Izgovor kada pogrešiš nečiji nadimak.
Djofa! Djofa!
Ne zovemo ga Djofa, on je Djoksa.
Ma isti kurac, ja ga tako zovem.
Izgovor kada pogrešiš nečiji nadimak.
Djofa! Djofa!
Ne zovemo ga Djofa, on je Djoksa.
Ma isti kurac, ja ga tako zovem.
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
Blato u hodniku za koje niko da prizna da ga je baš on uneo.