U 99% slučajeva prvoklasne stipse. Sa teškom mukom su se odvojili i tih para za kakav kućni predmet, pa bol za datim novcem ublažavaju tako što nikad ne skinu celofan sa daljinca, ugaone garniture, zadnjih sedišta u kolima ili ekrana mobilnog. U slučajevima kada se celofan kojem nije ni bila namena da bude preko predmeta 2 godine izliže, na scenu stupa NOVI. Dragi nam cicija nabavlja novi komad providnog materijala i pažljivo oblaže svoje turske i bugarske proizvode ne bi li oni potrajali što duže.
Ti ljudi ne puckaju industrijske mehuriće. Ti mehuri čuvaju stvari. Gre'ota.
: dva druga ulaze u kuću : D: Alo brate, puštaj brzo Eurosport, ima dobar tenis! R: : pažljivo vadi daljinac obložen celofanima iz fioke : -Izvoli! D: Jebote, šta ti je ovo? Jel ovo onaj Beko što si kupio pre šes' godina? R: Da, da. Radi k'o nov! R: Dobro bre, pa šta će ti ovol'ki celofani po daljincu? I šta će ti stiropor oko televizora?
Dolazi sa najkama u operu. Sa sekirom na stadion. Sa heklerom u kafanu. Sa magarcem u Beograd. Pali plastične kontejnere, ali ne zato da bi poslao dimnu poruku. Nego zato što je Indijanac!
Situacija u kojoj se u pratnji svoje lepše polovine gorko kaješ što si je poveo sa sobom, jer toliko je ženskog sveta oko tebe, da prosto tvoja poligamna krv u tvome telu proključa.
U divnom raspoloženju, kao dva zaljubljena golupčića, tvoja draga i ti idete na letovanje. Pošto ste stigli, odlučujete da odete na kupanjac. Razgolitite guziće, uzmete peškiriće i pravac na plažu. A kad tamo stignete, surova realnost počinje da te savladava. Oko tebe vlažne, preplanule, ženske figure u ogromnim količinama, sve divno raspoložene. Muškarci su u deficitu, stoga su čak i tebi, tako očigledno zauzetom, upućeni pohotni pogledi. Čuješ molbe za nanošenje kreme protiv opekotina na vrela, glatka, izvajana tela, upućene srećnicima koji nisu "poneli drva u šumu". Toplesi sevaju na sve strane, ono što žene zovu "gaćice" ne može biti minimalnije, pa još onaj morski vazduh... ama sve te tera da konstantno ukrštaš noge, kao šatra, tako ti je zgodno. A tvoja verna draga sve vreme pomno prati kud je uperena zenica oka tvoga. Na svaki tvoj pogled koji nemarno spustiš na tuđu obinu, ona počinje da se kočoperi i frkće. U takvoj situaciji najbolje je da svoje okice duboko zamišljeno držiš na dalekoj pučini, i tvoja draga će tada biti sigurna da tamo ne možeš uočiti nijednu tuđu dojku ili ne daj bože guz. Ono horizont jest lep, ali ti nekako prosto dođe da se ujedeš za rođeno debelo meso, samo kad bi mogao da se dohvatiš... Sledećih deset dana provodiš u ubeđivanju svoje drage da na otoku postoje mnogo bolja mesta za posetiti od plaže sa sitnim belim peskom. Nemoguća misija... Odmor prerasta u gorko kajanje i proklinjanje nemilosrdne sudbine...
A: Ajde sine, šta jašeš taj kompjuter, idi igraj malo fudbal.. B: Pa kevo bre, do sad sam igrao tenis... A: Nema veze...de ti je sportski duh? B: Dobro dobro, idem... A: Evo ti i pare da mi kupiš kafu, Amigos 100 grama! B: Znao sam..
Zajebancija na račun nečije tamne puti. Tamnog tena. Garavosti!
Mnogo suptilnija od one: "Mogao bi lubenice nulici da prodaješ koliko si crn, ganferu". I mnogo manje homogej - pederska od one: "Kako ti je divan ten, k'o da si iš'o kod Mari - Mari u solarijum".
Nastala kao posledica drevnog srpskog običaja - slikanja sa crncem kad god se na njega naiđe, k'o da je mamut ili Pančićeva omorika.
-Zvao me Jovo Lignit da se pohvali kako ide na letovanje. -Auuu...pa on je crn k'o Tuđmanova savest i u januaru, ima da se ugljeniše... -Pitaće ga crnac da se slika sa njim, da pokaže antilopama i jetrvi u Somaliji.
1. strofa: Ja sam matori jebač u najboljim godinama, menjam žene k'o gaće, sva memorija na mobilnom mi ode na imenik (Ema, Ena, Ela...), prošao sam mnogo toga u životu i iskustva mi ne fali.
2. strofa: a) Ti si jedva punoletna (barely legal :-P ) i od svih na svetu si se zakačila baš za mene zato što sam nenormalno dobar matori iskusni jebač, a meni neprijatnooooooooo... Ali i u dete mož se mete... b) Ti si žena starija - u najboljim godinama, a i ja sam stara kuka, znamo se ti i ja odavno, ali ti si sada udata i imaš decu od kojih jedno nosi moje ime da te podseća kad sam te pratio na (upisati prevozno sredstvo) za (upisati mesto)...
Refren: Ja sam matori iskusni jebač sa setom u duši, generacija mi se malo osušila, ali u mene ne treba da sumnjaš nego svrati da slušamo ploče, širi noge da čiča zaore, pa da vidiš Kraljevića Marka...
3. strofa: Zajebi sve, dođi čici, godine nisu bitne - videćeš iz izloženog, u naponu sam snage i volje, život je samo jedan, dođi da razmenimo iskustva i telesne tečnosti!
Naravno, Željko je daleko suptilniji, ali opet, ja nisam iskusna matora gidža i ne čupam obrve...
Neki nebitan lik. Nije ni posterdzija, nego tako neko ko samo gleda sa strane i ponekad ostavi komentar. Pojavi se s vremena na vreme, usred zime kad mu vreme nije, bupne neki komentar i onda ga nigde nema. A ustvari je sve vreme tu, bitise oko vas neprimetno kao duh. Ostavi vas u cudu odakle se pojavio, sta je hteo da kaze, cemu odjednom taj nebulozni komentar, kad ste ga videli i gde, sta ste mu uradili, cemu sve to...
Tip 1: tebra, da l' ulagati u buducnost? Nostradamus: s'a znam torima, crnogorci su to, mrzi ih da zive a tek fudbal da igraju... Neko: ako mene pitate sve pare na Troickog, igra za 25 dana sa onim malim , ne znam kako se zove, ali ce ga Triocki dobiti bez problema, ne znam ni koja ce kvota biti, ali mislim da je to fiks meseca. Tip 1: aham, dobro. Tip 1 :tiho, ortaku: tebra ko je bre ovaj, kakav Troicki, sta mu je? Nostradamus: on je sa postera. . . planinar: to, vrh definicija, za odabrane! Siven Sigal: ahahahahaa, ko ce drugi, odlicna! Macak Izi: bravo! Neko: ja sam video jedan poster i posle ga nije bilo. ne znam kako da ga nadjem i kako da mi sto vise ljudi vidi poster? nisam jos ni jedan postavio ali bih voleo.
Vrsta djaka koje poseduje svako ili bar vecina odeljenja. Ne, to nisu oni ucenici koji ne vole da idu u skolu zbog raznoraznih kontrolnih, pismenih i propitivanja. Ovo je potpuno druga vrsta djaka, koja mrzi drustvenost i proklinje dan kada su rodjena. U skolu ulaze tiho i polako, retko se sa kim pozdravljaju, i to samo onda kada moraju, i odlaze u njihov poseban ,,kutak" u ili ispred ucionice gde cekaju profesora, izdvojeni od ostalog sveta kao u karantinu. Sasvim su neprimetni tokom dana, prozbore po koju i to ako ih ti nesto pitas, a neretko ni tad ne uspes da im izvuces jebenu rec iz usta jer obicno budu prestravljeni sto ih neko prekida u njihovom obitavanju u ,,nevidljivosti" i dubokoj melanholiji. Njihova bezvoljnost i potistenost kao posledicu daje da ih drugi ucenici, a bogami i profesori, izbegavaju sto je za njih ustvari plus jer im omogucava da ih sto manje ljudi spopada a i da ne bi odgovarali. Iz skole izlaze tiho i brzo i jedino im tada na licu mozes uociti blagi osmeh i nekakvo blagostanje jer celoga skolskoga dana izgledaju kao da su im svi najmiliji pomrli. Medjutim, tu jos nije kraj za njih, jer sada treba brzo pobeci i omoguciti sebi samostalan i u miru odlazak kuci bez igde ikoga, gde nevoljno cekaju novi dan i odlazak u skolu. Cesto dobijaju i nadimke poput: ,,Cudak", ,,Smorko", ,,Teodosic", ,,Nindza"...