Najčešće korišćena rečenica djetinjstva.Da je izgovaramo,cesto su nas motivisali stariji clanovi porodice,a mi smo redovito mjenjali odgovor i razlog zasto cemo biti upravo to.
sa 5 godina: Mama:Sreco,šta ces biti kad porastes? Ja:Glumica ! One su tako lijepe ! Mama:(kikoce se zajedno sa caletom)
sa 10 godina: Baka:Unucice moja,sta ces biti kad odrastes? Ja:Ljekar ! Brinut cu se da ti i djeda budete zdravi... Baka:(rasplače se od sreće)
A danas?Ma zna se... Kad narastem bit cu moderator!
Jedno od onih pitanja koje utiče na stabilnost vašeg nervnog sistema. Isprva ga ne shvatate ozbiljno, mladi ste, nije vam vreme...ali, kako starite, ovo pitanje poprima drugačiju notu i više vam (ako vam je ikada i bilo) nije zanimljivo. Diže vam se kosa svaki put kad ga čujete i imate ogromnu želju da opaučite svakog ko ga izgovara.
Niste spremni. Nezreli ste. Ili možda niste pronašli ljubav svog života. Možda vas je juče baš "srodna" duša ostavila i ne znate sada ni šta ćete ni kako - a oni i dalje postavljaju TO pitanje! Ne prestaju i ne prestaju! Vrše pritisak! Pitanja i pitanja celoga života.
Još nemate tri godine, a oni počeli - "Imaš li devojku/momka u vrtiću?"
Krećeš u školu - "Kakav si đak? Jesi odličan? Nisi?"
Druga godina faksa - "Jesi dao sve ispite u roku?"
Poslednja godina faksa - "Koliko ti je ostalo do kraja?"
A onda... - "Jesi našao posao?" - "Je l' tražiš posao?" - "Ti još tražiš posao?" i, naravno, - "A kad ćemo da te udajemo/ženimo?" I uz to često šlag - "Pa, vreme ti je! Šta se buniš?!" Aman više!
Vidi ovako. Muvajte se. Položite ispite. Završite faks. Tražite posao. Radite. Udajte se. Ženite se. Rađajte decu. I razvodite. I ostavite druge da ŽIVE!