Datum kada će se po Majanskom kalendaru desiti Srpski smak sveta.
Meho Puzić
On je umetnik. Slika!
A šta slika? Pa, cveće izbliza. Rosnu travu, šiparice, nebo i staru Vujadinovu kolibu!
U prvom planu je cveće, a ostatak je zamućen, jer, jelte, on ima oko.
Slika mlađane deve u lokalnoj šupi, u travi, ispred zavese, na zmijskom kamenjaru.
Za razliku od fotografa amatera, on je navalentan, ekstrovertan, ima oko za nebo duboko.
On, ustvari, i ne slika... On radi fotošuting, zakazuje fotosešn uzavrelim dojkarama.
A zašto slika? Pa, zato što je umetnik!
- Ćaaaos, Brendone... Ti beše fotograf, zar nee?
- Da, ja sam čistač cipela pomoćnog fotografa u photo studiju Mrkalj.
- Lepo, divan si, šta uglavnom radiš?
- Paaa, slikam guzne poluprofile devojaka na fejsbuku. Daaaa... Jutros sam uslikao cvet. Cvet je u prvom planu, a iza je sve zamućeno.
- Divno, volim takve fotke... Te sa izoštrenim cvetom i pčelom na njemu! Želela bih da uradim jedan PHOTOSHOOTING slobodnijeg sadržaja... Oću da te angažujem!
- Naravno, mogli bismo na livadi, ti sa cvetom u kosi u prvom planu, a iza je sve zamućeno. Daaaaa...
- Pa, nisam to pla...
- Ili ti držiš cvet u ruci, što je u prvom planu, a sve iza je zamućeno... TO, to bi bila umetnost...
Jedino realno objašnjenje fenomena da je Rumunija jedina zemlja iz okruženja sa kojom nikada nismo ratovali.
Fenomen koji je nastao na internetu, odmah je zakačio i sms poruke, ali se i velikom brzinom širi u svim pravcima.
Naime, stavljanjem emotikona na kraju rečenice vi menjate značenje neke rečenice, uglavnom na ono potpuno suprotno od prvobitnog značenja iste.
U primeru broj jedan pogledajte klasične varijacije koje mogu biti odgovor na jedno jednostavno "dobar dan".
U primeru 1a) stavljate sagovorniku do znanja da i vi njemu želite dobar dan te da može da se pređe na normalnu komunikaciju.
U primeru 1b) Stavljate sagovorniku do znanja da ste fini i javljate se, ali niste zainteresovani za dalju komunikaciju.
Primer 1c) nam svojom pravopisnom ispravnošću jasnogovori kako nemamo nameru da komuniciramo, te da smo možda ljuti, nervozni, nadrndani ili jednostavno bezobrazni.
Primerom 1d) želimo da se požalimo nekome, te sagovorniku nagoveštavamo da želimo da nas pita šta nije u redu.
Primer 1e) stavlja akcenat na zajebanciju, veselje ili neko površno muvanje.
Primera verovatno ima još mnogo, ali ovo je dovoljno kako bi se stekao utisak.
Ovakvo igranje sa značenjem često ume da dovede do ogromnih nesporazuma, tako, pokušaj ignosrisanja zapravo nije izgovor pošto vodi ka sličnoj situaciji iz primera 1b) ili 1c) a te situacije nekad želite da izbegnete.
Bacite pogled na primer broj 2:
Primer 2a) predstavlja šalu.
Primer 2b) predstavlja nezadovoljstvo, ali ne i ljutnju.
Sa primerom 2c) nikada ne znate na čemu ste.
Primer 2d) definitivno označava kraj razgovora.
Jedina korisna stvar kod ovakve upotrebe emotikona je zapravo korišćenje tačke. Prilikom ovakvog obraćanja ljudima tačka stvarno označava kraj. Apsolutno nedvosmisleno, što je super, na neki način.
primer broj 1:
a) - Dobar dan :)
b) - Dobar dan
c) - Dobar dan.
d) - Dobar dan :(
e) - Dobar dan :p
primer broj 2:
a) Jedi govna :)
b) Jedi govna :(
c) Jedi govna
d) Jedi govna.
Lik koji na bazenu, dok svi ortaci normalno snimaju ribe, komentariše muškarce i uporno tvrdi da nije gej.
Lik 1 - Vidi ovu u crnom kupaćem, znaš ko je kara?
Lik 2 - Ma pazi Maju Pamelu... kolka sisaaa...
Bilede(r) - Vidi malog Stevu što se stego... al uradio ruku majke mu ga... pije nešto sto posto...
Lik 1 - Jebo te Steva...
Mnogo koristan izraz. Primer štednje, jer su u nekim situacijama reči sasvim redundantne. Od koristi je raznim ljudima u raznim prilikama.
**
(student koji nešto vrda na usmenom ispitu)
- Dakle, kolega, tvrdite da je Čoser bio renesansni pesnik?
- Taj rad!
- Vi niste ni pipnuli knjigu, je l' tako?
- Taj rad...
- Ništa, kolega, evo Vam indeks, vidimo se u narednom roku.
- Taj rad.
--------------------------------
(čovek nije nešto religiozan, ali poštuje tuđu religioznost)
- Hristos se rodi!
- Taj rad!
--------------------------------
(osobu apsoluno boli tukidid, tj. narodski rečeno, potpuno je indiferentna prema onome što druga osoba palamudi)
- Ne možeš da veruješ, uzeo sam Di Marcio hambaker za bridž poziciju od nekog lika za samo 20 evra, sad ću da ga ugradim na strat, nemaš pojma kako će dobro da se čuje! Nego, žao mi da sečem, moraću da kupim novi pikgard, ne znam samo da li da tražim polovnjak ili da idem po prodavnicama, ili kod majstora. Šta ti misliš? Da nosim kod majstora?
- Taj rad.
--------------------------------
(a sad malo interno)
- Onaj La_Haine je baš neki nadrndan lik, a? Sigurno ništa skoro nije jebo, šta misliš?
- Taj rad.
Ili
- Kako smara ova Majav. Samo nešto morališe.
- Taj rad.
Ili:
Ovaj Predražinjo je sigurno 2-3 čoveka koliko ga ima onlajn.
- Taj rad.
Etalon za lepotu.
Šmekerski kompliment među omladincima socijalističke partije srbije.
Omladinska Radna Akcija u Požarevcu:
Melanija: Druže Kuzmane, bistebili ljubezni ova zdravo teška kolica zemlje naše socijalističke dogurati do onog tamo šarampova?
Drug Kuzman: Kako ne sunce moje crveno čerez vas ću planine pomeriti, slatki ste mi kao višnje zarudele crvene, a lepi kao spomenik Borke Vučić!
Melanija: Aj se jebemo
Najadekvatniji prefiks skraćenici SFRJ.
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Anastas Petrović
1900-1998
prošao sito i rešeto
Imperativ teranja nepoželjne osobe na neko drugo mesto, ali na znatno uviđavniji i vispreniji način od tutanj, briši, ili gubi se, a opet dovoljno autoritativan, uz čak znatno veću predviđenu distancu udaljavanja.
- Baba, ovo je moj pesak i bezi sa svojom luznom unukom negde dlugde!
- Šta veliš to, dete?
- Jekla sam emiglilaj, baba!
Ljudi kojih svuda ima u izobilju, a na selu ih fali.
Predstavnici ovog pokreta su fudbaleri okupljeni oko Jelen super lige i nižih rangova takmičenja. Novu srpsku avangardu karakteriše odbacivanje tradicija evropskog tečnog i južnoameričkog lepršavog fudbala kao i svake moguće mešavine tih tradicija. Ovi fudbalski umetnici osećaju prezir i gađenje prema afričkim i azijskim timovima koji se trude da imitiraju već pomenute tradicije.
Za Novu srpsku avangardu svojstveno je negiranje prirode pozicije fudbalera, odnosno mesta koje igrač zauzima u timu. Bekovi bez centaršuta i krila bez agilnosti. „Desetka“ sa tehnikom jednog drvoseče. Napadači koji imaju osećaj za aut, dok oni neuspeliji imaju osećaj za gol-aut.
Najpoznatiji pravac u okviru Nove srpske avangarde je vezarizam čiji su zagovarači vezni fudbaleri koji za cilj imaju fantastičnu ideju o postizanju gola koristeći isključivo pasove unazad.
Ako ste se zapitali nekad zašto se više ulaže u fudbal, a ne recimo u košarku koja daje mnogo bolje rezultate, sada vam je jasno da ova država podržava kulturu, konkretno u ovom slučaju - izvanredne umetničke napore.