Rečenica koju je svaka mlada osoba izgovorila bar jedom u životu kada posle pijanstva dođe onaj deo bacanja pegle (povraćanja :)) ,mučnine i opasne glavobolje...
Kao po pravilu to neću više nikad traje do sledećeg pijanstva...
Mladić povraća do iznemoglosti i u sebi molim te Bože,neću više nikad samo neka mi sada bude bolje...
To je prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević.Čovek izgubljen u vremenu i prostoru. Čovek koji najverovatnije za života neće naučiti da priča srpskim jezikom. Ostaće upamćen po tome što i stranci koji igraju u domaćim sportskim klubovima su za njega vrsni poznavaoci srpskog jezika.
U Čačku
A.K. : Dobar dan Čečeni moji...
Narod: Šta je sa ovim jel zna on gde je došao...
U Orašcu na danu državnosti (primeri u poslednjih par godina)
A.K. : Srbija treba da zamuze (zauzme- prim. aut.) svoje mesto među narodima kao stara evropska kraljevina...
A.K. Moramo da poštujemo srpske prekete (pretke-prim. aut.)
A.K. Treba da konsulidujemo demokraciju!
A.K. : Dositej je ukažejo na put kojim ova zemlja...
Rečenica koju mladi navijač(i) iz godine u godinu,iz generacije u generaciju ponavljaju kada se nađu u onoj situaciji kada na njega (njih) naleti jedan ili kordon žandarmerije pod punom opremom za razbijanje demonstracija.
Mladi navijači :Kerovi,kerovi,kerovi!!!
Dat znak za juriš žandarmima,koji ubrzo sustižu masu...
Mlad(i) navijač(i): Nemoj čiko molim te!!!