Čuveni CD. Nekada je bio veoma popularan jer smo imali slabe mašine a ove igrice je mogao pokrenuti svaki računar jer su se na njima zapravo nalazili emulatori za konzole. U folderu G1 su bile Segine igrice, u folderu G2 Nintendove, a folder G3 je bio pun jednostavnih PC igara (DOS) od kojih mnoge nisu radile. Deca su bila oduševljena ovim diskom zato što su obično na kompu imali najviše 2-3 igre jer im memorija nije dozvoljavala više, a sa ovim CD-om su dobili 256 igara koje nisu uopšte zauzimale prostor jer su se igrale sa diska. Svaka PC radnja i svaka ulična tezga sa diskovima je imala ovaj CD koji se najviše prodavao. Isti klinac je i po nekoliko puta kupovao isti disk jer bi mu se posle nekog vremena izgrebao i pokvario od konstantnog korišćenja (tada je retko ko imao rezač). U to vreme je postalo aktuelno igranje u dvoje uz neibežno ukrštanje ruku na tastaturi.
- Imaš neku igricu da mi daš? - Evo uzmi Doom 2 ili još bolje Duke 3D! - Brate to će da mi zauzme minimum 50 mb, a ja imam slobodno 30. - Jebote, još imaš onu krntiju? - Izvini, nismo svi buržuji ko ti pa da imamo najnoviji pentiJum 3! Daj mi ono 256 igara... - Haha, to sranje sam dao burazeru, koristi ga kao frizbi!
Veoma jak pesticid koji se koristi za zimsko prskanje voća. O tome koliko je jak govori podatak da mu je karenca, odnosno vreme od prskanja do narednog ulaska u voćnjak, oko 6 nedelja. Inače, njegova primena je u Evropi zabranjena, dok se kod nas još uvek koristi, doduše, uz kontrolisanu prodaju. Zaštita voćaka se obavlja pod punom opremom, koja podrazumeva zaštitna odela, gas-maske, rukavice itd. Na kreozan su posebno osetljive životinje, psi i mačke, pa je ovaj pesticid u novije vreme našao primenu u suzbijanju njihovog prekomernog broja na ulicama, što moze da padne na pamet samo pragmatičnom narodu kao što smo mi. Naravno, to sto od njega umiru i ljudi nije mnogo bitno. Kreozan se može prepoznati po jarko-žutoj boji, i to je u stvari ono što se žuti po putevima u velikim voćarskim regionima u Srbiji.
Sprava koja od svakog idiota sa 500 evra može da napravi umetnika.
Uputstvo: 1.Canon D40 2.Podešavanje: Auto 3.Nanišani babu u dvorištu ili ciganče na ulici ili odraz sa naočara za sunce 4.Škljoc 5.Aploud 6.Komentari: -Brate, pokidao si ga! Skidam kapu! -Nisam znao da si talentovan be?! -Robijo care, pa ti si umetnik!!!
Moja fioka je fioka koju ima svaki klinac. "Mama, jel ovo sada moja fioka?". Da, dobio je fioku... Tako je lepa i prazna. Stavio je unutra svoj autić. Da, to će biti garaža. Sada je stavio i čoveče ne ljuti se. Vreme prolazi... Negde među lajsnicama ze zavuklo pedeset para... onih malih žutih i debelih. Poslednje važeće pare u Srbiji. Sada nema manje od 1 dinar. Tu je i nekoliko bombona iz praistorije, mačkin zub koji je našao u dvorištu, nekoliko kamenja sa mora. Jedna praćka. Kauboj i indijanac, tenkići i topovi. Par rezača, gumica.... Kasnije se uselila prva potrošena olovka. Patentica koja se slomila. Hemijska koja se istrošila. Sveska za matematiku. Udžbenici sa rednim brojevima. Poslednji su imali broj osam. Evo ga, gel za kosu, jedan dezodorans, stari brijač. Kutija kondoma. Nekoliko diskova sa slikama koje više ne želi da gleda. Stari mobilni i punjač. Stara baterija od novog mobilnog. Indeks. Radnička knjižica, zdravstvena... Neka stoje tu, sada ne trebaju... Prsten... Tu stavlja burmu kada izlazi sa drugarima. Koverte od plata i računa... Čekove... Opet zdravstvena... Sada neka nova. Sa overom do kraja života... Bromazepan i Lasiks. Nalazi lekara, rendgen snimci. Ceo jedan život u toj mojoj fioci.
Promiče kiša... Nekoliko zbijenih crnih kišobrana gore... Nekoliko blatnjavih crnih cipela dole. Jedna lopata, mantija i gavran što se ljulja na grani. I lica koja ispraćaju. Plaču. Ali greše... Fioku su ostavili kući... A tamo je sve!