Ovaj efekat postepenoog zagrevanja imali su priliku da osete iskljucivo pilici u rernama i studenti domova sirom Srbije. Posto se u dvadeset prvom veku i dalje smatra (na nasim prostorima) , da je podizanje temperature u studenjacima zivotna potreba, a spustanje temperature u granicima izdrizljivosti- luksuz, studenti su primorani da od svog mrsavog budzeta izdvoje novac za erkondisn foliju. Naime, to je specijalna folija, izradjena od veoma fino izbalansiranog aluminijuma izvucen u idealne trake debljine svega pedeseti deo milimetra. Erkondisn folija se lako montira, bez busilica, srafcigera i specijalnih kompeta za ,,URADI SAM'', naime, prosto se folija nakvasi i zalepi za prozor velicine 6x6m (visok standard je u Srbiji sto se tice velicine prozora). I posle montiranja erkondisn folije, privilegovani smo da uzivamo u carima njegovog dejstva. U prepodnevnim casovima, Suncevi zraci se odbijaju od precisno proracunate erkondisn folije, sto u prostorijama stvara prijatnu atmosferu od nekih tridesetak stepeni celzijusa. Najinteresntniji period je u popodnevnim casovima, kada zraci Sunca gadjau foliju pod pravim uglom, iako je nama u prostoriji mrak, mozemo jednostavno uzivati u prijatnoj temperaturi od cirka sesdeset stepeni. Polako se javlja usporavnje mozdanih funkcija, kocenja ruku i obilnog znojenja,ali, studenti su i dalje duboko uvereni da erkondisn folija stvarno pomaze u rashladjivanju u ovim tropskim vrucinama. Ako budete brzi, mozda cete i stici da pokupite poslednje zalihe erkondisn folije u prodavnicama.
Prodao si kukuruz, kupio janje, natovio ga, uzgojio, šišao si tu ovcu, dobio si vunu, ispleo čarape, obukao opanke preko njih, krenuo u selo, isprosio Maru, doveo je u kuću, spavao sa njom, dobio sina, voleo ga, podizao, hranio, pustio ga u beli svet i čekao. Vratio se neko nepoznat, priča tuđim jezikom. Jedva možeš da razabereš reči koje izgovara, a glas mu je toliko poznat. Grliš ga, pitaš ga, razgovaraš se s njim ili bar pokušavaš, uzimaš najbolju ovcu i kolješ, hoćeš ženiti sina. Vuna koju si postrizao sa ovce poslužiće kao dobro punjenje za pokrivače za postelju u kojoj će on spavati. Radost je to velika biti ponosan na sina. Već ti je teško kretati se i jedva se teturaš do kapije koju zatvaraš za njim koji odlazi automobilom. Besna neka kola, sa stranim tablama. Već pada mrak, a stado treba uterati u obor. Znaš da nećeš moći još dugo tako životariti, ali dok se hoda dobro je. U krevetu razmišljaš o svojoj mladosti, o pokojnoj Mari i o snazi koju si imao. Nadaš se da će sin doći dogodine, barem na dan ili dva ko i sad. Žao ti je što se još nije oženio niti planira imati poroda, a vreme nije na njegovoj strani, a ni na tvojoj. Čuješ u daljini tiho beketanje dok polako toneš u san...
Širom planete Zemlje, opšteprihvaćen idiom za atletiku. I zaista, atletika to i jeste - jedinstvena grana sporta koja obuhvata najviše različitih disciplina i predstavlja možda jedini realni dokaz o razvoju i napretku čoveka kao biološkog naslednika majmuna ( doping i da ne spominjemo ). Što se, pak, naše države majmuna tiče, taj naziv je verovatno i jedino što je popularno u čitavoj stvari a ta praksa će se, izgleda, nastaviti i u budućnosti. Deca se masovno vode na fudbal, košarku, rukomet a od pojave izvesnog stanovnika Monte Karla i na tenis, dok atletika ostaje u nekom zapećku, gurnuta pod tepih i odbačena poput 13-og praseta. I ono malo nesrećne dece koja je danas trenira u uslovima, baj d vej, sličnim onim po eksploziji nuklearnog reaktora u jebenoj Fukušimi, trpi česte uvrede od svojih drugova i drugarica pa čak i od svojih trenera kojima je, vrlo moguće, dopizdelo da na pos'o dolaze samo da bi odmah zatim sa njega i otišli. Ipak, nadam se da će u nekoj skorijoj budućnosti doći ta dugo očekivana bolja vremena i da atletika više neće biti samo reč od pet slova, vodoravno: "Jugoslovenski atletičar, Mihalić"...
- Brate, 'oćeš dideš sa mnom na atletski miting na Partizanov, imam dve ulaznice? - "Miting" čega, bre??!!
- E, kevo...Mislio sam, ovaj, da sutra na ručak pozovem ovu moju devojku, znaš, pa da je upoznate malo...? - Naravno, sine, baš se radujem! Čime se, beše, ono snajka bavi? - Pa, studira medicinu, kevo, al' inače je evropska prvakinja u skoku u dalj... - Samo da ne naskoči na nešto ozbiljnije, sine moj, pa da tvoj otac i ja imamo još i to na grbači! Praviću lignje, da znaš...
Pomoravsko-šumadijski sleng za leptiriće u međunožju.
Dok se ne jebe nešto, osećaj ne miruje i stalno je prisutan.
... spremanje za izlazak u grad...
Filip: Ti, pod hitno da jebeš nešto! Aman bre, po ceo dan se samo češeš i pipaš za kurac. Ognjen: Nemoj ništa da mi pričaš, znam. Takav me prcać u'vatio ovih dana da bih mog'o mačke kontejnerke da iskecam 'ladno. Filip: Mislim, nije problem nekad da ti ispušim i da me kokneš u buljsona al' pretera ga više. A i provaliće me riba. Ognjen: E, odoh da ga izdrkam, sačekaj me dva minuta.
------------------------------------------------------------------------ ... slepa ulica, mrkli mrak... udovica Antonija Hadži Momirović je mora proći... niz oluk se spušta komšija Marko u bade mantilu...
- M, dobro veče gospođo. - Iju, prepadoh se... A, to si ti. Hihi, divna je noć. - Mmm, mogo bi ja tebe malo da pocepam k'o rotvajler jagnjeći čaponjak. A? - Moje molitve su uslišene. CEPAAAAAAAAJ!!!
Kada je neko toliko dosadan & naporan i jedno marš ne bi moglo da napravi dovoljno veliku distancu između vas i njega, onda upotrebaljavate ‚‚mrš mrš mrš‚‚ za instant distanciranje.
Frajer smarač:‚‚E, a ovo ono, ajdemo do mene na kafu?‚‚ Ja:‚‚Ne mogu hvala, imam neka posla.‚‚ Smarač:‚‚Ajde da svratiš da mi vidiš aakvarijum!‚‚(počinje da privata za ruku i struk) Ja:(pada mi mrak na oči i raste krvni pritisak)‚‚Skloni j.... ruku!‚‚ Smarač:(nastavlja po svome)‚‚Ajmo bre.‚‚ Ja:‚‚MRŠ MRŠ MRŠ..........!!!!!‚‚
2 ujutru. Otvaraš viseći deo od kuhinje, stare šarke arlauču i zavijaju budeći sve u krugu od 150m. Tresu ti se ruke, pada ti mrak na oči... Neko ti je navuk'o mrežu na glavu. I govna bi jeo, samo da znaš da u njima ima šećera. Iza starog čaja za mršavljenje, slavske sveće i torbice sa metkovima nalaziš toto keks od prošlogodišnjih zadušnica. Znaš da je proš'o rok, ali ne mari. Ješćeš ih i buđave. Drhtavim rukama i sa sjajem u očima otvaraš kartonsku kutiiju, a unutra plastično pakovanje sa devet čokoladnih keksića. Ceo tvoj svet se ruši. Pokušavaš na ivicama da nađeš onaj razlepljeni deo na kome se skida folija. Nema ga. Gde je bre, u pičku materinu? Histerišeš, čupaš kosu i grebeš lice. Pokušavaš noktom da otvoriš, ali ti se plastika zavlači ispod nokta u živac. Pokušavaš zubima da progrizeš kroz onu foliju otpornu na metke, ali NEĆE. Lakše bi otvorio sef švajcarske banke. Gledaš u one toto keksiće kroz plastiku... Puca ti osigurač u glavi. Bacaš toto na patos, šutiraš ga u punom trku i on završava iza simpo troseda koji je tvoja keva dobila za svadbu '87. Uzimaš kutlaču, zahvataš šećer iz kese i sve to istovaruješ u usta. Nirvana. Nakon nedelju dana, gomila mrava se vrzma oko troseda iz '87. Pogledaš iza, a tamo toto keks, stoji otvoren i jedva se nazire ispod gomile mrava. 'Ajde što si pokidao živce, nego si i zapatio mrave. PU!!
Dan koji ne bi poželeli ni za sahranu najgorem dušmanu. Obdanica u kojoj se smenjuju bar tri godišnja doba s'tim da kiša ostavlja najjači utisak, zapravo vreme koje nastupa posle nje, magla, velika vlažnost, isparenje. Rak rana asmatičara i srčanih bolesnika.
- Ej, ima neka lumperajka večeras u centru mogli bi da odemo?
- Ne bi mogli. Brate glava mi puca, jedva čekam da padne mrak da legnem, mislim da mi i pritisak pao, ova tonja me ubi, jebeno nebo se spustilo na zemlju smeta mi velika vlažnost...
- Ja zbog vlažnosti i idem večeras ako me razumeš, a ti kako hoćeš.
Sarkastičan odgovor na pitanje ''Jesi jeb'o?''. U prevodu, NISAM, poveo sam je kući, dala mi je da je držim za sise, dirala me preko pantalona, stenjala, tu se sve završilo i dalje nije moglo. Skupila noge ko da drži novčanicu od 5000 dinara međ' njima. Nećkala se dok nisam odustao.
A: Uuu Deki, mirišeš na novo. Boli te tuki, odvojio si onu malu sinoć na žurci. Jesi jeb'o? B: Jesam, k'o na TV1000! A: Auuu, znači ništa? B: Ništa mamu joj! Ja taman se obradovao, biće nešto, uveo je u sobu, mrak, ljubljenje, malo sisa, i to je to, lagani peting, a ona se stisla, ko da joj se troši pa neće da da malo. Na kraju kaže '' 'Oću kući!'', i ja je vratim doma.
Život nam je onakav kakve su nam misli, a stvari nam dobijaju smisao onakvim kakvim ih sami iznutra obojimo. Ipak, to je u osnovi pitanje individualnog karaktera, ali postoje niz zajdničkih komponenti. Danas, kada gledam Srbiju, vidim jedan istorijski "zamor materijala", ali i pored toga ne vidim samo mrak i beznađe, jer ako je posmatramo u sklopu svih istorijskih okolnosti, i pored mnogo problema, mi smo ipak generacija koja najbolje živi, u istoriji svih Srba. Setite se samo koliko je bilo samo ratova, koliko su ljudi morali da se žrtvuju, za svoju zemlju, za svoje porodice. Pogledajte danas, kako jedan moderan, savremen čovek živi, i pored toga što će mnogi ljudi sada reći da je najveći smisao života imati mesečni prihod od 2000e. Pitanje je ugla gledanja... Kada posmatramo Srbiju kao državu, bez obzira što se u njoj sada pristojno živi, mnogo siromašnije od mnogih evropskih zemalja, ali i mnogo bogatije od nekih tamo afričnih. Ono što ja na prvom mestu vidim u Srbiji je, ne materijalna, nego duhovna kriza. Kada bi me pitali šta mogu prvo da uočim, kako komponetnu današnjeg života, što nije golim okom vidljivo, a što se jako oseća, je jedna pritiskajuća atmosfera iznad nas, atmosfera moralne krize. A to nije samo kriza nekih moralnih vrednosti, nego i kriza smisla. Ne možemo da banalizujemo čoveka i svedemo ga samo na ekonomsku životinju i kažemo da je jedini cilj - lepo živeti, pa to se valjda podrazumeva? Ali ne zaboravite da su i danas, u ovoj siromašnoj i, po mnogim stvarima beznadežnoj Srbiji, najlepše stvari besplatne : prijateljstvo, ljubav, porodica, deca, otadžbina...
"U siromaštvu čovek može biti dostojanstven, u bedi ne može"
Na youtube-u se može videti svašta - i korisne i lepe stvari se daju pogledati i poslušati, ali isto tako možeš da se sretneš sa finom gomilicom budala koje nemaju pametnija posla nego da, pored kačenja glupih klipova, ostavljaju suvišne komentare i daju palčeve gore na iste ili vrlo slične sopstvenima.
(Gledaš neki video i on polako počne da te smara i ti malo scroll-uješ, sasvim nesvesno... Pa počneš da čitaš komentare... I ubrzo ne samo što ne vidiš video, nego ne vidiš apsolutno ništa - potpuni mrak ti padne na oči.)
- Alice in Chains-Brother Unplugged -
inkadinkada50 (1 week ago) omggg I love this song 3 plusa
sataninside99923 (3 weeks ago) my fav :):):) 1 plus
kewldude93 (2 months ago) this sux, you guys are gay 152 minusa