Rasturiti nekog od batina, olešiti ga da ga rođena majka ne prepozna.
- Juče neki majmun proleti kroz crveno, kad op, eto policije iza ćoška. Zaustave ga sve po propisima, kad ovaj iz kola izađe i udari jednog pandura!
- Uu jee, taj ima muda.
- Ma 'de ima, policajci ga otkinuli od batina, nije mogao da hoda.
Volim mladu pičetinu - u prevodu.
Gazim dvadestogodišnjakinje kao robijaš sa tetovažom svoju kurvu u zatvoru, kao muž ženu vrativši se sa posla gde mu je sekretarica u dopičnjaku razbuktala maštu do granica nenormale, kao matorac svoju mladu ljubavnicu plašeći se da ne otperja kod drugog, kao klinja dok trsi svoju prvu ribu jer je na pornićima to baš tako izgledalo - kao gaženje.
Dvadeste gazim, dobro mi je, jebi ga.
- Petnaest godina kasnije, isti sto, isto piće... Kao da smo juče slavili maturu. Nisi se promenio ni malo.
- Šta ćeš Bojane, u srcu mlad još uvek. Ove bore su napravile žene, nemam ja ništa s tim.
- I dalje se švalerišeš?
- Dvadesete gazim... Ne žalim se.
- Oduvek si imao stila brajko. U to ime, živeli.
...moze biti svako,cak ih ima vise nego sto bi trebalo.Oni znaju sve razloge zasto neki sportista igra dobro ili lose,osecaju kada se on nervira,kada ima problema,od koje bolesti boluje i ostalo.
-Ana predala mec juce.
-Ma nije ni mogla.Znas ti da ona vuce onu povredu od proslog turnira.A i ovi tamo jesu pederi,stavili je na stranu gde bije sunce.A vidi samo ovu Serenu,ovo nije zena,ovo je majmun.Ko ti dade reket u ruke,idi penji se na drvo,pizda ti materina.
Saopštiti nekome, najčešće, lošu vest na što bezbolniji način uz dosta okolišanja.
-Denise, danas je u našu firmu došao Rale, akademac Megatrenda, sa prosekom 10, mlad ,perspektivan, ambiciozan radnik. Njegovo prisustvo će u mnogome pomoći napretku naše firme, naših ciljeva i samim tim, i naših ličnih satisfakcija.
-Super šefe, ali zašto to mene zanima?
-Radiće kao komercijalista.
-O lepo, kolega.
-Ne, Denise. Otpušten si.
Klapezu moja mama koristi kada se brani od muva i kada se hladi.
Klepeza je napravljena od pruća i bambusovog oraha. Kada sam bio manji i video sam bambus, a na njemu je bio majmun, on je jeo šećernu vunu, ja sam bio srećan, a on mi se pokakio na čelo.
Ja sam se onda popeo gore i počeo da ga lemam jer je zobrazan, oteo sam mu šećernu vunu i onda sam je lizao svu pa mu je vratio da on ne bi mogao da je jede.
Mama je za to vreme kupovala pantelone kroz koje ne može da ugrize kumarac.
Kumarac je mala životinja, dobio je ime kada je kum nekog čiku ugrizao za ruku i on mu je rekao KUME NE GRIZI ME, POSLE ĆE DA ME SVRBI i posle toga je došao kumarac i ugrizao ga isto i onda su mu dali ime po kumu - kumarac.
Ja i kumarac smo išli u isti razred kad smo bili mali ali smo se onda razdvojili jer je on morao da ide kući da bi čupao travu, ja nisam hteo da mu pomažem jer sam mali, a on se naljutio onda.
Meni je bilo žao pa sam pošao kod njega, namazao sam ruke smrt lepkom i čupao sam travu, pa smo od nje pravili med.
Onda nam je kumarac stariji doneo po stolicu da sednemo i odmorimo, a ja nisam imao vremena da odmaram, morao sam da čupam travu.
Kada sam došao kući mama je sedela sa penduzom koja me prošpijala kod mame da ja čupam travu, pa se mama nalutila i gađala me penduzom, a ja sam je ogulio i pojeo.
Uglavnom starije osobe oko pedesetak godina , njih dvoje-troje se uvek drze zajedno i prokomenarišu svaki detalj utakmice koji je na TV-u od sudije koji je suvise mlad i neiskusan da bi sudio takav mec pa do praznih tribina zbog skupih ulaznica i ekonomske krize, mozete ih naci i na nizeligaskim utakmicama gde se ne placa ulaz kako sede pored nekog drveta u hladu i komentarisu kako trener domaceg tima koji inace radi jos i u pekari nije dovoljno dobro postavio taktiku u napadu jer je previse vlazna trava pa lopta ne ide dovoljno precizno ili je stavio Peru mesara na krilo,a on nije dovoljno tehnicki nadaren....Takolje ih mozete naci i u kafanama/kladionicama kako sede za stolom blizu TV-a da bi bolje videli mec , svaki od njih bi mogao biti selektor reprezentacije ili menadzer Liverpula jer svaki zna kakav tim treba izvesti protiv bilo kakvog protivnika takodje svaki zna da koji je igrac ima procentualno najtacniji pas u sezoni i tokom cele utakmice cujes vise statistkike nego sto cujes na poslu , a bez price o fudbalu iz njihovog vremenu ni jedna utakmica ne protekne.
Nizeligaska utakmica......
Strucnjak(1) : Auu nije trebao Ljubisu staviti na stopera proslu utakmicu nije mogao da zaustavi ni jedan pas (popije gutljaj piva) ....ako primimo gol zbog njega cemo primiti
.....21 minut kasnije domaci tim prima gol iz kornera......
Strucnjak(1): Evo jesam vam rekao..
Strucnjak(2): Pa nije Ljubisa kriv , on nije cuvao tog igraca
Strucnjak(1): Mozda ,ali je zato napravio korner
___________________________________________________
Jutarnja erekcija. Kad ustaneš, pogledaš dole, a ono Trebević.
Na liniji.
- I jutros probudim se ja malo ranije, i krmeljam tako i pogledam kad ono Sabahudin iskoči pred mene.
- ŠTA, Turci?
- Ma jok, bolan, dig'o mi se. Kontam sutra da tražim odsustvo, još sam ja mlad da ginem bez pičke.
Budim se u znoju.
Sve ono sam samo sanjao. Osećam se kao kraljevski pingvin koji je upravo proveo dva minuta u mikrotalasnoj na maksimali.
Sve je delovalo stvarno. Nikada nisam jebao, ali mislim da to ovako izgleda, kao u snu koji sam imao. Klub, pičke, muzika, alfa mužijak, piće, droga. Blogerke. Kop. Osam evra po tekstu.
Odlazim da se umijem. Nema vode. Pritiskam dugme na sekretarici. Poruka od Frenkija da dođem u redakciju u Marinkovoj Bari. Brzo oblačim roze jaknu, somotske pantalone i duboke patike na lepljenje. Gledam u novčanik, osam evra. Koji trip. K'o u snu. Do jaja. Kupiću usput Zaza čokoladicu i Rosu. Nabio sam sluške u uši. Pustio sam čuvenu Eltonovu pesmu sekrifajs. Navlačim kapu sa kićankom i spreman sam da krenem. Otvaram vrata, a ispred mene stoji neki klinac.
- Čiko jeste li vi sa Tarzanije?
- Da, izvolite....to jest...khm....jesam mali. Šta 'oćeš?
- A je l' mogu ja da napišem nešto za vas? Imam super tekst o sedamdeset dva mesta na koja možeš da sakriješ sunđer u školi.
- Ne može. Mlad si suviše. Koliko godina imaš uopšte?
- Dvanaest. A molim vas čiko. U mom razredu vas svi čitaju, iako sedmaci kažu da ste sranje.
- Reci ti njima da nikada neće jebati i to snažno, kurcem u pičku.
- Rećiću im čiko.
- I da bace dvojku na Evertona sutra. Čista k'o suza. Tvoj tekst ide odmah pošto izbacimo tekst o četrdeset pet načina kako da smuvaš engleskog gabora na Egzitu. Idem sada da jebem.
- Hvala čiko, ali teško ćete jebati ako vas neko vidi u toj jakni.
Poreklom je iz srednje Bosne, eks-Republike Srpske Krajine ili mesta bivše Vrbaske banovine.
Biće koje na prigradskim linijama stoji kraj šofera, u svojoj crnoj, pomalo ispucaloj kožnoj jakni.
Dotičnu najčešće kombinuje sa svetloplavim farmerkama, neretko preširokim. Oko istih, najčešće je opasan kaiš od gujine kože.
Od čitave rodbine, on je bio najmanje sposoban da se snađe, te se obreo u republici Srbiji, dok mu u goste redovno dolazi familija iz dijaspore: Njemačke, Švice ili Austrije. Oni iz Kanade su digli nos, te se ni razglednicom ne javljaju.
U školu je išao po nekoliko kilometara uzbrdo, vraćao se još toliko, uzbrdo takođe, dok su mu na tragu bili opaki, krvožedni kurjaci.
Dok je bio mlad, odrastao je na kvalitetnom rokenrolu, dok svoje srpsko porijeklo nikad nije zaboravljao, ali, kako se približavao kraj stoleća, okrenuo se istorijskim istinama kantautora kakvi su Mirko Pajčin ili Neđo sa Manjače.
Neretko se pijan kači za brezu belu, te plače za Danijelom, a nisu mu strane ni patnje za Bojanom i Milijanom, izgorelom gorom i ognjištem kom će se jednom vratiti, najčešće pod dejstvom kvalitetne zavičajne šljive, koju mu šalje neki, još manje sposoban rođak.
- O, pa đe s' ti zemo?
- Evo, ja na pos'o.
- Pa đe radiš?
- Zaposlio me Drago, znaš ga?
- Znam, ma naše su ti babe iz istog sela, po ženskoj liniji.
- Ka'ćemo nazad u zav'čaj, sad će Ilindan na Šatoru?
- Jes' lud ti? Tamo na onu planinčugu, oklen su i vuci pobjegli?
Rečenica koja se upotrebljava kada želimo, makar na tren, da posedujemo talenat kojim ćemo zadiviti široke narodne mase, posebno one nežnijeg pola.
Subota, lep, sunčan dan. Kum, Radovan, Slobodanče i ja izašli malo da pikamo basket na lokalnom terenčetu. Na obližnjoj klupici, sedi grupica veoma lepih i zgodnih devojaka, koje nas gledaju i smeškaju se, a među njima i devojka koja mi se već duže vreme sviđa ali nemam herca da joj priđem.
Da se napravim važan, pošto imam dobar odraz, zaletim se i skočim da dohvatim obruč, i za duvno čudo, uspem da ga zakačim prstima, što je naišlo na komplimente mojih drugova. Naložio sam se kao ugalj, posebno jer sam znao da me grupica pripadncia lepšeg pola posmatra.
U tom trenutku, iza ugla izlazi On. Baja od svojih 2 metra, za 10 glava viši od nas, sa 5 znojnika na glavi, još 10 znojnika po rukama i nogama, i čarapama podignutim do muda, kao da je direktno došao iz NBA. Uzima loptu, zaleće se, skače sa slobodnog bacanja i zakucava loptu u koš sa dve ruke kao poslednji sivonja, i nastavlja kao mlad, prezubljeni majmun da se vere za obruč, koji počinje da cvili da ga ovaj sivonja pusti.
Ovim svojim manevrom, gorepomenuti sivonja, dolazi do G-tačke devojaka koje su nas posmatrale, i počinje kolektivno svršavanje na njega od strane istih.
Nisam znao kako da se osećam u tom trenutku, samo sam uzdahnuo : " Kad bih samo jednom to uradio " !