Marketinški trik koji nije zaobišao ni najstariji zanat na svetu, dokaz da sve ide u kurac kad i za pičku ima kusur.
- Plaćanje, kao sto znaš, unapred, 1999 din. - Ok, evo... (vadiš dve crvene) - Ali ja nemam kusur da ti vratim, može li žvaka? - Ne može žvaka, sestro, nego će odradiš taj dinar, jebala vas globalizacija.
Na prvi pogled bi se reklo da se radi o iskrenoj želji upućenoj vašem potomku, ali je u stvari riječ o prvoklasnoj uvredi umotanoj k'o sarma. Onaj koji je izgovara ne želi da naglasi da si pametan ili tvoja žena lijepa, već, naprotiv - da si ružan k'o konj, a da ti je žena glupa k'o kurac.
- Školski, nek' ti je sa srećom, da ti bude zdrav i živ! I nek' bude pametan na oca, a lijep na majku. Hehe ne d'o bog da bude obratno hehe. - E, hvala ti đe čuo i ne čuo! Nego, je li ono i tvoja žena trudna? - Jeste! Osmi mjesec. - Da ti unaprijed čestitam i da porođaj protekne kako treba. - E, baš ti hvala! - I da ti dijete bude pametno na majku i lijepo na majku. Ne d'o bog da bude obratno... - A?
Ako hoćeš precizno da oceniš čoveka, daj mu da izađe 2 na 1 sa tvojim golmanom, ako doda u stranu, goni govno u pizdu materinu, govorili su naši stari. Takav nečovek nikad ne ulazi u rizik, generalno je nezanimljiv. Nije hteo da zvoni ljudima na vrata sa ortacima posle škole ni da gviri u žensku svlačionicu. Štekara.
-Halo, školski? -Ko je to? -Ovde Mare, iz srednje. Htedo da te pitam nešto. -Pucaj. -Jel bi hteo da uložiš u farmu tapira u Aranđelovcu? Skače im cena ko luda ove godine! -Ugini. -Pičkice.
Merna jedinica ucenja studenata koji studiraju fakultete suvoparnog gradiva.
A: Kolega, kako ide gradjansko? B: 30 na sat, kolega. A: A, odlicno, stici ces ti do ispita. B: Kod tebe? A: Ja sam na 20 na sat, jebe me ova kijavica, stalno moram da brisem nos.
Izreka koja se izgovara kada se poklope kazaljke na satu.
Izmišljena kao utjeha usamljenima, a i onima kojima je poprilično dosadno i svako malo bulje u sat, pa kad ugledaju da su kazaljke poklopljene imaju novu zanimaciju: razmišljati i nabrajati sve koji bi mogli misliti na njih u tom trenutku.
13:05 14:10 15:15......
- jaooo cajger na cajgeru, netko misli na meneeee.....ahhhh, jel možda Ivica...neee on je sad na putu za NJemačku, dok vozi ne razmišlja......hmmmm možda Petar...ili Andrija.....uffff da nije tata, zaboravila sam mu kupiti razrjeđivač, a farbat će ogradu!!!!
Osnivač i lider Srpske Radikalne Stranke i najmlađi doktor prava u SFRJ. Pravni fakultet je završio u Sarajevu za samo 2 godine. Postoji urbana legenda da, kada ga je Tito primio i čestitao mu doktorat rečima "Čestitam doktore", on odgovorio "Hvala, majstore" (pošto je Tito po obrazovanju bio bravar). Poznat je i po izraženom "kotrljajućem R" tako da njegovo R zvuči više kao V. Inače, čovek je hodajuća pravno-istorijska enciklopedija. Na žalost, zbog nekih svojih, možemo reći, suludih ubeđenja, svo njegovo znanje i sposobnost nema pozitivnu svrhu. Kada ne bi stalno pravio nacionalističke i druge budalaštine, verovatno bi bio jedan od najcenjenijih i najpriznatijih međunarodnih pravnika. Danas mu se sudi za ratne zločine u Hagu, i nije da ga branim, ali moje lično mišljenje je da su strendžeri kasno shvatili sa kakvim ludakom imaju posla i da osuditi ga neće biti nimalo lako.
Moj ćale je studirao na ETF-u u Sarajevu u isto vreme kad i blesavi Voja na pravnom. Pričao mi je da su svi studenti sa univerziteta jedva čekali da on prijavi ispit da odu da ga slušaju, jer je i tada, kao i danas, od svega pravio cirkus. Profesori su čak njega uvek prvog ispitivali, kako bi ga što pre skinuli s' vrata iako po abecednom redu bi trebalo da odgovara negde na sredini ispita. A po ćaletovoj priči, Vojino polaganje ispita je izgledalo otprilike ovako:
-Kolega Šešelj, izvolite. -Zašto ja druže profesore? Ima njih na spisku pre mene, budimo parlamentarni. -Za vas sam, kolega, siguran da ste spremni, pa da drugovima studentima malo probijete led. -E onda dobro. Skida sako, seda na stolicu. -Kolega, izvucite karticu sa pitanjima. -Druže profesore, smatram da nema potrebe, pitajte me šta god želite. -Molim vas, kolega, izvucite karticu. -Onda vi izvucite, druže profesore, da ne bude neko lako pitanje, pa da kolege kažu kako sam imao sreće. -Molim vas kolega, radi procedure, izvucite karticu. -Ako je do procedure, onda dobro. Izvlači karticu, pročita je i kaže: -Mogu li da zamenim pitanja? -Zašto, ne znate ili niste sigurni? -Ma ne, suviše je lako, ovo su kratke lekcije. -Molim vas kolega, dajte da počnemo. Idemo prvo pitanje. Voja kreće da veze kao iz rukava, jer je pored udžbenika, verovatno pročitao i pola biblioteke na tu temu. -Dobro kolega, dovoljno je, sledeće pitanje. -Ali, dozvolite mi da završim izlaganje, zašto me prekidate na pola? -Da bismo stigli da završimo danas, vidite koliko ljudi čeka. -Dobro onda. I tako sva pitanja. Profesor na kraju postavlja i podpitanje, ne bi li ga uhvatio da ne zna, na šta Voja odgovara: -Odlično podpitanje druže profesore. Prava tema za raspravu. Znate ja sam pročitao u delu... Voja veze, profesor čupa kosu, studenti padaju od smeha...