
Papirić koji stane na dlan, a zavisno od kvaliteta sadrži sve informacije potrebne za uspeh na kontrolnom/pismenom zadatku.
Izrada puškica počinje još u osnovnoj školi i napredujući kroz razrede i dalje školovanje usavršava se pisanje kao i prepisivanje sa istih.
Za nazovi štrebere, ona predstavlja teze po kojima treba da piše rad, ako uopšte u toku pismenog/kontrolnog skupe hrabrosti da pogledaju u nju.
Za ostale, puškica je jedini način za završavanje razreda.
Počev od osnovne pa do kraja srednje škole, puškice se razvijaju tako da postaju sve manje a sve više informacija sadrže.
Osnovna škola:
-Jesi li učio za kontrolni?
--Ma jok, pravio sam neke puškice...
Srednja škola:
-Jesi li pravio neke puškice?
--Naravno brate, kao i uvek...
Profesor, gledajući puškicu:
-Da si vreme utrošeno za pravljenje ove puškice utrošio na učenje, sigurno bi pošteno dobio 2. Pa ti na ovome imash prepisano pola sveske, svaka čast.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.