Desi se da usred predavanja profesor odluči da ispriča vic/anegdotu/pošalicu/foru/zajebanciju koja je redovno loša, neduhovita i velike su šanse da ste je već čuli- u trećem osnovne.
1. i 2. klupa- umiru od smeha, ne zato što im je smešno nego što ciljaju na visoke ocene. Uvereni su da će do ocena doći što glasnijim i izveštačenijim smehom.
3. i 4. Oni ne razumeju vic ali vide da se smeju ovi štreberi ispred, a ako se oni smeju ajmo i mi- misle oni. Koliko god je smeh prvih klupa izveštačen toliko ovi upiru iz petnih žila da deluju iskreno ali im ne ide
5. Sede i smeškaju se, više činjenici da im je profa neduhoviti degenerik a kolege iz odeljenja ovce nego stvarnoj smešnoći vica. Nakon par sekundi nastavljaju sa svojim redovnim aktivnostima.
6. (Zadnja klupa) Urezuje pentagram u klupu a u ušima svejedno ima slušalice. Drugi isto sa slušalicama čita plejboj ili igra igrice na mobitelu. Oni se ne smeju jer ih zabole i za školu i za profesora.
Ubistvo najtraženijeg svetskog teroriste koje je po RTS-u važnije od ogromnih govana u koja nas naši političari uvlače je dalo svakojake reakcije.
Vojislav Koštunica: Ah, meni nije jasno zašto su ubili tog čoveka, šta je on tako loše uradio, jao Bože, a mace, jesu li mu mace u redu?!
Milutin Mrkonjić: Američki specijalci su postigli sjajno vreme i posao završili dve nedelje pre roka.
Boris Tadić: Izvinjavam se narodu Avganistana na tom sramnom i nepravednom činu i izvinjavam se još jednom narodu Amerike zbog 11. septembra.
Čedomir Jovanović: Ma zajebi Bin Ladena, skontajte bisernog Pegaza što jezdi zelenim nebom.
Krkobabić: Ovo me vraća u davna vremena kada je ubijen sam Cezar.
Toma Nikolić: A zašto tako svetski mediji nisu pisali o meni i mom izmučenom štrajku?!
Radomir Antić: Ni Radomir ni Antić neće podržati nepravdu počinjenu nad i Osamom i Binom i Ladenom.
Ivan Ivanović se još nije oglasio pošto prvo mora da drpi nešto sa Vukajlije.
Adžić, Tomić i Opačić su reagovali.
Reakcije su različite i zavise samo od godina pijanog, nije važno da li si pripit ili ne možeš da hodaš, nije važno kako su roditelji raspoloženi, ako si mlađi od 18 neće te spasiti ni kum u gostima.
15 godina
Mama- Jooooj Zorane ustani ova tvoja budala se napila, joooj tek 15 godina ima a već je krenuo.
Ja- Ma, nism. Mma nzov Zokia.
Tata- Dođi vamo, ti ćeš mene da budiš. Ženo donesi žarač.
16 godina
Mama- Ovaj se opet napio, ne može da hoda.
Tata- Gde je? Ubiću ga!
Mama- Eno ga u kupatilu, povraća nesrećnik.
Tata- E sine, pa ni 18 godina nemaš.
Ja- E, a, u...
Tata- Ajmo na spavanje, neka se muči kad je znao da pije.
17 godina
Mama- Zoraneeeee!
Tata- Nije valjda opet?
Mama- Evo ga piša u dnevnom boravku.
Tata- Bože što ga meni dade! Pa kako te nije sramota?
Ja- ššššššššš
18 godina ulaziš u kuću nema nikoga da te čeka, povraćaš, nema nikog da te smara, ulaziš u spavaću sobu.
Ja- Mama napio sam se.
Mama- Ma pusti me da spavam.
To je slet najcrnjih misli izrečen u samoodbrani! Strah od nepoznatog je najgori strah, kome naš narod robuje već duže vreme. Oko crkve, boga, porodice, Tita, pedera, Marka Kraljevića, samoupravljanja, spvanja na klupi 1964. nema rasprave...
Verska zajednica: Dobar dan gospodine, da li je vaš sin kod kuće, doneli smo mu neki materijal za čitanje, mi pripadamo Jehovinim svedocima...
Deda: Jehovini svedoci, ne treba mi imamo svoju crkvu!
Vz: Pa dobro gospodine, želimo da razgovaramo sa vašom porodicom o razlikama izmedju interpretacija Biblije vaše i naše verske zajednice, vidite mi Bibliju shvatamo na drugi način i mislimo da je to bolje...
Deda: Bolje?! More marš u pičku materinu iz moje avlije, nemoj sad da uzmem ovu prelomaču da vas pobijem znaš!!!