Nebitan faktor, zanemarljiv sastojak, previše sitna stvar.
3 ortaka idu ulicom. Jedan od njih iznenadno staje, saginje se, probire prstima po prašini i vadi nešto sitno iz nje, samo se vidi kako neka žičica viri između palca i kažiprsta... Ortaci staju, okreću se, gledaju ga u fazonu "koji mu je sad kurac". Posle kraće pauze, jedan od njih progovara:
Jedan od najviših stupnjeva gradacije imovinskog stanja naših gastarbajtera po inostranstvu. Godine mukotrpnog ribanja švapskih klozeta, hasanja kerećih gulaša i "kuća viša bar za pola bloka od komšijine" filozofije, koje konačno bivaju nagrađene divljenjem prostog plebsa koji je ostao na rodnoj grudi.
-Jesi glupa za medalju! Pa matori je pun k'o brod, celog života šljakao po belom svetu, otišao sa zdravljem načisto, a nema ni kučeta ni mačeta. Malo samo da si mu počešala jaja, riknuo bi istog trenutka, a ti bi nasledila ćoše od Beča!
Povratak autora ovih redova pisanju Lepih srpskih običaja može značiti samo to da mu je inspiracija konačno doterala tamo gde "trava ne raste". S tim u vezi definitivno stoji i nedeljama zakasnela isporuka iste, a koju je autoru ovih redova odavno obećao njegov diler, ozloglašeni Mahmud.
Bilo kako bilo, primoran da, poput svakog skribomana, piše iako mu to niko nije niti tražio, niti platio, cenjeni autor je odlučio da se uhvati u koštac sa jednim skorijim, svakako modernijim običajem, možda pre i štosom nego običajem, ali, ono - imajmo bar malo razumevanja za njegovu aktuelnu apstinenciju...ako je njegova lepša polovina već nema za onu standardnu.
Elem, međ' nama pripadnicima nebeskog naroda oduvek je vladalo uverenje da su strani pokušaji učenja našeg jezika - iako od starta osuđeni na propast - krajnje simpatični u svojoj debilnosti. Rogobatni akcenti, retardirani konsonanti, mutavi umlauti...samo su neki od razloga zašto jedan Švaba, Francuz i Englez nikada neće biti kadri da k'o ljudi izgovore makar i najprostiju rečenicu na jeziku budućih kolonizatora galaksije Andromeda 3567. godine. I da ne bude nikakve zabune - mi Srbi smo u pitanju.
Uglavnom, pomenuta "simpatičnost" nadahnula je međ' tradicionalno predusretljivim narodom srpskim specifičan vid sprdnje sa neslutećim žrtvama iz ostatka sveta, a koji se definiše ljubaznim mada džukačkim poturanjem najosnovnijih psovki 'mesto svakodnevno-korisnih-turističko-kosmopolitskih fraza poput "Dobar dan", "Dobro veče", "Hvala", "Doviđenja" i "A (da mi vratiš) kusur?", a koje bi eventualno i zanimale zalutalog stranca u našoj zemlji. A i realno: lakše (čitaj: interesantnije; prim.prev.) jednog strendžera naučiti da kaže "Puši kurac!" ili "Jedi govna!", nego čekati i pizdeti pola čuke dok on zapliće jezikom u abortus-pokušaju da kaže "Zdravo".
Ponekad je baš do jaja kad ti maternji jezik nije svetski jezik, zar ne?
- Come in, come in, let me just see where are my parents...E, ĆALE, KEVO, 'STE TU? IMA LI KOGAAA?? - Alo, bre, majmune jedan, šta se dereš, zar ne mogu na miru ni da serem u sopstvenoj kući?!? Ko ti je ovo? - E, pa da vas upoznam...Ćale, ovo je Makiko, Makiko, this is my father. Makiko je studentkinja iz Japana i ostaće kod nas par dana za vreme trajanja ISWIB-a, sećaš se da ste rekli da je ok...pošto je Jacina soba prazna, mislim? - Ružna je k'o grob. I ja se ne sećam nešto... - A daaaj, bre, mojne smaraš, devojka je putovala 12 sati, sta treba sad - da je oteram?? - Dobro, 'ajde...al' reci joj da ne ostaje u kupatilu sat vremena, dovoljna mi je ova tvoja majka što ujutru uđe a uveče izađe...Helou, helou, velkom tu Srbija! - Thank you very much, I am most grateful! - Ništa, ćale, idemo mi, viđamo se... - 'Ajde, 'ajde...pizda ti materina bezobrazna...Baj, baj, kako se ono zvaše... - See you and PUSI KULAC, hihihi... - No, Makiko, NOOO!!!
- Oh, from Serbia! Never heard of it, sorry...Is it close to Siberia? - No, no, it is actually located in the middle of Balkan peninsula... - How very interesting! And you speak...russian, right? - Wrong again, we speak serbian. It's similar, but different... - Can you teach me to say something on your siberian? For example - how do you say "Hello"? - Hmm...Well, you can either say JA VOLIM KURAC or JEBI ME, it's all the same, hehe...
Rečenica koja se upućuje osobi koja nikad ništa bitno nije učinila u životu, ali joj se posrećilo kada je Mars bio u konjukciji sa Venerom, Jupiter u sedmoj kući, a njegova baba pustila da joj zagore kiflice sa džemom.
-Šta bi? Našao curu konačno? Eee, biće nešto od tebe. Aj' sad, pare na sunce, da častiš. Nije baš da često imaš povoda.
Način izražavanja negacije svojstven južnim Slavenima.
Primjer za /ću :
1: Ee, care, 'oćeš mi otić' uzet ljepilo univerzal, stukla me je ova zadnja tura, dlaku ne mogu pomjerit? 2: Hoću kurac.
Primjer za /ćeš:
NAPOMENA: auto je tek došlo sa opravke
1: Tata, samo da te obavjestim da sam ti uz'o ključeve od Folcike. Hoću malo da se provozam. 2: Ma hoćeš kurac, vračaj ključeve i tornjaj mi se s očiju !!!
Primjer za /će :
1: Joj, kako igra ovaj Džeko, hoće haman da uvali Francuzima tri komada. 2: Ma hoće kurac, đe'š Francuzima tri komada uvalit?
Primjer za /ćemo:
Tri Bosanca prognoziraju rezultat neposredno pred početak utakmice sa Francuskom:
1: Ima da ubijemo Boga u ovoj uniji afričkih emigranata večeras. Vidi ih kakvi su garavi ko banovićki ćumur. Poje'šćemo ih. 2: Boga mi hoćemo !! 3: Hoćemo kurac.
Primjer za /ćete:
E kurac ćete ga pročitat.
Primjer za /će:
1: Onom ludom Milovanu hoće da isključe struju, nije lik platio ima 3 mjeseca. 2: Ma hoće kurac, lik ima arsenal oružja u podrumu, reko ih je gađat ako ih vidi na 100 m od kuće.
Još jedan izraz iz bogate riznice pojmova u srpskom jeziku koji su vezani za muški polni organ. Nije teško zaključiti da je pojam vezan za neki besmisleni, uzaludni posao, trivijalnost, bespotrebno filozofiranje... Sinonimi - sviranje kurcu, mršenje muda, palamuđenje...
- "Jesi li završio sa farbanjem...?" - "Nisam, tek sam ošmirglao." - "Tek ošmirglao? Šta si šmirglao tol'ko dosad, majke ti...?" - "Brate, šmirglanje ti je najbitniji deo posla... To mora polako." - "Ej, prekini tu da drviš kurac, kasnimo i bez tvog filozofiranja..."