Manifest lokal patriotizma. Ta vukojebina, smještena negdje u blizini Božijeg međunožja, toliko ukopana u planine da se sunce vidi samo dva sata oko podneva, je raj na zemlji. Idila opjevana u pjesmama romantičara koja sidu leči.
- E, vidi jagode jesu fine. 'Oš malo?
- To nisu jagode, gle kol'ke su k'o jabuke. A kisele k'o limun. Kod mene gore one šumske u oko da ti stanu, ali zato med medeni, tope se u ustima. A kad uđeš u livadu gdje ih ima, ona se crveni čini ti se ima ih mali milion. A kad počneš brati vidiš da ih je samo za šaku, što samo čini slađim one koje si ubr'o.
- Aj ne seri nego mi dodaj vode.
- Vidi ti ovdje kakva je voda. Žuta. Jeb'o mater ako mi nisu i zubi počeli žutit' od nje. Kod nas gore ona 'ladna, za srce ujeda. A čista, čista k'o suza. Dolazili ovi iz Beograda htjeli da flaširaju, no mi nismo dali.
- Jes'. Pa što se ja onda otrova' kad sam pošli put pila tu tvoju vodu?
- Nisi navikla na zdravo. Ne može organizam da ti podnese nešto takvo.
- Ja, ja selo moje lepše od Pariza.
Gornja i Donja Jajina?