To su izmislili komunisti da ljudi ne bi morali da jedu tokom celog dana, pa bi ostatak dana iskoristili za rad, rad i samo rad.
Primer: obelix odoh ja da doruckujem, ljudi. 11:23 11:29 obelix :)) 11:29 Euterpa dobro, kad meteras 11:30 Euterpa *me teras 11:30 obelix ne teram te... samo, dorucak je najvazniji obrok :) 11:30 Euterpa ne, ne, nemoj sad da se vadis 11:31 obelix ne vadim se (tacka) :) 11:31 Otaku To su izmislili komunisti, kako ljudi ne bi morali da jedu tokom celog dana XD 11:31
Po zavrsenom skolovanju, proces koji traje od 6 meseci do godine dana. Duzina procesa je uslovljena sledecim faktorima: kadar drvoseca se salje na privremeni rad u Sibir, koji ima zadatak da isece smreke povrsine 10 hektara koje potom istesterisu rucnim testerama, onda ih vuku konjskom zapregom do obliznje fabrike papira gde kuvaju drvo kako bi se izdvojila cista celuloza. Tim postupkom dobijena sirovina se cedi, pa se susi a onda se beli. Na ovaj nacin dobijen papir se rucno sece u A4 format, pa se salje kod kaligrafa koji perom divlje patke umocenim u specijalnu vodootpornu tintu ispisuje diplome.
Rečenica koju koristimo kada u društvu komentarišemo neke cupike. Obično se iskoristi kod sukoba mišljenja dvoje neistomišljenika, kada jedan od njih nabacivajući ribu ortaku, upravo izgovori ovu rečenicu.
Pera: Tebra vide li ti malu Jovanu? Laza: Ma šta znam, malo mi je punija u struku... Pera: Kakve veze ima što je punija u struku, vidi kako je slatka jbt, i dobru sisu ima... Laza: Ma jeste brate, ali znaš da volim vitke devojke... Pera: More da se nosiš ti u pičku materinu, vitak struk-puniji struk k'o da je bitno... Sine, ko ne jebe svašta taj ne jebe ništa, m'rš tamo da je muvaš da ti glavu ne polomim...
Ne može se reći da je ultimativna fora za muvanje, jer ovo koristi čovek koji se sa logikom pozdravio. Ne poštuje onu čuvenu doktor Hausovu tezu o muvanju i samoproceni, da se jedinice na skali smuvaju sa jedinicama, a desetke sa desetkama. NE!! Ovaj lik nije ni jedinica , ali muva ribu koja je 765 faktorijel. Sa šarmom prodavca praziluka i izgledom napušene veverice ustremljen je ka cilju. Svestan je neuspeha, ali ako pada, pada kao Spitfajer u plamenu, džiberski, a sa stilom, rušeći sve barijere i postulate. Taj lik treba da ima svacije postovanje!!! Ima bre da jebe!
-Uskomeša mi se muška žila kad te vidim, sokolice moja! -Beži, seljaku, upomoć, obezbeđenje!! -Ja i ti mora zaživimo, jebeš mi sve...
Koristi se da se dočara maksimalni stepen pijanstva. Dobro je poznatno da je gore pomenuti bio večno pijan. Ako je Čarls cugao između redova, onda je Ernest cugao između svakog slova, tačke i zareza.
- Kako je bilo sinoć na rođendanu kod Nade? - Haos. Ludilo. Ubili smo se k'o Hemingvej! - Taj rad.
- Oho, tetka Slavka. Nismo se videli od pre sto godina! Kako je teča? Juče beše bila neka slava? - Bila, bila. Ubio se k'o Hemingvej. - Hohoho, znam da voli popiti. - Pucao je sebi u glavu.
Popularna poštapalica među decom. Izmislio je neki pacifista, kao najbolji način da se prekine nasilje izazvano tenzijom među polovima. U poslednje vreme i na većoj razmeri, može slobodno da se primeni na novonastale nacije iz balkanskih ratova devedesetih i njihovu uzajamnu ljubav izraženu davanjem najviših ocena koje upućuju jedni drugima na takmičenju za Pesmu Evrovizije, poput dunutih poljubaca...
-A ćuj stari, kak je ful dobra on pjesma od Marije Šerifović, ne? 12 poena!
Raspasana banda koju možeš videti nedeljom ispred dragstora, neke zadruge ili na livadama lige bez brige, gde ganjaju fudbal fenjeraši i paceri. Nije nužno da to budu fudbaleri, za scenario je najpogodnije da to budu košarkaši ili igrači američkog fudbala, jer taj duh nikada neće prestati da jenjava.
Kada se uvidi taj kostur, to je konstrukcija jedne ekspresije raspadanja, ali ipak sa druge strane oksimoronsko posedovanje ekstremnog talenta za uzimanje državnog prvenstva. No za to je potrebno pojavljivanje mesije, trenera koji je trenirao nekogu 16. ligi zapad, ali ima viziju. On dolazi drži govore i daje maha čitavom timu da se stvaraju takve profesionalne deformacije da se po prodavnicama, kvantašima viđaju sportisti koji titraju pomorandže i ubacuju lubenice u korpe sa udaljenosti deset metara. Dok kapiten sedi kod kuće i uči jer ima slabe ocene i to mora da prevaziđe, jer neće igrati, ali ipak možda se pojavi njegova majka koja će se nešto ispod žita dogovoriti sa trenerom koji je nepotkupljiv kao Robespjer, ali on zna da to tako treba.
Posle trideset uzastopnih poraza dođe jedna nerešena to je znak sa neba, onda ide pobed, prva, druga, treća, gas i finale. Nije bitno da li je ova priča istinita, uvek postoji glorifikacija. Prosto, iako je trener Helmut Šen, Brajan Klof, Miljan Miljanić uvek se nameće taj anakolutni duh koji nagoni suze na oči kada se pije iz pehara sa završnom slikom: trener na rukama voljenih i igrača u krupnom planu. Ne samo što je uzeo prvenstvo sa raspasanom bandom koja je sastavljena sa koca i konopca, nego je i sačuvao brak i dobio prinovu.