Od sumraka do svitanja.
spaler9
Pored fudbala i kosarke jedan od omiljenijih sportova muske populacije.
”Brate aj u 3 na fudbal fali nam 1 igrac?”
”Neću ima odbojka na RTS”
”Daj, neces valjda one sabane da gledas?”
”Zenska...”
”Ahaa,onda odlazem fudbal za 6.”
”Moze.”
Neznanje o postojanju legendarnog šiš ćevapa na Novom Beogradu je sramotnije od neznanja gde se nalazi Ajfelova kula, Kip slobode ili stadion Čair. Šiš ćevap, pored toga što okuplja ljude svih staleža, rase, nacionalne pripadnosti i stepena rizika po okolinu, predstavlja novobeogradsku svetinju fast fuda. Daleko poznate i legendarne su žene-babe radnice istog, koje svojim kafe-šarmom, masnim majicama i kosama, brisanjem nosa levom rukom i skraćenicama tipa šiš, puna, gurmanska, produženi, dupli, pljeka, kratki, punjena i sl. samo dodaju tom mestu čar, veći nego svirači i umetnici na Šanzelizeu ili sisate sponzoruše u Strahinjića bana. Ukus šiš ćevapa se može uporediti sa unikalnošću, prefinjenošću, genijalnošću, inventivnošću, mistikom i vrednošću sličnoj Tajnoj većeri, Mona Lizi, Davidu ili Devojke sa bisernom minđušom. Recept i tajna šiš ćevapa se čuvaju u tajnosti, kodiranoj hebrejskim slovima, koja čak ni Den Braun ne može da protumači.
Najžešći bedak. Kao dete bez osmeha, zima bez snega, veza bez seksa. Sve je tu, ali ipak nešto fali. Nije to ono najvažnije, može se igrati i igra se bez mrežice, ali ona je neki šlag na torti koji presudjuje na kom će se terenu igrati.
Lik1: Ajmo na školski teren, biće valjda basket.
Lik2: Ma daleko brate. Ajde kod mene u naselju ima koš.
Lik1: Ma jok, nema mrežice.
Lik2: A da, to je maler. Ajde nadjemo se na raskrsnici oko petice.
Prvi red: Uglavnom štreberi, zapisuju revnosno od profesorovog "dobar dan" do "doviđenja", uz po mogućstvu ispravljenu glavu jer smatraju da postoji šansa da profesor upamti baš njih od 1000 studenata.
Drugi red: Isključivo štreberi, oni koji u sebi psuju familiju ovima iz prvog reda jer su stigli pre njih na predavanja i zauzeli im mesta.
Treći red: Štreberi kasnioci, bila gužva po gradu pa im je kasnio i autobus. Psuju familiju ovima iz prvog a i ovima iz drugog, u sebi naravno dok se keze profesoru.
4. - 7. red: Oni što završavaju faks u roku, tu su da isprate šta treba, zapišu po nešto, gvire šta pišu ovi iz trećeg reda, za slučaj da nisu čuli nešto od "ovih iza".
"Ovi iza" (8.-poslednji red): Realno boli ih. Jedan je došao na predavanje jer je čuo da je profesorka dobra riba, dvojica sede tu jer im u studenjaku ne radi grejanje, ostali igraju zanimljive geografije. Da studiraju geografiju možda bi i završili u roku, u suprotnom "nema 'leba".
Najlepši fudbal.Bežbrižan fudbal.Igra se sa gumenjarom koja je laka 100 grama,kupljenom na početku školske godine u kiosku prekoputa škole.Na lopti se nalazi lik nekog junaka japanske animirane kinematografije,a to uopšte nije bitno,bitne da ćemo kroz par minuta svi da vitlamo za istom.Fudbal se igra pre i posle škole i u svakoj mogućnoj pauzi.Pravila se ne poštuju...igra se na travi pored glavnog terena na kom igraju osmaci..aut ne postoji pošto teren nema čime da se označi.Stative su torbe.Nikad se ne zna da li je lopta koja ne ide po zemlji gol il ne pošto prečke nema.To je večita tema svadje koja traje dok neko ne uvati loptu i krene na mulaka na protivnički gol a onda se sve zaboravi.Igra se po sistemu svi trče za loptom..okruže je udaraju dok ne promeni pravac,a onda svi opet trče za njom.Svi su napadači,svi žele da postignu gol,a odbranu ko jebe.Brani ili neki slabić koga svi jebavaju,il postoji sistem rotacije,koji funkcioniše nekih 7 minuta do potpunog rasula.Nakon 20 minuta svako ima svoju verziju rezultata,tako da se konačan rezultat i ne zna.Al to nije bitno..bitno je da je to Vaš najbezbrižniji fudbal u životu..nema telefona,ne igra se samo kada imate slobodan dan na poslu,niste sa devojku,niste se otreznili od pijanke sinoć,ili nemate ispita..igra se uvek,svaki dan,ceo dan..dok ne porastemo.
To je zivotna faza kad posle zavrsene srednje skole razmisljas da li da upises voznju za C kategoriju ili fakultet.