Stanković drevnim Beogradom koji pomalo liči na onaj polis sa Peloponeza i tako to, krave okolo, ženske u togama i vojnici a la antička Sparta (na čelu sa generalom Bregovićem) ih prate zajedno sa Crnjinim pratiocima, mudžahedinima valjda, Milanče obučen kao gej hoplit kome mač o pojasu visi. Dijalog koji se vodi između njih dvojice izgleda otprilike ovako:
Glavni Crnja: I tako ti kazem brate Milane, Kserks od tebe samo traži da na Evroviziju ideš sa nekom kvalitetnom pesmom. Milan ga pogleda, onako kako samo isfeminizirani fini mladić može uputiti "sad ću ti jebem kevu" pogled, i reče: Molim bre? Glavni Crnja nastavi: Brate, glupa ti je pesma. Šta Ljubica, šta haubice, šta Balkan, šta Beograd, šta koji kurac ne jednom, ne dvaput? Mislim stvarno... Milan isuče mač i uperi ga ka Crnji. To uradiše ostali vojnici pratiocima glavnog Crnje. Brega je bio posebno besan i umalo nije odrubio glavu prvom mudžahedinu koji mu je pao šaka. Milan reče, onako besnim i zajebanim glasom: Usuđuješ se da dođeš ovde i eksploatišeš našu drevnu tradiciju pružanja gostoprimstva Crnjama, vređaš naše žene svojim komentarima o mojoj Ljubici, i povrh svega vređaš mene svojim komentarima o mojom pobedničkoj numeri za Evroviziju! NE MOŽE TO TAKO!!! Glavni Crnja, uplašen za svoj život, uzviknu: Ovo je ludilo! Ovo je blasfemija! Vi se usuđujete da idete protiv dobrog ukusa, iako je Evrovizija kao takva duboko ogrezla u kiču! Svetogrđe! Milan, oslušnu vetar i zagleda se u oči najbliže ziljavuše u togi. Nije osećao strah, samo vetar u bujnoj kosi i one leptiriće u stomaku, kad je veselo uzviknuo: OVO JE BALKAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAN!!!!! A onda je veselo šutnuo glavnog Crnju u septičku jamu, koja je, eto tako, bila tu blizu.