Papirić koji stane na dlan, a zavisno od kvaliteta sadrži sve informacije potrebne za uspeh na kontrolnom/pismenom zadatku.
Izrada puškica počinje još u osnovnoj školi i napredujući kroz razrede i dalje školovanje usavršava se pisanje kao i prepisivanje sa istih.
Za nazovi štrebere, ona predstavlja teze po kojima treba da piše rad, ako uopšte u toku pismenog/kontrolnog skupe hrabrosti da pogledaju u nju.
Za ostale, puškica je jedini način za završavanje razreda.
Počev od osnovne pa do kraja srednje škole, puškice se razvijaju tako da postaju sve manje a sve više informacija sadrže.
Osnovna škola:
-Jesi li učio za kontrolni?
--Ma jok, pravio sam neke puškice...
Srednja škola:
-Jesi li pravio neke puškice?
--Naravno brate, kao i uvek...
Profesor, gledajući puškicu:
-Da si vreme utrošeno za pravljenje ove puškice utrošio na učenje, sigurno bi pošteno dobio 2. Pa ti na ovome imash prepisano pola sveske, svaka čast.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.