
Pojavom masovnijeg korišćenja mobilnih telefona pre desetak godina, bio je prestiž imati šestocifreni broj kartice, jer su se ti brojevi lakše pamtili. Takodje, postojao je i "dobar broj", koji je bio sastavljen od više istih cifara, na primer - 064 000 77 25, tako da bi prijatelji uspevali da ga zapamte čim bi ga prvi put čuli. U suštini, nikada mi nije bilo jasno zbog čega je to toliko bitno - imaš šestocifreni broj, ali te svejedno zovem iz imenika..
- Ej druže menjao sam broj, evo ovo je moj novi (diktira broj od šest cifara). Šta kažeš a, ne možeš da ga ne zapamtiš.
- Ma ok je, ali u imeniku si mi svejedno pod Miroslav..
- Nema veze! Šta ako se nadješ u nekoj opasnoj situaciji, nemaš baterije, u stvari - ostao si bez telefona, moraš nekog da nazoveš da dodje po tebe - e onda se setiš mene i kažeš hvala Bogu što mu je broj jednostavan..
- Zvaću burazera, ćaleta, devojku, vatrogasce..
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobar iliti zlatni broj. Slažem se u potpunosti sa tobom, svakako zovem iz imenika, neka je broj i pedesetocifren :D