Jedan od najjačih halucinogena. Sintetisao ga je Albert Hofman 1938. god. Ali tek 5 godina kasnije, počeo ga je ozbiljno proučavati. Testirao ga je na sebi, i upisivao zapažanja u dnevnik. Jednog dana je zapisao:
Fantastična leteća kontrapcija dizajnirana za prevoz tri putnika, za koje je jedini uslov da budu različitih nacionalnosti ili veroispovesti. Opremljen je sa dva padobrana i dva motora od kojih se jedan obavezno pokvari, što pred putnike onda postavlja vaskojake etičke dileme.
Za prosečnog Srbina, svaka naprava koja ima više od dva dumeta, ON i OFF.
Paročistač japanske proizvodnje odjednom prestao sa radom. Otac i sin gledaju šta će sa njim. Majka leži na kauču, doživela blaži srčani udar.
Otac: - Ne diraj, pokvarićeš to idiote. Sin: - Daj ćale, bre, samo da ga isključim... Otac: - Nemoj ti meni ćale, znaš! To je japanska tehnologija. Oni ljudi nisu to pravili tamo da bi se svaka gologuzija u Srbiji na tome učila. Pogledaj koliko dugmića to čudo ima. Kad sam ja lepo govorio da kupimo "Slobodin" usisivač, k'o sav svet. Tvoja majka neće, 'oće Japanca, da čisti na paru. Sad nek' joj ga Japanac 'opravlja, a ti se bolje 'vataj knjige. Sin: - Završio sam domaći. Otac: - Onda u podrum po flaše i donesi desetak 'ladnih! Jesi razum'o, nemoj k'o prošli put da ti uvale toplo pivo. 'Ladno pivo ne zna da kupi, a 'oće da popravlja japanske sprave.
Sin se vraća iz radnje i slavodobitno saopštava ocu:
- 'Ej, ćale, nestalo struje u kraju, nešto rade na trafou, zbog toga ni ovo čudo od tehnike neće da radi. Otac: - Normalno, japanska tehnologija, zna se red, neće bez struje, a ne k'o ovi naši, rade i na gurku.
Usled česte pojave pripadnika ove sekte pred našim vratima a povodom uvaljivanja njihove stručne literature kao nepisano pravilo ponašanja u toj situaciji nameće nam se vrlo kratak razgovor ISPRED vrata (Imamo neke knjige o religiji i Isusu Hristu, da li biste želeli da pogledate?... NE hvala!), u hodniku zgrade, nakon kojeg nezvani gost odlazi a mi ulazimo unutra i zatvaramo vrata. Elem, ova rečenica se izgovara kada nam neko dođe pred vrata stana ali ne želi da uđe jer je samo došao da nam nešto kaže a navodno mu se žuri.
(zvuk zvona na vratima) A: (otključava vrata) Ej de si brate ajde upadaj... B: Ej neću...ajd oblači nešto idemo do grada, imam neku varijantu... A: (staje ispred vrata koja pritom zatvara) Kakvu varijantu, šta se dešava? B: Ma zvala nas Maja da dođemo do grada. Sedi negde sa onom Emom i onom drugom, plavom, Sanjom valjda... A: S kim? Ko su Ema i Sanja???... B: Ma one dve namunjene što smo ih spopadali na rođendanu kod Maje u subotu... A: Aaaaa! Ajde bre što stojimo tu u hodniku k'o Jehovini svedoci, upadaj unutra da obučem nešto pa palimo...
Ova oznaka se na srpskom najčešće prevodi kao "komšijin vajerles", i zapravo daje mogućnost pristupa internetu, dok sve troškove snosi komšija. Korisnici komšijinog vajerlesa se uglavnom dele na uzorne korisnike koji pregledaju svoj mejl jednom u 5 dana, i na one manje uzorne koji naređaju jedno 6 serijala nekih serija sa torenata (u ful-ha-de rezoluciji), pa komšija, takozvani - snosilac troškova, ne može ni gugl da otvori. Neke varijante između uglavnom ne postoje.
Kada ovom jadnom dopizdi da plaća net ljudima okolo, onda pozove nekog svog druga koji je haker u perspektivi i ovaj mu reši problem tako što stavi takozvanu NjEP zaštitu (mrzi me da prebacujem lajaut), i nazove mrežu "nema-kačenja", ili "aj-probaj-sad-ako-možeš", ili nešto slično što šalje vrlo jasnu poruku u etar.
Posle ovoga za okolne kuće uglavnom više nema komšijinog-vajerlesa, osim za one koji su čuli za "BT4 i eirkrek", ali ta priča izlazi iz okvira ove definicije, a bogami i iz onih zakonskih okvira.
Piše da primer nije neophodan.
...ali evo jedan, zlu netrebalo:
- Jesi skinuo više one Sopranose? - Ma jok bre, ona pizda od komšije stavio zaštitu, stalo mi na 76 giga! - Ne mogu da verujem, stvarno pizda.