mit. san onih što ne znaju krenuti na vreme.. poslednji put bile zajedno na polici u radnji. sada podeljene u 2 gomile:
1. krš onih crnih, isprano crnih, tamno tamno plavih, manje tamno plavih, belih, malo manje belih, sa sivim gazištem, sa ili bez minijaturnog znaka - najteže za spariti ali zato obavezne kad se ide u goste, jer najmanje se primeti da su različite..
2. svih boja dužina veličina šara, na mede cvetiće florescentne i slično - lakše za spariti ali je redovo ona druga puknuta
„devojački san“
Tačno ta rečDevojački san5 definicija →Lokal-patriotski žargon za legendarno beogradsko naselje, inače prijavljeno mesto pod Suncem takvih veličina kao što su i.o. Džoni Kurajber, Buksnetina, Ollanik, Turgenjev, Penzioner i Lepa Brena, mesto na kojem je svoje detinjstvo proživeo i u njemu uživao i pisac ovih redova, to brdovito parče Raja na Zemlji do kojeg vas jedva izvuče prosečna 75-ica a posle nikada više ne poželite da odete, taj grad u gradu u kojem kupujete nameštaj i sahranjujete svoje bližnje, gde odrasli uživaju u gastronomskim čarolijama u famoznom restoranu "Ž" a najmlađi u onim zimskim na padini kod SC "11.April", gde onaj čuveni ANLAVE kombi sa Marakane odlazi u garažu pošto se završi tekma i gde beogradski piljari "gaje" svoju robu na Kvantaškoj Pijaci - jednom rečju...odnosno dve - Bežanijska Kosa.
Ponekad ćete čuti i nešto kao Rio Bežaniero, ali to su cigani istripovali svoj latinoamerički san...
U zemljama kapitalističkog govornog područja to je jedan od najtežih zločina koji opravdava upotrebu bilo kakvog oblika nasilja kako bi se odbranio krvavo stečen ovozemaljski imetak, bio on stvarno u opasnosti ili ne. U tu svrhu, širom liberalnijih zemalja kao što su Sjedinjene Američke Države postoje lanci odlično opremljenih radnji sa odbrambenim priborom za svaku zgodu i svačiji džep. Oprema u slobodnoj prodaji varira od bejzbol palice u paketu sa boksericama za udoban san i lako buđenje sa natpisima "trt-mrt-smrt" ili "dalje nećeš moći" pa sve do "Browning" samostojećeg mitraljeza kalibra .50.
U Srbiji zakon o bezuslovnoj odbrani privatnog vlasništva nikad nije ugledao svetlost dana. Neko će reći da je to zato što privatno vlasništvo dugo nije bilo osobito popularan termin, međutim pravi razlog bi ipak bio strah od potencijalne zloupotrebe.
- Milisave, ka'će bre vrneš među tamo de si je našo?
- Oma, Radosave, oma. Aj samo časkom preskoči tarabu da mi pokažeš de je bila.
Dugo nisam verovao u život posle smrti (čak ni u fazama kad sam pokušavao da verujem u boga) sve do dana kada mi je majka ispričala jednu tajnu dok je ležala u bolnici pred njenu smrt. Bolovala je od teške bolesti i nekoliko puta je umirala pa su je vraćali u život i tog dana, skoro pred smrt, mi je ispričala sve što je tada videla.
Pričala mi je o osećaju sreće i mira, o ljudima koje je videla, o smirujućim šapatima koje je čula. Nekoliko meseci nakon toga je i umrla.
Video sam je skoro pola godine kasnije u jednom čudnom snu. Čudnom za mene jer ja obično sanjam vanzemaljce i druge svemire ali ovaj san je bio realističan. Sanjao sam da sam se probudio u svojoj kući u potpuno normalnom okruženju, kroz prozor od terase video sam ženu koja se približava. Na moje veliko zaprepašćenje shvatio sam da je to moja majka. Samo je stajala i ćutala. Sledećeg dana mi je umrla baka.
Nekoliko meseci nakon toga sanjao sam isto realističan san u kome ja i baba teturamo kroz snežnu oluju. Ja sam pao i povredio se a baba mi je pomogla da ustanem. Posle sam shvatio da ovo znači da se baba, koja je bila ateista, nalazi u čistilištu.
Sanjao sam i pakao. Video sam demone kako dolaze po mene. Od tada znam da mi je majka u raju i zato sam srećan jer je jako patila celoga života. Nije me briga šta će biti sa mnom, bitno mi je samo da je ona srećna.
Ne, to nisu vaške. Iako su sastavni deo odrastanja baš kao i vaške. Bube nisu zarazne i ne prave seobe iz tuđih glava. One dođu svakom detetu same od sebe, možda kroz san, možda su ih puni perjani jastuci, pa na uši ulaze.
Iako nevidljive, roditeljima su strašno iritantne. Glavni su krivac kad mozak ne radi dobro.
Protiv njih nema leka poznatog u našoj galaksiji. Ono što je još čudnije da vremenom, kako se odrasta, one tiho umiru i ostavljaju svoje domaćine u svetu odraslih - dosadnom i nezanimljivom. Osim kod onih koji odbijaju da porastu.
- Milice, izlazi više iz tog kupatila! Zasraćemo se svi!
- Evo odma...
- Nemoj da ti ja provaljujem!
- Šta ste nervozni, evo izlazim.
- Proradile tebi bube u glavi. Sad ću da uzmem jednu usranu motku i da ih isteram sve iz tebe zajedno sa tom trakom koju nosiš i kao majicu i kao suknju.
Izraz koji najčešće koriste džiberi iz kraja, koji su mogli da postanu vrhunski fudbaleri, košarkaši, astronauti, holivudski i bolivudski glumci, mogli su da krešu najbolje p***e u gradu...ali nesrećnim spletom okolnosti nisu.
Obavezno pričaju o ‚‚biznisima‚‚ po Frankfurtu, Cirihu i drugim srpskim gastarbajterskim mestima, o Žiki i Peri (voze BMW i letuju u Budvi) sa kojima su pišali zajedno ispred zgrade preko kojih mogu da se obrnu velike pare. Mama im je najveća podrška tako što im daje dnevno 200 din. za kladionicu i burek, sve dok san ne postane java.
,,Onaj mali Ivanišević što smo mu palili čvrge prebaci se u Partizan, a imao je 2 leve noge jbt‚‚
,,Italija je prošlost brate, mnogo je murije u Frankfurtu se mnogo lakše dođe do love‚‚
Zadnjih godina kada svet polako pocinje da gubi dva godisnja doba, dok se preostala dva preplicu na mesecnom nivou, ni medved ne zna sta ce.
Da li da legnem u zimski san, ili sam tek ustao?
Jutarnje zombi stanje. Nema veze što ustaneš čim čuješ p od alarma sa mobilnog, odbauljaš pod tuš ili na klonju, baciš piš u tuš ili klonju, po inerciji možeš čak i da stigneš dotle da se skroz obučeš i opereš zube - posle svega neizbežno sledi period kmenjenja na kauču dok ti se glazura premazuje preko očiju kaligrafskom četkicom šodo majstora a sunce lagano izlazi iza njegovih leđa, uokvirujući mu nasmejani lik.
- Miran, Miran-san. Misri tvoe brude, kapci tvoi kronu, hai.
Ženska izjava koja predstavlja najbolji primer zašto je sa njima često gotovo nemoguće pričati o sportu ili bolje reći o nekom sportisti kao o igraču (čast izuzecima).
- Šta to čitaš?
- Evo, gledam kvote za večerašnje parove u NBA, pa šaljem poruku ortaku šta bi moglo da mu dođe kao zicer ako se bude kladio.
- A na koga ćete da se kladite?
- Ne znam za njega, ali ja ću na San Antonio. Navijam za njih, a večerašnji protivnik im je smešan.
- Na San Antonio? Jel' tamo igraju Divac i Stojaković?
- Ne, Divac je završio karijeru, a Stojaković je u Nju Orleansu.
- A ko je tamo najbolji?
- Pre su bili Dankan i Robinson, a sada su Đinobili i Parker.
- Toni Parker?
- Da, što pitaš?
- Jao, znam za Parkera! Baš je sladak!
On je jak, od njega ne boli, on je anatomski savršeno oblikovan, on je tvrd, on je najtvrđi. Koža uz njega diše, telo ga želi, kad su zajedno Dormeo i telo oni se spoje u ekstazu, uz veliko Aaaah...Na njemu je ugodno spavati, Dormeo se mazi posle seksa, ne puši, fura zdrav život, o njemu hvalospeve piče poznati muškarci - i s još većim ushićenjem- poznate žene. On je poželjan, on ima garanciju na 15 godina. Ako ne zadovolji on vraća pare. On je savestan jer pruža miran san.
Ail je skup, jebi ga. Šta ćeš kad je marka.
U jebote hoću i ja da svršavam od sreće k'o Goca i Banjanin Tanja, ajd kupi ovaj Dormeo.
Ma jašta, ima isti takav samo nije markiran, duplo jeftiniji. Isti ti kurac...
Ali....
Ništa ali! Preskup je.
Dormeo, Dormeo, zašto si Dormeo...