Relikvija oslonica

Totem anđeo čuvar. Pomaže ti, izvlači te iz bedaka, diže te iz pepela.

To nije osoba. To nije nužno ni predmet. Jednostavno može biti sve osim živog bića. Bend, knjiga, crvena jabuka sa slave, majica Partizana.

Relikvija oslonica iako je negda pomagala, promijeni se status brzo. Počneš da je mrziš. Gnušaš je se. Kriviš nedužni predmet za cijeli problem. Asocira te na nekadašnju mučninu i jad. Bijesan si što si morao da prođeš kroz sve to. Tražiš krivca koji mora da odgovara. Iako krivca nema.

U dugim noćima koje su smrdjele na hladan znoj i suvi strah, za mene je uvijek tu bilo raspeće. Gnječim ga po ruci. Molim Boga za milost i zdravlje. Istovremeno ga proklinjem što mi je donio na megdan boleštinu i tugu. Volim ga, mrzim ga. Ne mogu da podnesem što mi pomaže dok me zakucava na krst. Što mi daje vode sa izvora dok mi kida ruku s ramena. Što mi kopa oči stavljajući mi melem na vratnu ranu. Mrzim ga, volim ga.

- Stiskam raspeće. Čime (AAAAAA) sam ja zaslužio akutnu šizofreniju? Dobro, zaslužio sam. Ljude sam uvijek tretirao kao vreće kerećih govana. Nikog nisam zarezivao. Samo sam gledao sebe.(mamlaze!) Ali da li je to sve tako?(HaHa) Pa ja sam(pičko!) zapravo uvijek bio dobri samarić....

- Ali Bože zašto?! Zašto mi to koji kurac radiš?! Pročitao sam tvoju Bibliju, jevrejčino prljava! Ti pogani čivute sa komada drveta! Sve što hoću je da ne viđam mrtve ljude koji me vrijeđaju i pljuju. Ne mogu to da podnesem. Stiskam raspeće. Zaustavi ovo, židovčino! Serem ti se u raspeće! Iskopaću ti nosatu, olinjalu, bijednu čivutsku lobanju i razapeti te opet! Ubodne rane boljeće kao sav bol ovog svijeta, ješo! Bićeš mrtav da ne možeš biti mrtviji! Daću ti holokaust, ali ne u fantaziji i propagandi već u zbilji! Šest miliona jebenih puta ću ti silovati djevicu majku! Bitango! Ološu tamnoputi i zmijo pustinjska!